Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Veštica bez moći
Velika sceni Narodnog pozorišta; dirigent Dejan Savić, reditelj Borislav Popović
Englbert Humperdink (1854–1921), cenjen najpre kao profesor kompozicije i muzički kritičar, priznanje za sopstveno stvaralaštvo stiče tek prosle premijere opere Ivica i Marica. Tokom tri godine nastajanja (1890–1893) delo se transformisalo: život je započelo kao ciklus pesama da bi se pretvorilo u „zingšpil“ i konačno – u formu opere u tri čina. Libreto Ivice i Marice napisala je kompozitorova sestra Adelhajd Vete. Poznanstvo s Vagnerom sigurno je imalo uticaja na rukopis primenjen u ovom delu. Ipak, pevljive narodne melodije (ili one komponovane u stilu folklora, a Humperdink je u tome bio majstor) samo su na prvi pogled – harmonski i tekstualno – tretirane u vagnerijanskom maniru budući da nema sistematskih pokušaja razvoja asocijacija likova i ideja putem motiva. Opera-bajka jedinstvenog šarma i zanosne melodike imala je prvo izvođenje u Vajmaru 23. decembra 1893. godine. Dirigovao je Rihard Štraus.
Sve to pominjemo zato što Ivica i Marica, duže od stoleća znani i „velikoj“ i „maloj“ publici širom sveta, nisu odveć znani i našem slušaocu. Sve do premijere početkom juna održane na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu.
Možda će neko smatrati da Beograd želi veliki operski spektakl – pre nego (naizgled) jednostavnu kamernu operu. Ipak, u ovom slučaju je drugačije. Prilježnost i profesionalnost kojom su svi akteri pristupili predstavi, postignuta atmosfera, radost priređena publici govore da su nam bili potrebni upravo – Ivica i Marica.
Prekrasna scena koju pred nama udešavaju dvojica sedobradih čikica (baš pristiglih iz bajki braće Grim): najpre koliba i gomila metli, potom svetlucavotreperava čarobna šuma, jagode koje čekaju da budu ubrane, marcipan-kućica s mašnom… Kostimi do detalja prilagođeni bajci, čudesna igra svetla. Prirodnost ambijenta postignuta je i prisustvom dece na sceni (Dečji hor RTS-a). Besprekoran orkestar prirodno koordinira sa solistima što je zasluga dirigenta Dejana Savića. Odlično načinjena podela: Ivica je mecosopran Olivera Dukić, kojoj odlično pristaju dečački kostim i šeretsko ophođenje sa sestrom (to nije njena prva uspešna „muška“ uloga“), Marica Sofije Pižurice je briljantna. Razigrana, ljupka, prirodna, retkih pevačko-glumačkih kapaciteta, sopran Sofija Pižurica je centar predstave. Majka (mecosopran Ana Rupčić) je uverljiva, mada više gnevna nego zabrinuta, čak pomalo veštičava – čemu ovde baš i nema mesta. Otac dobija komičnu crtu – ležerno neodgovoran, srećan što je dovukao brdo hrane jedva da i primeti da mu nema dece, polupijan skače s krova kuće! Sve to ne smeta baritonu Nenadu Neniću da peva, i to odlično. Cvrkutavi Ranko/Pletisanko (Tanja Andrijić, sopran) trebalo bi da bude manje bled. Pokret kao ključna tačka Ivice i Marice vidljiv je i u liku Veštice. Violeti Srećković (izrazit, moćan mecosopran) ovakva postavka odgovara, ona i pokret i mimiku intenzivira do maksimuma i u glumačkom smislu – dominira scenom.
Osnovna poruka bajke dobija karakter mnogo dublje humanosti izvanrednom intervencijom reditelja. Jer, Ivica i Marica neće gurnuti Vešticu u usijanu rernu, kako to originalni tekst predviđa. Niti će Veštica (ispečena u istoj rerni) postati ogroman kolač koji Ivica i Marica podele i pojedu (?) zajedno sa svojim roditeljima i decom koja su uklanjanjem Veštice oslobođena čarolije. Borislav Popović misli drugačije: „Ako deca spaljuju Vešticu, ona rade isto što i Veštica.“ Zato, lukavstvom Ivice i Marice Veštica biva lišena svojih moći (ukradu joj štapić, metlu, kosu…), njena kućica se ruši a ona zanavek odlazi u podzemni svet.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve