Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Da li obnavljanje crveno-crne koalicije na predsedničkim izborima može da iznedri izvesno izborno iznenađenje
Slobodan Milošević je pismom iz Ševeningena predložio Vojislava Šešelja, vođu srpskih radikala, za zajedničkog predsedničkog kandidata opozicije, odnosno snaga prošlog režima. U pismu pisanom rukom i potpisanom na svakoj stranici bivši srpski i jugoslovenski predsednik, sada haški optuženik, naglašava da bi glavni cilj opozicionih snaga (on kaže naroda i države) trebalo da bude to da se demontira marionetska vlast. Taj interes mora biti stariji od svakog pojedinačnog interesa, a pogotovu mora biti stariji od bilo čije sujete, naglašava Slobodan Milošević u pismu svojim partijskim drugovima. Njegova partija SPS prolazi kroz rascep. Trenutno se raspravlja o tome koja od frakcija može raspolagati mandatima u Skupštini Srbije.
U prolećnom istraživanju Instituta društvenih nauka, socijalisti su imalo oko osam odsto potencijalne podrške, a radikali četiri. U izbornom periodu, kad se znaju i kandidati i koalicije i ko je protiv toga, ti podaci mogu biti drugačiji, ali ti indikatori pokazuju kako su snage bivšeg režima zapravo desetkovane i kako ne pokazuju da bi se uskoro mogle oporaviti.
GONJENI: Iznenađenje je, teorijski, moguće. Moguće je da se deo pristalica ovih partija skriva, naprosto ne želi da se identifikuje s društveno nepoželjnom opcijom pošto su DOS-ovci dugo pokazivali šta su ovi pre njih činili i samo govorili kako će biti puni zatvori i kako će Zabela raditi ko dragstor. Uz to, ove dve grupacije bile su i u stalnom kritičkom fokusu takozvane haške kominterne koja im bez rezerve prebacuje ratne zločine jer se haški aktivisti u toku suđenja uglavnom ne drže načela o presumpciji nevinosti.
Ako bi se glasači radikala „pojavili odnekud“, ako bi stari režim nastupao s jednom listom, a demokratske snage u nekih pet kolona, mogla bi da se teorijski zamisli uzbuna slična onoj kad se u Francuskoj u drugom krugu predsedničkih izbora pojavio Lepen. Svi analitičari tada su pisali o usponu desnice, mada je Lepen dobio samo nekoliko procenata više nego na prethodnim izborima. Niko nije pisao o krizi levice, koja je nastupila razjedinjena.
Slobodan Milošević je dr Vojislava Šešelja jednom okarakterisao kao najdražeg opozicionara, a drugi put je iz propagandnog sektora SPS-a nazvan sarajevskim politikantom. Šešelj je bio frontmen borbe tadašnjeg režima protiv demokratskih partija, koristio se jakom nacionalnom i antiameričkom frazom i nije prezao od napada na slabije. Kao potpredsednik srpske vlade zastupao je i gurao represivne zakone, a u nekim periodima (kao 1993) dopadao je zatvora.
Biračko telo koje se vezuje oko Šešelja nije stalno i kretalo se u rasponu 1:17. To je zavisilo od propagande tadašnjeg režima, ali, bogami, i od loših odluka tadašnje opozicije, čiji je jedan od glavnih promašaja bojkot izbora 1997. išao direktno u korist Šešelja.
Na prve višestranačke predsedničke izbore u Srbiji 9. decembra 1990. Vojislav Šešelj izašao je kao kandidat grupe građana pošto vlasti nisu odobrile registrovanje njegove stranke Srpskog četničkog pokreta. Osvojio je samo 96.277 (1,91 odsto) glasova.
Šešelj je dvaput dobro iskoristio opozicioni bojkot. Na saveznim izborima 31. maja 1992. godine, koje su ostale opozicione stranke bojkotovale, SRS je u Veću građana Skupštine SR Jugoslavije osvojio 30 mandata u Srbiji i tri u Crnoj Gori. Izbori za republički parlament 21. septembra 1997. godine, koje je bojkotovalo 12 opozicionih stranaka, doneli su SRS-u 82 poslanička mandata i mesto u ratnoj srpskoj vladi.
TAKOREĆI POBEDNIK: Na izborima za predsednika Srbije, održanim u isto vreme, kandidat SRS-a Vojislav Šešelj ušao je u drugi izborni krug s kandidatom SPS-JUL-ND-a Zoranom Lilićem. Lider SRS-a pobedio je dobivši 1.733.859 (49,1 odsto) glasova, dok je Lilić osvojio 1.691.354 (47,89 odsto). Ti izbori nisu priznati jer je proglašeno da na njih nije izašao dovoljan broj birača. Izbori za predsednika Srbije ponovljeni su 7. decembra te 1997. godine. Kandidat SRS-a Vojislav Šešelj ponovo je ušao u drugi izborni krug 21. decembra s kandidatom SPS-JUL-ND-a Milanom Milutinovićem. Za predsednika Srbije izabran je Milutinović sa 2.181.808 (56,46 odsto), kandidat SRS-a dobio je tada 1.383.868 (35,81 odsto) glasova birača. SRS je 24. marta 1998. prvi put ušao u vladu Srbije koju čine SPS i JUL.
Tu vladu Slobodan Milošević želi da uzme za osnovu za pravljenje neke socijalističko-radikalne koalicije. Ona bi možda delovala kao spas za socijaliste koje drma sindrom raspada. Radikalima bi ona možda mogla više da odgovara pošto su trenutno organizaciono jedinstveniji od socijalista.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve