Što se nas tiče, bilo je onako kako je moralo biti: nevoljni sporazum glavnih aktera na opšte zadovoljstvo glavnih inicijatora, to jest, Evropske unije; Što se njih tiče, to jest, EU, uz sve razlike ipak su na putu da ciljeve programirane do 2010. ostvare bez većih poteškoća
Oddopisnika „Vremena“
EVROPSKI IZLET: Španski premijer H. M. Asnar sa V. Koštunicom i M. Đukanovićem
Iako prvobitnim „dnevnim redom“ Vojislav Koštunica i Milo Đukanović, predsednici (odlazeće) SR Jugoslavije i Crne Gore, nisu bili ni pozvani na samit šefova 15 zemalja Evropske unije i 13 kandidata koji u narednim godinama treba da postanu punopravni članovi, uspeli su, bar za trenutak, da budu protagonisti najznačajnijeg političkog skupa u Evropi. Bez mnogo osmeha, reklo bi se i bez mnogo zadovoljstva, ali s uverenjem da u datim okolnostima drugog rešenja nije bilo, Koštunica i Đukanović, odnosno, buduća „specifična federalna zajednica“ zvana Srbija i Crna Gora, bili su povod za veliko zadovoljstvo vodećih evropskih političara koji su po sistemu „znamo mi šta je bolje za vas“ uspeli da po svojim merilima skroje novu zajedničku državu. Da li je zaista reč o najvećem spoljnopolitičkom uspehu evropske petnaestorice, kako ocenjuju neki komentatori, pokazaće vreme. Evropa je rekla šta je imala: ne želi dalje usitnjavanje balkanskog prostora, nove državice, ne želi krvave razvode, političku ni bilo kakvu drugu nestabilnost. Ne želi, reklo bi se, dalju „balkanizaciju Balkana“. Pošto je sličnim argumentima ubeđivanja uspela da isposluje kakavu-takvu stabilnost u Makedoniji, EU je čistom i više puta ponovljenom ekonomskom ucenom stavila za isti sto srpske i crnogorske političare i odredila dalje uslove igre.
DVEDRŽAVE : Prevedeno, oni izgledaju ovako: do ove godine EU je, prema sopstvenim izvorima, dala Srbiji pomoć 460.000.000 eura, a Crnoj Gori 100.000.000 eura. Za period 2002–2004. ta pomoć je predviđena u iznosima od 240.000.000 za Srbiju i 45.000.000 eura za Crnu Goru. Ukoliko se ne bude poštovalo ono što je potpisano, ne samo da će pomoć biti obustavljena već će biti stopiran i otvoreni proces koji treba relativno brzo da dovede do potpisivanja sporazuma o stabilnosti i pridruživanju EU, što je prvi korak ka kandidaturi za punopravno članstvo u ovoj organizaciji. Za Evropsku uniju Sporazum između Beograda i Podgorice predstavlja „odlučujući faktor za realizaciju evropske perspektive i enormni doprinos stabilnosti u regionu“. Pojedinci su ga ocenili kao „istorijski pakt“, mada ostaju i neke dileme. Rok trajanja ovog sporazuma (tri godine) stavljen je potpuno u drugi plan, valjda u nadi da će „horizont slobode i prosperiteta“ (reči španskog kralja Huana Karlosa na svečanom ručku kome su prisustvovali Koštunica i Đukanović) doneti u tom relativno kratkom vremenu boljitak pred kojim će argumenti i apetiti separatista biti neubedljivi. U završnom dokumentu, koji ima 30 stranica, u odeljku „Međunarodna politika“, može se pročitati stav da „petnaestorica čestitaju (sami sebi) ustavni sporazum postignut između Srbije i Crne Gore o stvaranju unije dveju država“. Dakle, za EU, Srbija i Crna Gora su „dve države“ koje formiraju „treću“, onu s kojom EU preferira dalju saradnju uslovljenu (dobrim ponašanjem).
Stanovnici tih dveju država stavljeni su pred svršen čin, njih niko nije ni pitao šta misle o svemu, ali će imati pravo da se izjasne za tri godine. Moći će da biraju između zajedničkog puta u Evropu i odvojenih putića koji ne vode nikuda. Pred dilemom te vrste, računaju u EU, ne bi smelo biti dileme, pa čak ni kad je o Balkanu reč.
DRUGASTRANAMEDALJE: Pošto su na opšte (sopstveno) zadovoljstvo rešili pitanje Srbije i Crne Gore, učesnici samita u Barseloni okrenuli su se sebi i svojim problemima. Završni dokument ocenjen je pozitivno iako je reč o kompromisu, ponajpre o energetskom tržištu između liberalnije linije koju su zastupali Hose Marija Asnar i Toni Bler i umerenije koju su predvodili Francuzi: Žak Širak i Lionel Žospen koji su svoje predsedničke ambicije nakratko ostavili po strani delujući zajedno u korist onoga što se smatra francuskim interesom. Asnar je ocenio da je „reforma evropske ekonomije već nezaustaviv proces“. Energetsko tržište je, po Asnarovoj oceni, liberalizovano “ između 60 i 70 odsto“, dok je kompletna liberalizacija, na zahtev Francuske, ostavljena za 2004.
Između ostalog, dogovoreno je produženje radnog veka, progresivno do 2010, na 63 godine, pet više nego sada, u planu je „potpuna zaposlenost“, odnosno, otvaranje 20.000.000 novih radnih mesta do 2010, za razvojne programe planira se izdvajanje 0,39 odsto PIB (bruto nacionalni dohodak), za građane EU uvodi se „zdravstvena kartica“ s kojom će znatno lakše rešavati zdravstvene probleme van kuće. Učenici zemalja Evropske unije moraće da znaju bar dva strana jezika, a u tehnološkom smislu predviđeno je da jedan kompjuter bude na najviše 15 učenika. Usvojen je i „Projekt Galileo“ koji predviđa lansiranje 30 satelita, čime se američki monopol na nebu želi stopirati sistemom GPS i „tehnološkim osamostaljivanjem Evrope“. Planom „Jedinstveno nebo“ predviđena je bolja i efikasnija kontrola letenja, čime će se smanjiti zakašnjenja i izbeći „gužva na nebu“. Planira se, takođe, veće ulaganje u istraživanje, sa sadašnjih 1,8 odsto BND treba do 2.010. da se popne na 2,8 odsto, koliko danas izdvajaju Sjedinjene Američke Države.
Na spoljnoplitičkom planu, EU nastoji da prevaziđe neke nesporazume sa NATO-om, pre svega oko upotrebe takozvanih Trupa za brzu akciju. EU želi da u perspektivi evropski vojnici zamene američke u Makedoniji, ali zbog nekih nesporazuma s Grčkom i Turskom, to još nije moguće. Hose Marija Asnar je s pravom primetio da „nije logično da evropske snage intervenisu u Avganistanu, a ne mogu mnogo bliže, na kriznom području koje je za Evropu važnije“. U načelu, podržan je i Solanin plan o ukidanju šestomesečnog rotacionog predsednikovanja. Šef diplomatije EU pripremio je plan po kome bi „grupa zemalja“ imala rukovodeću ulogu tokom dve i po godine, ali će o detaljima biti reči na samitu u Sevilji u junu.
Samit je, kako se i očekivalo, imao i drugu stranu medalje: u četvrtak, dan uoči prvog dana, oko 100.000 sindikalaca iz cele zapadne Evrope protestovalo je na ulicama Barselone tražeći bolje uslove rada, ali je najžešće bilo u subotu kada je između 250.000 i 300.000 „antiglobalista“ izrazilo nezadovoljstvo svime, ili gotovo svime što su petnaestorica predstavila kao svoj uspeh. Na sreću, većih nereda nije bilo, uhapšeno je samo 38 najviolentnijih, a najveći efekat „antiglobalisti“ su postigli kada su ona dvojica mladića utrčala na teren Nou kampa na kome su igrali Barselona i Real i s koga je televizijska slika otišla u oko 150 zemalja sveta. Njihovo vezivanje lisicama za golove bilo je „portada“ (naslovna strana) u mnogim španskim novinama, a to je ono što su i hteli: Asnar, Prodi i ostali otišli su, bar za trenutak, u drugi plan.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!