Da bi do 2005. dobile 850 miliona dolara, vlasti u Beogradu i Podgorici morale su da stave pod kontrolu mnoge budžetske troškove, da uvedu red u monetarne i finansijske tokove i da otvore granice za protok domaće i strane robe
ZAHTEVI NBJ: Prodajte udeo u Nacionalnoj štedionici
„U okviru reforme javne uprave treba smanjiti sukobe nadležnosti između saveznih i republičkih organa uprave i njihovih aktivnosti. Rok za sprovođenje: od sredine 2002. do 2004. godine. Institucija za podršku i pomoć: Svetska banka. Izvršioci: organi uprave Jugoslavije i Crne Gore.“
Ovo je samo jedna od preciznih i dobronamernih sugestija Međunarodnog monetarnog fonda koju je njegova misija (predvodi je regionalni direktor MMF-a za Jugoistočnu Evropu Emanuel Zervudakis) donela u Beograd sredinom februara kao „paket aranžman“ novog stend-baj ugovora, čija je vrednost 850 miliona dolara (u trinaest rata), a rok trajanja od 2002. do 2005. godine. Ako bi, dakle, Jugoslavija, odnosno, Srbija i Crna Gora, računale na novu finansijsku podršku MMF-a za svoje strukturne reforme, onda bi ovu ali i mnoge druge „dobronamerne“ sugestije, morale da shvate kao obavezu koju će ugraditi u svoje zakonodavstvo, ali i tekuće ekonomske politike. Način na koji MMF sugeriše smanjenje tenzija javnih uprava na relaciji Beograd–Podgorica mogao bi da sugeriše da MMF ili zna nešto više o planu Evropske unije i Havijera Solane ili je i EU prihvatila njegove „sugestije“ pre nego što je Solanu poslala u Beograd.
Misija MMF-a posle sedam februarskih dana pregovora povukla se iz Beograda, ostavljajući domaćinima da razmisle mogu li da prihvate ponuđene „sugestije“, pa se sredinom marta očekuje njihov povratak i nova runda pregovora.
Kao što to obično biva, i prva runda pregovora bila je obavijena velom tajne, a pregovarači su znatiželju javnosti zadovoljavali uobičajenom frazom „da razgovori dobro napreduju“. Zahvaljujući izvoru bliskom Međunarodnom monetarnom fondu „Vreme“ je u prilici da objavi neke od značajnijih „sugestija“ za koje MMF zahteva da budu ugrađene u reformske politike vlada Jugoslavije, Crne Gore i Srbije. Zahtevi su podeljeni po sektorima, imaju objašnjenje šta im je cilj, šta konkretno treba da se uradi, rok za izvršenje, stranu instituciju koja će u tome pomoći i ko je domaći „izvršilac“ posla.
Tako, na primer, ministarstva finansija Jugoslavije, Srbije i Crne Gore do januara 2003. godine uz pomoć MMF-a i Svetske banke treba u okviru poslova u fiskalnom sektoru da sve vanbudžetske fondove (a naročito fondove socijalnog osiguranja) stave u godišnji budžetski okvir. Već u ovom mesecu Jugoslavija i Srbija su u obavezi da usaglase monetarne i fiskalne podatke koji se odnose na trošenje budžeta. Međunarodni monetarni fond predlaže Srbiji i Crnoj Gori da u maju ove godine uvedu jedinstveni matični broj svakog poreskog obveznika a da u januaru iduće godine potpuno ukinu porez na finansijske transakcije i uvedu porez na dodatu vrednost (Crna Gora u januaru 2003, a Srbija u julu iste godine). Srbija je dva meseca pre roka ispunila veoma važan strukturni kriterijum i formirala Trezor za upravljanje dugom i gotovinskim transakcijama pri Ministarstvu finansija. U maju ove godine Jugoslavija i Srbija moraće da ispune još jednu veoma bitnu obavezu – da izmene zakon kojim se reguliše otplata stare devizne štednje tako da posle 2004. godine godišnji iznos bude ekvivalentan 0,9 procenata bruto društvenog proizvoda zemlje.
Da bi se sprovela reforma penzionog osiguranja koja podrazumeva dugoročnu stabilnost finansiranja penzionih fondova i omogućilo snižavanje poreza na zarade kao značajan strukturni reper koji se mora ispuniti (septembar ove godine) i u Jugoslaviji, i u Crnoj Gori i u Srbiji u okviru socijalne zaštite je utvrđivanje strožih kriterijuma za invalidsku penziju. MMF predlaže vlastima u Srbiji da 2003. ili 2004. godine procene potrebu za dalje povećanje starosne granice za penziju za još dve godine. A već za tri meseca Srbija će morati da prekine „pupčanu vrpcu“ između socijalne pomoći i prosečnih zarada, a u poslednjem mesecu ove godine moraće da napravi novu studiju položaja domaćinstava i novu procenu nivoa siromaštva. U decembru će Crna Gora i Srbija biti u obavezi da „pripreme nacrte zakona o zdravstvenom osiguranju, obezbeđivanju para za zdravstvenu pomoć i lekove kako bi se smanjio sukob nadležnosti, objasnila uloga javnih zdravstvenih ustanova i utvrdili okviri za efikasniji sistem javne zdravstvene zaštite“.
Kao što se i očekivalo, Međunarodni monetarni fond najviše obavezujućih „sugestija“ ima u finansijskom sektoru. U okviru liberalizacije deviznog tržišta već u aprilu Jugoslavija će morati da donese novi zakon o deviznom poslovanju kojim ukida sva ograničenja na tekuće transakcije, liberalizuje kapitalne transakcije, dozvoljava bankama da obavljaju devizno poslovanje za svoj račun i omogućava građanima i firmama da slobodno trguju van međubankarskog tržišta. U naredna četiri meseca MMF traži da Narodna banka Jugoslavije, izmenama zakona i jačanjem interne revizije usaglasi svoje poslovanje s međunarodnim standardima. Ovog meseca NBJ će morati da se izjasni o sudbini banaka koje su pod njenim pojačanim nadzorom i upravom, a MMF traži od NBJ da zarad izgradnje konkurentnog bankarskog sistema što dalje gurne od sebe novoformiranu Nacionalnu štedionicu (da joj ograniči kredite u odnosu na državne obveznice, da joj dalje ne povećava kapital i da državni udeo proda nekom strateškom partneru).
Do 2005. godine Međunarodni monetarni fond predviđa završetak privatizacije (tenderskom procedurom) 150 velikih preduzeća u društvenom vlasništvu s tačno predviđenim „prolaznim vremenima“ za pojedine poslove, a do 2006. godine prestrukturiranje 28 do 34 velika poslovna konglomerata koji bi kasnije takođe bili privatizovani.
Da bi konkretno (a ne samo retorički) ubrzale razvoj malih i srednjih preduzeća Jugoslavija i Srbija moraju u aprilu da promene zakone o preduzećima (federalni) i o preduzetnicima (srpski) kako bi se pojednostavio postupak registracije poslovanja.
Osim što predlaže postepeno povećanje cene električne energije (jun 2002. – tri centa za kilovat, jun 2003. – četiri centa za kilovat i jun 2004. – četiri i po centa za kilovat) radi uspostavljanja finansijske stabilnosti Elektroprivrede Srbije, MMF traži da se ograniči rast zarada ispod stope inflacije i u Srbiji i u Crnoj Gori.
Što se tiče dalje liberalizacije spoljnotrgovinskog poslovanja, od Srbije se traži da ove i naredne godine ukine ograničavanje uvoza proizvoda od čelika i da ukine izvozna ograničenja za poljoprivredne proizvode, drvo i sirovu kožu. Međunarodni monetarni fond traži od Srbije da do decembra 2003. godine ukine sva uvozna ograničenja, a da godinu dana kasnije (decembar 2004.) ukine i sve izvozne kvote.
Sumnjive transakcije
U aprilu i julu Jugoslavija mora uz pomoć Svetske banke i Bundesbanke da donese dva veoma važna seta zakona. Jedan je o bonitetu koji obuhvataju adekvatnost kapitala, velike kreditne plasmane, rizike po osnovu deviznog kursa, likvidnost, kreditiranje povezanih lica i akcionara, klasifikacija zajmova, funkcije interne kontrole i revizije, upravljanje rizicima…
Drugi set propisa treba da regulišu izveštavanje finansijskih organizacija o sumnjivim i velikim gotovinskim transakcijama i definisanje obaveza Sektora kontrole u NBJ prema Zakonu o suzbijanju pranja novca.
Of-šor banke
MMF i USAID treba da pomognu Centralnoj banci Crne Gore da u aprilu „donese odluku o Montenegrobanci i Jugobanci, kao i o ostalim trima bankama kojima ponovo treba izdati dozvolu za rad bez neposrednih ili posrednih fiskalnih sredstava, izuzev za odgovarajuće socijalne programe“.
Obe međunarodne organizacije ovog meseca pomoći će Centralnoj banci i Ministarstvu finansija Crne Gore da usvoje zakonske propise kojima se ovlašćuje Centralna banka Crne Gore da predvidi novo izdavanje dozvola za rad postojećim of-šor bankama u skladu s pravilima i propisima koji se primenjuju na of-šor banke.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!