Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Ljig odlučio da Atini pokloni olimpijsku i granitnu kuglu. Umetnik Jovo nije radio baš u kamenu, nije baš ni kuglu vajao, ali je vezan za nju, kad je bio mali pravio balote, a i ćerka mu igra tenis
Agencije su, i podrazumeva se novinari, sredinom oktobra javile, a iz Međunarodnog pres centra, da je opština Ljig najavila poklon Atini u čast Olimpijade. Granitna kugla prečnika skoro dva metra, teška skoro deset hiljada kilograma. Tada predsednik opštine Ljig Ljubodrag Lazić rekao da pokloni pristižu sa svih strana, a da je ovo prilika da i mi nešto poklonimo, a da ništa ne tražimo. Umetnik, bliže vajar, Jovo Petijević, istom prilikom, neka bude kazao da će kuglu od granita, koji sija iskricama boljeg života, darivati iz srca Šumadije, iz naših srca, te da je dosad uradio preko dve hiljade skulptura, ali da mu je ovo najodgovorniji rad.
Onda i mi dobijemo pozivnicu – kakvu nego u boji, kakvu nego sa slikom granitne gromade iz koje će se pojaviti kugla – da lično, na mestu gde kugla nastaje, prisustvujemo „Promociji projekta Atinska kugla“. ‘Ajde.
MISTERIJE SVETA: Kamenolom firme Granit – peščar, Slavkovica, nedaleko Ljiga. Granitni sto, granitne klupe, opštinsko rukovodstvo, novinari, umetnik Jovo, baš krupan, baš preplanuo, u majici „Restoran kod Rajka, Rajac“… Predsednik opštine Ljubodrag deli bedževe Atinske kugle, na sto, pa pred umetnika, donosi plakat Atinske kugle, umetnik, malo je reći oduševljen – e ovo je, svaka čast, plakat je prva liga, u svetu se rangiraju posteri, pravi se skala, ovaj može da konkuriše za ceo svet… Onda umetnik viknu, gde su novinari, eto novinara, pa se reče, druga kugla će biti prečnika tri metra, postavlja se na Rajac i ulazi u Ginisovu knjigu, ovo je samo uvertira, igračka. Tu ga jedan, biće iz rukovodstva, upita hoće li od onoga izaći kugla, nekako mu ne liči, kako ne može, ne zna on to, nema oko, zna on pos’o, on odgovara, pa on se probudi u četiri ujutro i razmišlja ima li greške, samo mu tako dižu tenziju, imaju zvezdu vođicu i sve ide, ovo sigurno ulazi u istoriju…
Pa ‘ajmo do kugle. Prolazimo pored upravne zgrade, na staklu plakat – Skulpture, Jovo Petijević, neka ženska figura, i još, izložba, nije baš kako piše, egzibicion, auštelug… Eto nas kod kamene gromade delimično, ili će biti grubo, zaokrugljene, umetnik sam počinje, on je Jovo Petijević, iz Beograda, vajar, preko sto samostalnih izložbi, preko dve hiljade, sve slovima, skulptura, po celom svetu, Majke Tereze u Oslu, Putujućeg glumca u Skadarliji. U kamenu malo radio, u to ulazi samo kad oseti projekat, sad radi u najljućem kamenu, u granitu, teško, treba mnogo energije.
Nije kugla nikla preko noći, punih 12 godina on o tome, eto, imaju misterije sveta, Klark je to odradio, jeste to hrvatsko izdanje, ali tu je lepa teza o Orijaškim loptama, našli dve kugle i misterija. I u njemu je proradio izazov, ‘ajde da reši misteriju stvaranja kugli, to je izazov. Zašto baš on, pa on je uradio preko 150 skulptura s kuglama, a to je najteže uraditi, i zašto još, politički nije obojen ali ima patriotizam, to jednostavno proradi kod njega. Šta još, kad čuje donacije, dotacije, pocrveni, malo ga sramota, i kaže, majku mu, daj i mi da odradimo nešto, da poklonimo nešto. Šta imamo, imamo ljude, imamo srce, dobar granit, ovaj kamenolom, i eto. Ušao je u ovaj projekat i to sad treba gurati, svi treba da guraju, tako ćemo pokazati svetu, Olimpijske igre su simbol mira, lopta je simbol, mi smo prvaci u igrama s loptom, to je poruka, simbol mira. Nije njemu prvi put da se bavi simbolima, za Olimpijadu u Sidneju uradio Sidnejsko kladivo, trebalo da se postavi u naš konzulat, ali tu mnogo zakazao onaj Kašanin (za socijalista potpredsednik beogradske vlade), nešto se naljutio, ovo je nastavak toga, dobar potez, nije on važan, važno je da pokažemo da imamo srce, da se to radi srpski.
