Komentar
Koga je briga ko će biti premijer
Naklapa se o tome ko će biti Brnabić umesto Brnabić, to jest predsednik nove vlade. Zašto, kad je potpuno svejedno
Pre nekoliko meseci u ovoj rubrici bilo je reči o promenama koje uvode najveći „besplatni“ servisi za elektronsku poštu Hotmejl i Jahu. Radilo se, naime, o tome da je njihovo samoizdržavanje od reklama, bez naplaćivanja servisnih usluga od korisnika postalo problematično, tačnije, neizdrživo. Oglašivači su se, najpre, gotovo sasvim povukli s interneta (oseka je počela još sredinom 2000., ali je 11. septembar bio najdramatičniji trenutak). Sada se, tvrde stručnjaci za internet marketing, polako vraćaju, ali to više nije ono.
„Ono“ je bilo vreme kada je za svakih 1000 korisnika koji na nekom sajtu pročitaju reklamu oglašivač bio spreman da plati 75 do 100 dolara. Danas se za isto plaća između tri i pet dolara, a vama je na volju da izaberete iza koje od ove dve rečenice treba da stoji znak uzvika.
Dakle, ima para od reklama, samo mnogo manje, a i oni koji ih daju malo su se izbirikali pa postavljaju zahteve, što je ranije bilo potpuno nezamislivo. Sada im nije svejedno ni kojih 1000 ljudi vidi reklamu, već za onih nekoliko dolara traže da to budu baš njihovi potencijalni klijenti, a ne radoznalci koji samo prave gužvu. Za Hotmejl i Jahu to je značilo obavezno anketiranje korisnika kako bi ih klasifikovali i zatrpali ih odgovarajućim reklamama. Alternativa je da korisnici plate nešto manje od 20 dolara godišnje i izbegnu maltretiranje te dobiju još neke servise. I još svašta, i to sitnim slovima na ekranu, teškim za čitanje, te je većina od 110.000.000 korisnika Hotmejla odlučila da ponudu manje-više ignoriše.
Uh, kako su se neki iznenadili!
Jedna od neprijatnosti rezervisana za neplatiše je bolja „higijena“ servisa. Veličina inboksa je smanjena i redovnije se čisti, ali automatski. Ukoliko ste sačuvali neke poslate poruke (po običaju u Sent Items) s namerom da kasnije nekom dokažete da ste ih poslali (ili šta ste poslali) neprijatno vas je iznenadilo to što ih posle 30 dana tamo više nije bilo. Upozoriše nas sitnim slovima, ama niko nije čitao.Takođe, ponuđena je opcija da napravite posebne foldere koje „čistači“ neće posećivati bez vaše dozvole, ali većina korisnika nije baš vična ni najjednostavnijim operacijama koje izlaze iz rutine.
To ne znači da se broj korisnika smanjio. Ne, mnogi gunđaju, ali nastavljaju da koriste ono što je i dalje besplatno, a poneki se odlučuju na pretplatu, što i jeste nova strategija onih koji bi na internetu da naprave neke pare. Učiniti život korisniku sasvim malo neprijatnim kako ga ne biste oterali, već naterali da razmisli da li mu se isplati da uz sitnu nadoknadu stvari vrati na njihovo mesto i još nešto ućari. Ovo je prvi korak u tom pravcu, a može se očekivati da će ih biti još, sitnih, malih i pažljivih, sve dok ne dođemo do toga da na internetu više ništa neće biti mukte, sem ako iza toga ne bude stajao neki krupniji interes.
Pa, koliko se korisnika upeca? Po rečima menadžera sajta Salon.com (jednog od najboljih veb magazina), oni se nadaju da će od njihovih 3.000.000 čitalaca dva odsto njih uplatiti godišnju pretplatu od 30 dolara za pun sadržaj (veliki deo je i dalje džabe, naravno). Inače, pretplata bi trebalo da bude između 70 i 150 dolara no, kaže on, polako.
Naklapa se o tome ko će biti Brnabić umesto Brnabić, to jest predsednik nove vlade. Zašto, kad je potpuno svejedno
Četvrt veka od bombardovanja, niko ništa nije naučio. U Srbiji smo rešili da jedni drugima pričamo poluistine i svoje žrtve koristimo kao adute u produženom obračunu za „našu stvar“
Goran Vesić je na društvenoj mreži X rekao da je Tito srušio dve zgrade na čijem mestu sada stoji Generalštab jer su ga „podsećale na srpsku istoriju i stari poredak“, a da su ovi koji bi sad da sačuvaju to kulturno dobro isti takvi
Stanimir B. je okončao život zbog zverske torture u ćeliji zatvora Padinska Skela – državne ustanove u koju nikad i nikako nije smeo da dospe. Pravo pitanje zato glasi: gde mi to živimo? Jer Stanimir B. je slika u ogledalu i društva i svih nas
Policijski kordoni u zgradi Skupštine Srbije – toga nije bilo ni u vreme vlasti Slobodana Miloševića. Otprilike na 1,5 poslanika dolazi jedan pripadnik Jedinice za obezbeđenje MUP-a u civilu. Oni stalni, kojima je radno mesto obezbeđenje skupštinske zgrade, se tu i ne računaju
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve