Evo, dakle, kako to biva u svetskom rokenrolu: ako dovoljno dugo/uporno nastaviš šta god-da-si-radio, jednom dospeš i u Beograd gde te prepuna sala ljudi (bioskop Doma omladine) željno iščekuje (plativši ulaznice po 350 dinara), neretko znajući tvoje ranije radove i bolje nego što ih se sam sećaš.
Bez harizme: Mark Eitzel
Uz svakako dužno poštovanje grupi iz tzv. novog američkog roka American Music Clubu koju je drugom polovinom osamdesetih predvodio, Mark Eitzel očigledno silomprilika nastupa sam i nije se dovoljno potrudio tim povodom. Uticajni hipi-pipijevski magazin „Rolling Stone“ prekasno ga je otkrio i baš brzo zaboravio, od nepobitnog autora ne napravivši Kanta. Ostavljen na cedilu, Mark je daleko od sviračke virtuoznosti, što je s drvenom gitarom najslabiji sklop pratnje i ma kako dobrog pevanja. Amater zabavljač bez ikakve karizme (osim ako imate drugačijeg Vujakliju), Eitzel je naprosto bio veoma dosadan, neprijatnost za ljubitelje AMC-a, a višestruko prerano obećavanje poslednje pesme prianjalo je kao olakšanje sve do ProclaimYourJoy. Jadan izgovor za turneju bez sastava, možda i posledica njegove alko-raspusnosti, neretko razorne do neodgovornosti.
Dok na svojim albumima uz bend zvuči više nego OK, a povremenim izvođenjem neočekivanih standarda iskazuje vokalnu moć (MusicforCourageandConfidence, 2002, New West), Mark uživo nikako nije dobacio do zasluženog nivoa RoomabovetheClub ili InYourLife. Tačno da se gotovo svaka kvalitetna pop pesma može uspešno „spustiti“ na akustičnu gitaru, no to nikako ne mora da ide i u suprotnom smeru. Eitzelovi stihovi ne odzvanjaju u akordima, niti obrnuto; melodije mu krivudaju bez odjeka u preovlađujućoj turobnosti, a, kao, častio nas je i pregrštima „nedovršenih“ (?!) skica/tvorevina „koje je baš danas/malopre (na)pisao“. Pa, bile su još nebuloznije od onih koje je navodno doradio, a o teškoćama Američkog Načina ionako nam je odavno javio, na primer, Aerosmith.
Prečesto i tugaljivo je ovo vuklo na umetnost-radi-umetnosti, autorstvo (od/za) fatalistički pasiviziranih gubitnika, a premalo na humor nekad skriven i ispod najdužih naslova. Ne zaboravite, utehe nema, bar ne kad vam je zaista loše.
Pre tridesetak godina slična stilska vežba u jednolikosti raspoloženja i kilavljenju melodioznosti pretenciozno je nazivana slobodnaforma i doživela je preterano uvažavanje u debljem i kosmatijem obliku (David Crosby), da bi se sve to brzo izduvalo. Makar i da je koncept, to ga ne čini ništa boljim.
No već i samo pominjanje Jeffa Buckleya (TotheSea) izmamilo je za većinu Markovih tačaka aplauz jači od kurtoaznog.
Kao što postoji informativnirazgovor, tako ima i informativnikoncert: nešto prestareli kantautor M. E. na audiciji je nategnuto izveo šačicu svojih numera ne kao livedemo, nego demouživo. Mož’ biti da kod mlade publike i prođe, samo se onda pitam da l’ smo i mi pre, recimo, četvrt veka tako lako nasedali svemu što naiđe.
Jeste, star si kad primetiš da se takve stvari u povećim razmacima već treći put ponavljaju i kad više ne zavidiš mlađima na novootkrivenim igračkicama. Ko te terao da – primerice, samo za Slobina vakta – po beogradskim rupa-klubovima uletiš u solo-akustične nastupe tipova kao Eugene Chadbourne (ex-Camper Van Beethoven), Grant Hart (ex-Husker Du), Steve Wynn (ex-Dream Syndicate). Pa sad možeš mirno da tvrdiš kako je ovo Eitzelovo bila obična tezga?
Molim?! Jok, i nije! Znam, zezaose, biopijan. A-ha, ko što je i Zvezda bila bolja, a Lacio samo imao sreće.
Uostalom, tih dana i Noćreklamoždera se, nažalost, pretvorila u tezgu. Valjda još nije kasno da im svima kažemo kako baš tol’ka provincija ipak nismo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
U Rogaškoj Slatini postoji mali privatni muzej sa, smatra se, najbogatijom kolekcijom Karađorđevića. Do Beograda još uvek nije stigao odlivak Spomenika srpskim kraljevima, koji je procenjen na 400 evra
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!