SRBIJA GRČKOJ: Kako će to da izgleda, vrlo jednostavno, ide kugla, ide postament od punog granita, i jedan medaljon, odlivak od mesinga, na njemu će, na osnovu političkih kazivanja, i pošto je sve dobilo bilateralan značaj, pisati – Srbija Grčkoj, Ljig Atini. Božanstveno. Sve ide malo sporo, on je čovek tempa, ali se zahuktava, potrebna je pomoć, potrebno je da u kuglu uđe što više gradova, što više firmi, neka uđu s malim parama, imamo toliko, pa tu će da piše – Srbija Grčkoj. Treba da pokažemo da smo kosmopoliti, da to svet shvati, milion udaraca po kugli, milion poruka, to je poruka.
Stiže i jedna televizijska ekipa, baš RTS-a, primakoše se i opštinski čelnici, umetnik će, umalo da zaboravi, da nije bilo predsednika – ništa, čovek ima takta, pedagog, kad su prvi put razgovarali telefonom, odmah, po zvuku, video da je dobar čovek, da zna šta hoće, došli su do ideje i idu dalje.
Zašto kugla, sâm kaže da u svemu ima i patriotizma, zar nije moglo nešto patriotskije, odlično pitanje, mi smo mala zemlja, suzili se, došli do šajkače, mogli su da odrade šajkaču, tako smo prepoznatljivi, ali pošto smo mi kosmopolitski, vizantijski narod, kugla. Kad se postavi ta kugla, kad dete ili starac pruže ruku, prst prema njoj, to je ta duhovnost, to je umetnost, eto, i radnici kad prolaze ne mogu da ne svrate do kugle.
Šansu dobi i RTS, primače se kamera, bi pitanje, kakva je poruka. Umetnik se reče da bi želeo da se cela Srbija uključi, to je ta gromada, i svi treba da učestvuju, milion udaraca, svi su deo toga, i vučni voz će biti tako postavljen da će svi moći da se potpišu, milion. Pred kameru stade predsednik Ljubodrag, reče odakle ideja, odakle ovde, sam bog spojio srodne duše. Da kaže i da je oko svega pomogao ambasador SRJ u Atini Dušan Bataković, logistički, inače kolega mu s fakulteta. Već su kontaktirali s resornim ministarstvima, signali pozitivni. Kugla treba da krene 16. novembra, na Đurđic, taj datum će prvi put biti proslavljen kao slava Ljiga. Inače, na licu mesta će nastupiti dečji folklor i trubački orkestar, do Ljiga će kuglu pratiti onoliko dece koliko ima članica MOK-a, i to u majicama tih zemalja. U Ljigu će imati mali kulturni i sportski program, pa za Beograd, defile, Kalemegdan, Trg Republike, vučni voz, Atina, za sve to potrebna materijalna sredstva, ne mogu preko gubera, treba deci bar po sok, pljeskavica… Vučni voz, kamion vuče, želeli bi da se to ušareni reklamama firmi, biće tu mesta…
Kad umetnik Jovo malo odelja kuglu za potrebe televizije, nastavi, samo za nas, vajarstvom se bavi od 12. godine, rođen u Trebinju, kao dete pravio najbolje balote, kugle za boćanje, ostalo mu to, odradio preko dve hiljade skulptura, uglavnom u drvetu, sad se vraća ljutom kamenu. Ta kugla je od malih nogu u njemu, a igrao i rukomet, igra tenis, ćerka mu igra tenis, znači ljubav prema kugli nastavlja se kroz skulpturu. A ono Sidnejsko kladivo koje je uradio u hrastu od 300 godina ima metar u prečniku, bilo veliko interesovanje. Onaj Kašanin zabrljao, nije postao ambasador i eto, ma komunjara, propala vlast, propao i on, prop’o načisto, ne mož’ ga poznati, ma ima da ga tuži, dobio je zadatak, nije izvršio…
Onda bi završnica za granitnim stolom, više jagnjetine nego prasetine, predsednik Ljubodrag uveren da će završiti pos’o, mislili su polako, pa da to predaju sledeće godine, ali kad je gradonačelnik Atine Avramopulos čuo za poklon, zape da to bude za njegovog mandata, a mandat mu, eto, samo što nije istekao. Ma, stići će umetnik, dobiće brusilicu.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve