Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Supruga ambasadora SAD u SRJ
Rođena je 6. oktobra 1958. godine. Supruga Vilijama Dejla Montgomerija, ambasadora SAD-a u Jugoslaviji. Porodica Montgomeri pratila je Bila (kako Lin zove svog supruga) i tokom ambasadorskog mandata u Bugarskoj, a potom i u Hrvatskoj. Imaju troje dece – Aleksandra (18), Armeliju (15) i Katarinu (13) i psa.
Završila je žensku gimnaziju u Ročesteru, država Kentaki. Diplomirala je menadžment na koledžu u Londonu. Ima i diplomu sa Američkog univerziteta u Bugarskoj (finansijsko poslovanje), a magistrirala je iz filozofije na univerzitetu „Kliment Ohridski“ u Sofiji. Doktorirala je krajem prošle godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Radila je kao nastavnik nekoliko godina u Americi i u Zagrebu.
Bila je jedna od prve tri žene koje su se zaposlile na Londonskoj berzi (1981); radila je ukupno četiri godine.
Bila je službenik u američkim ambasadama u Tanzaniji i u Bugarskoj.
Humanitarnim radom bavi se poslednje tri godine.
Njen suprug je došao u Beograd u oktobru 2000, a Lin prošle godine u junu. Živeli su neko vreme i u Budimpešti, gde je privremeno bila izmeštena američka ambasada zbog bombardovanja SRJ.
Prošle nedelje objavila je poslednji nastavak svoje čuvene dnevničke kolumne koja je paralelno bila objavljivana u zagrebačkom „Globusu“ i novosadskom „Svetu“.
Kako je opisala predaje akreditiva: „Bil drži kratak govor na srpskom, a potom prilazi predsedniku i bez reči predaje pisma. Predsednik (Koštunica) odgovara na vrlo dobrom engleskom jeziku i time je formalni deo već završen. Predsednik nas poziva da sednemo i ćaskamo neko vreme o američko-jugoslovenskim odnosima. Dok izlazimo iz zgrade, orkestar svira američku himnu, izuzetno dobro, a američka zastava vijori se na jarbolu, verujem prvi put posle deset godina. Simbolika koju je imala ova ceremonija veoma me je dirnula.“
Kakvi su joj bili prvi utisci u Beogradu: „Sve više pijem kafu i provodim vreme sa srpskim ženama. Fascinira me intenzitet događaja u Srbiji, ali to zahteva visok nivo energije, i pri razgovorima i pri jelima. Moram još da treniram.“ Život u Zagrebu bio joj je „sporiji i manje haotičan“.
A u poređenju s Amerikom: „Otupljujući kvalitet života u Americi omogućuje nam da naporno radimo, ali pri tom smo izgubili sve što vi imate – sposobnost življenja, voljenja, uživanja. To treba da naučimo od vas.“
Kako se privikla na Balkan: „Ne želim živeti poput stranca, a posebno ne životom tipične ambasadorove žene. Predugo boravim u ovom delu sveta da ne bih želela da se u njemu osećam kao kod kuće… i da ne bih poštovala njegove stanovnike, njihovu urođenu inteligenciju.“ Kad su joj se žalili da u svojoj kolumni previše ironično komentariše život u Beogradu, bila je iznenađena, ali je rekla: „Moj je problem ako nisam uspela da dočaram da je moj život ovde fascinantan i raznovrstan.“
Znači, dobro se provodi: Moglo bi tako da se kaže, budući da je zahvaljujući svom intenzivnom javnom životu postala „omiljena ambasadorka beogradskog (a svojevremeno i zagrebačkog) džet-seta“. Omiljeni beogradski restoran Montgomerijevima je Simex u kojem provode dosta vremena. Ambasador voli da peva „u zagrljaju sa širokom Nadom“, a Lin „da se popne na sto i zaigra… obavljajući svoju diplomatsku dužnost“.
Inače, voli „elegantan i miran odmor – zabave uz čaj, zabave na plaži, noći u obližnjem kazinu i džez, pod uslovom da ste bogati“.
Šta je napisala o suprugu: „On uvek želi da me prati u stopu, da pogađa šta radim, sazna sve pojedinosti i unapred zna za sva iznenađenja.“ Ume da „odradi svoj dan“, kao što je bio slučaj sa odlaskom u Niš gde je priložila 20.000 dolara za obnovu izgorele Saborne crkve. Za muževljev rođendan organizovala je feštu za 70 ljudi, sa trubačima i pratećom ekipom, koja je trajala celog vikenda.
Kakav su utisak na njih ostavili trubači: „Nikad u životu nisam čula ništa slično, izgleda da se to ljudima veoma dopada, ali ja to ne mogu da objasnim. Takođe mi je rečeno da se svake godine u leto održava festival ove muzike gde svi sviraju u isto vreme – to mora da je ukus koji još nisam stekla.“
Kako stoji sa medijima: Ima tremu, ne daje intervjue. Pred nastup na Studiju B, sa svojom prijateljicom „koja je od onih ljudi koji umeju namirisati nagaznu minu“ prošla je sva moguća novinarska pitanja.
Šta voli da radi: Da vozi sama sa decom od Zagreba do Beograda. Jednom, „Bil je u panici stalno zvao i govorio da je put dug i opasan, ja sam mu rekla da je najopasnije to što moram da stavim ruku u torbu i tražim mobilni da bi mi on rekao da se čuvam“. Voli izvornu srpsku muziku, ne voli moderni etno pop.
Da li je bilo skandala: Govorka se da Lin „obožava“ Željka Mitrovića. Izvesno je da je on sa suprugom Milicom bio na dobrotvornom balu koji je gospođa Montgomeri organizovala, iako se nalazi na listi OFAC-a (lista zabranjuje saradnju svih američkih firmi s bivšim Miloševićevim saradnicima).
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve