Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Poslovni čovek u kopačkama
Rođen: „Rođen sam u Beogradu 12. aprila 1979. Ime sam dobio po dedi. Odrastao sam u Zemunu i na Ceraku, gde sam načinio prve fudbalske korake. To je bio fudbalski kraj i klinci su po ceo dan samo trčali za loptom.“
Porodica: Otac Zlatko bio je poznati golman, sada radi kao njegov menadžer. Stariji brat Igor možda je najzaslužniji zaa to što je Mateja prvi naš igrač koji je imao svoj sajt na internetu. Majka Mirjana pružala mu je veliku podršku. Osim što je oprala na tone blatnjavih dresova, Mateji, koji je dugo na restoranskoj hrani, najviše nedostaje njena kuhinja.
Počeci karijere: „Sa 17 godina obreo sam se u Pirotu. Nije mi bilo lako, ali sam bio svestan da od toga nema dalje – šta uradim, uradim, ako uradim kako treba, sigurno vredim.“ Posle Pirota, Mateja je s uspehom igrao i u Loznici, pa nakon toga u smederevskom Sartidu. Tada se moglo naslutiti da je sportska ličnost posebnog kova jer nije bio razmažen tatin sin koji je hteo u Partizan ili Zvezdu po svaku cenu. Sam je sebi prokrčio put jer je na vreme shvatio da je bolje dati deset golova za Loznicu nego celu sezonu sedeti na klupi velikog kluba.
O Partizanu: „Nisam se dvoumio ni sekund.“ Dao je Zvezdi pet golova u isto toliko utakmica. Posebno mu je bila uspešna sezona 1999–2000. kada je na 38 utakmica dao 28 golova. Po njegovim rečima, Partizan je klub koji će mu uvek ostati u srcu.
Šta se desilo potom: Mateja Kežman prešao je iz Partizana u PSV iz Ajndhovena. Odmah je dobio broj devet koji su pre njega nosili Romario, Ronaldo i Rud van Nistelroj. Baš kao i oni, postao je najbolji strelac Holandije, međutim, bio je najmlađi igrač u istoriji tamošnjeg šampionata kome je to pošlo za rukom. Opet je pravilno odabrao klub i ligu u kojoj se postiže mnogo golova.
Reprezentativna karijera: Možda više od svih utakmica i golova, u sećanju nam je ostao crveni karton koji je dobio u 44. sekundi po ulasku u igru protiv Norvežana na Prvenstvu Evrope u Belgiji i Holandiji. Mnogi su skloni mišljenju da je on bio kažnjen za grubu igru cele reprezentacije. Svi se sećamo kako smo prošli na tom prvenstvu. Na nama su pala dva rekorda – najbrži crveni karton, najubedljiviji poraz 6 – 1 protiv Holandije.
Poslovni potezi: Potpisao je ugovor sa JP „Ada Ciganlija“ po kome će otvoriti terene za rekreaciju na tom beogradskom kupalištu. Planira se otvaranje terena za bič-volej i fudbal na pesku. To lako može da označi prekretnicu u odnosima vrhunskih sportista prema investiranju u sopstvenu zemlju. Dosad su se bavili uglavnom samo humanitarnim radom, na primer, naši košarkaški reprezentativci. Možda su sada sigurni da neće ostati bez ulaganja i svakako spadaju među retke za koje niko ne može da kaže da su bogatsvo zaradili švercom i novcem iz primarne emisije.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve