Republički premijer dr Zoran Đinđić u nedelju, prilikom posete Apatinu i Bezdanu, izjavio je da je stanovništvo bezbedno, da Novi Sad i Beograd nisu ugroženi nadolazećim vodenim talasom, mada je oprezno primetio da "kad je Dunav u pitanju, čovek nikad ne može biti siguran"
POSLE KIŠE: Čukarica, Beograd, 19. avgust 2002.
U prvim danima ovoletnjih evropskih katastrofalnih poplava sve je izgledalo suviše daleko od nas, no kada je Dunav počeo da plavi Bratislavu i da preti Budimpešti, dostigavši tamo nivo od skoro osam i po metara, i kod nas se povećala zabrinutost – hoće li Srbija spremno dočekati evropski poplavni talas. U početku je delovalo nesumnjivo da je Srbija ovoga puta spremna, pa je republički premijer dr Zoran Đinđić u nedelju (18. avgusta), prilikom posete Apatinu i Bezdanu (i ušću kanala Dunav-Tisa u veliku evropsku reku), izjavio da je stanovništvo bezbedno, da Novi Sad i Beograd nisu ugroženi nadolazećim vodenim talasom, mada je oprezno primetio da „kad je Dunav u pitanju, čovek nikad ne može biti siguran“. Premijer je rekao da se opasnost od poplava u dužem razdoblju može otkloniti ulaganjem više desetina milijardi dinara, ali da to nisu sredstva o kojima se sada može govoriti.
Premijer dr Zoran Đinđić trebalo bi da je ažurno obavešten o vodoprivrednim problemima, sudeći bar po pismu koje mu je 7. avgusta ove godine u ime Upravnog odbora Javnog vodoprivrednog preduzeća „Srbijavode“ uputio dr Slavko Bogdanović, predsednik ovog tela.
Ovo pismo, zasnovano na zaključcima UO „Srbijavode“ usvojenim 10. jula, počinje nedvosmislenim rečenicama: „Vodoprivreda Srbije je pred kolapsom. Ugrožena je čak i realizacija najurgentnijih poslova, što može imati katastrofalne posledice po sve delatnosti u oblasti zaštite od poplava, zaštite i korišćenja voda, i u oblasti održavanja hidrotehničke strukture u zemlji. Razlog tome je potpuna blokada finansiranja vodoprivrede sredstvima predviđenim budžetom Republike Srbije…“
Dalje se u ovom dokumentu objašnjava da je finansiranje blokirano zbog simptomatične „administrativne aljkavosti“ u regulisanju Uredbe o visini naknade za korišćenje voda, naknadi za zaštitu voda i naknadi za izvađeni materijal – nakon Omnibus zakona koji je prihod po ovim osnovama sakupljen na teritoriji Vojvodine opredelio „Vojvodinavodama“. U suštini, bitka za raspodelu sredstava blokirala je sve zainteresovane, pa je čitava vodoprivreda ostala bez dinara iz budžeta čitavih pola godine. Pravi skandal u ovoj vodoplavnoj godini.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!