Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Pre odlaska u penziju Miloševićeve sudije ostavile "testament" koji su nove sudije odmah "pocepale" i presudile da je guverner imao pravo da prošle godine pozatvara 19 loših banaka
Kad danas ili sutra (četvrtak ili petak 18–19. jul) otvori poštu i pronađe dopis saveznog suda i guverner Narodne banke Jugoslavije najzad može da odahne i kaže: „Pravda je spora, ali dostižna“. U tom dopisu piše da je savezni sud potvrdio sva guvernerova rešenja doneta prošle godine o zatvaranju 19 poslovnih banaka (oduzimanju dozvola za rad). Time bi trebalo da definitivno bude stavljena tačka na mučno višemesečno sporenje dveju veoma značajnih državnih institucija – Narodne banke Jugoslavije i saveznog suda – o tome ko ima presudnu reč u monetarnoj i bankarskoj politici zemlje.
Zatvaranjem 19 banaka koje više nisu ni imale uslova za postojanje i u čijem su poslovanju pronađene brojne nezakonitosti, Narodna banka Jugoslavije započela je prošle godine toliko neophodne reforme bankarskog sistema, za koje je kasnije dobila sve pohvale Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Jedina državna institucija koja se mrgodila na takve reforme i nije poštovala politički konsenzus o potrebi sređivanja bankarskog sistema bio je savezni sud koji se, poništavajući guvernerova rešenja, javno suprotstavio oduzimanju dozvola za rad propalim i bankama sklonim finansijskim malverzacijama. Krajem prošle godine spor između NBJ i saveznog suda dospeo je pred federalni parlament, čiju su zaštitu tražile i jedna i druga strana u sporu. Savezni sud optuživao je guvernera da se stavlja iznad suda i zakona, a guverner je javno prozvao, za penziju odavno spremne sudije saveznog suda, da su poslednji ostaci i branitelji Miloševićevog lika i (ne)dela.
Bilo je tada i tako bizarnih slučajeva poput slučaja Kontrol banke. „U ime naroda“, sudijski trio Lazar Raonić, Miroslav Vrhovšek i Milić Tomanović poništio je poslednje, 19. rešenje guvernera NBJ o oduzimanju dozvole za rad Kontrol banci. Sud je osporavao pravo Narodnoj banci da oduzima dozvolu za rad i od nje tražio da još jednom razmotri taj slučaj i pomogne banci da ozdravi. Da komedija bude potpuna, sudije su tražile ono što ni vlasnici i menadžment Kontrol banke nisu tražili. Svesni toga da banka više nema uslova da radi, direktori su preko pravnog zastupnika advokata Jelisavete Vasilić zamolili NBJ da ne ponavlja rešenje o oduzimanju dozvole i da će zauzvrat menadžment i vlasnici sami ugasiti banku jer su uvideli da nema budućnosti.
U međuvremenu, saveznom sudu sa zahtevom za zaštitu zakonitosti obratio se savezni javni tužilac smatrajući da su nezakonita rešenja tog suda kojima se poništavaju odluke guvernera NBJ. Sud, međutim, nije zasedao i odlučivao o zahtevu tužioca sve dok u njemu nije popunjeno pet mesta s novim sudijama. Opšta sednica sazvana je, međutim, neposredno pre nego što su četvorica sudija Miloševićeve provenijencije ispraćena u penziju jer je njihov cilj bio da pre nego što odu u penziju opšta sednica saveznog suda „presudi“ u korist (njihovih) ranije donetih odluka tog suda. Dakle, da se odbaci zahtev saveznog javnog tužioca i da se zakonitim proglase sve ranije donete (njihove) odluke suda kojima se poništavaju guvernerova rešenja o oduzimanju dozvola za rad 19 banaka. Time su četvorica sudija koje odlaze u penziju ostavile sudu i novim sudijama svojevrsni testament pošto su odluke opšte sednice obavezujuće za sve buduće slučajeve kada guverner NBJ gasi loše banke.
Tek kasnije nove sudije shvatile su da su, glasajući za „testament“, teško obmanute i od tada počinju javno da kritikuju i iskazuju protivljenje primeni zakona na osnovu lažnog „testamenta“. Prvo što su nove sudije uradile je da su, isključivo poštujući poslovnik o radu i zakon o saveznom sudu predmete u vezi NBJ i poslovnih banaka, vratile na razmatranje slučaj ugašenih banaka iz građanskog u upravno odeljenje.
Tog trenutka, kako saznajemo, ponovo je poraslo „interesovanje“ bivših vlasnika i direktora likvidiranih banaka, ali i najodgovornijih ljudi u sudu za sudbinu i brzinu donošenja novih sudskih rešenja. Novi predsednik saveznog suda Miroslav Vrhovšek bez posebnog razloga ovih dana naročito naglašava „da je bio na razgovoru kod predsednika Jugoslavije i da Koštunica daje našem sudu punu podršku u poništavanju Dinkićevih rešenja“.
Bez obzira na takve tračeve i uprkos „testamentu“, veće saveznog suda donelo je odluku kojom je potvrdilo sva rešenja NBJ o gašenju 19 banaka i konstatovalo da je guverner radio po zakonu. Kako se saznaje, predsedavajući tog veća bio je jedan od novoizabranih sudija iz Crne Gore. Pokušaj „Vremena“ da od novoizabranog sudije i predsedavajućeg veća Đura Đurovića dobije potvrdu ovih informacija ostao je bez uspeha. Njegova ljubazna sekretarica rekla nam je da sudija trenutno nije u kancelariji, ali će nam se javiti na mobilni koji smo ostavili. Sudija Đurović nije se javio do srede u podne.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve