Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Potpredsednik DPS-a
Osnovni podaci: Rođen je 31. marta 1955. godine u Kotoru. Osnovnu i srednju školu završio u Kotoru, studirao i diplomirao na Pravnom fakultetu u Titogradu (Podgorica). Crnogorac, pravoslavne vere. Oženjen, otac dvoje dece (Miloš i Milena). Govori engleski, ruski i italijanski.
Karijera: Nakon fakulteta zaposlio se kao pripravnik u Skupštini opštine Budva, istovremeno je bio i predsednik Saveza socijalističke omladine grada. Brže je napredovao u politici nego u struci, postao je predsednik SSO-a Crne Gore. Etablirani funkcioneri komunističkog režima vide ga kao „anfant teribla“ režima jer kritikuje zatvorene partijske sastanke. Partijski kadrovici su njegov rad ocenili kao „socijalnu demagogiju mladog demokrate i liberala“. U vreme delegatskog sistema i posrednih izbora (1984) štampao je pamflet pod nazivom „Prestanite sa izbornim prevarama“. U Skupštini Crne Gore kao omladinski delegat postavljao je nezgodna pitanja, a kad se svim tim pozabavio tadašnji CK SK, podneo je ostavku i postao direktor Uprave prihoda, a potom predsednik Izvršnog odbora SO-a Budva. Idejni je tvorac i suosnivač budvanskog festivala Grad teatar, Trga pjesnika (Budva), Dana alternativne medicine i slično. („Činjenica da se Kripodonofova anticipacija o humanitarnom turizmu sve više opredmećuje u zahtjevima realnog turističkog tržišta pokazala je na našem primjeru da je proizvodnja turizma s viškom duhovnosti bila blagovremeno čitanje nove turističke aksiologije.“)
U vreme događanja naroda daje ostavku na funkciju gradonačelnika i ubrzo postaje poznat jugoslovenskoj javnosti kao jedan od tri asa crnogorske antibirokratske revolucije (Milo-Momo-Sveto, „mladi, lijepi i pametni“). Kada su pučisti uzeli vlast, dobija funkciju u Predsedništvu CK SK CG a zadužen je za ideologiju, bio je i član Predsjedništva Crne Gore, generalni sekretar Demokratske partije socijalista, potpredsjednik DPS-a, poslanik u crnogorskom i saveznom parlamentu. Sada je potpredsednik DPS-a. Objavio knjigu Vrijeme iskušenja, zbirku tekstova iz vremena antibirokratske revolucije.
Za predsednika Skupštine Crne Gore izabran je 1994. godine; mandat je prestao nakon vanrednih republičkih izbora aprila 2001. jer se njegovom reizboru usprotivio Liberalni savez. Sada je poslanik i predsednik Odbora za međunarodne odnose. Umesto fotelje predsednika Skupštine Republike dobio je fotelju predsednika Skupštine Jadranskog sajma u Budvi, gde je do tada bio predsednik Upravnog odbora.
Kandidat za prvog predsednika Jugoslavije: „Nelagodno sam se osjećao zbog ubijeđenosti da sam predložen za posao za koji nemam iskustva niti znanja. Srećom, sve je dobro završeno i za državu i za mene.“
Kako ga vide: „Šampion prazne retorike i svega što ovu zemlju čini poslednjim evropskim ostrvcetom jednopartijske tiranije.“ „Imponuje svojom mudrošću, mirnoćom i tolerancijom.“
O podelama u DPS–u: „Ako se pojave razmirice između ljudi u vrhu vlasti, onda oni, prirodno, u svoje tokove uvlače i partiju, narod i državu. Zato mi od početka nije bilo jasno – zašto nam je ovo trebalo? Priznajem da nijesam ni tada, na početku, vidio nijedan bitan razlog za onoliko dugih i napetih sjednica koje uvlače nesigurnost i nemir u ljude, za toliko javnih optužbi i sumnji, u čemu učestvuju i državni mediji.“
O isključivosti: „Crnu Goru je dosta koštala isključivost. Zato ne smijemo jedan protiv drugog, jedni na druge. Ne smijemo dijeliti jedno koje je jako da bismo dobili više slabih i nejakih.“
Poraz je poučan: „Od poraza je moguće više naučiti. Mnogi to ne znaju i zato ih možda čeka poraz.“
Budućnost Crne Gore: „Ne leži u osvetoljubivosti i produbljivanju dioba, povratku u prošlost i podjeli na pobjednike i poražene, niti u neuvažavanju svijeta.“
Crnogorsko Dedinje: „Glavni problem Crne Gore je Dedinje gdje vladaju stogodišnji ratovi Crnogoraca protiv Crnogoraca. Ako treba, napravićemo jedno elitno Dedinje, pa neka ih, neka tu žive, da ne idu u Beograd da nas remete.“
Mitska prošlost: „Bez mitova se ne može živjeti, ali mitovi nas pojedu vremenom.“
Kako bi glasao na referendumu: „Ne bih glasao za svoje pretke, nego za svoju djecu, to znači da budu slobodni, da budu svoji i da ne zavise od bilo koga.“
Dogovor o Jugoslaviji: „Da svako bude domaćin u svojoj kući. Jer, i braća žive samostalno, ali se zbog toga ne mrze i ne rade jedan protiv drugog.“
Životni kredo: „Vjerujem da ljudi ne mogu bez sna. Samo s maštom vidi se dalje i osjeća više. Na taj način čovjek je najbliži realnosti.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve