Dva domaća strip-albuma: brutalni realizam sa lošim scenarijem ili depresivna potraga za ostacima ljudskosti u nama
Ako je prethodna godina pokazala da je domaća strip-scena sposobna da se sama rekonstruiše, ova godina bi morala da u dokazivanju vitalnosti srpskog stripa pruži uverenje da je on dovoljno snažan da popravi, ili barem održi, svoj društveni i tržišni status. Značajne korake u tom smeru napravio je beogradski izdavač System comics sa dva albuma u boji, koja su se pojavila krajem 2001. godine, Badikukavicaidrugepriče Željka Paheka i Aaron Bojana Kovačevića.
PUBERTETSKAAKCIJA: Preopterećen infantilnim stereotipima akcionih filmova, tehnološke fantastike i površnog očuđavanja, Kovačevićev Aaron je početak zamišljenog superherojskog serijala. Kao što je i samom autoru jasno, glavni adut u naraciji nisu radnja i dijalozi, već likovne vrednosti. Kovačević zb(i)rku opštih mesta o bajkeru u postapokaliptičnoj Americi koji će u potrazi za voljenom pristati da pređe na stranu besmrtnog kiborga opravdava grafizmom koji izaziva poštovanje. Kovačević teži tzv. magičnom ili hiperrealizmu, a, sem zavodljivim i preciznim crtežom, izuzetno barata kompozicijom table tako da postiže posebnu vrstu dinamike pripovedanja. Brza promena uglova, lomljenje kadrova, nadnošenje i ubacivanje scena, sve to zajedno stvara ples sličica koje rezultiraju dobrim, na momente izvrsnim grafičko-narativnim stranicama. Otuda, treba izdvojiti 30. stranicu na kojoj se između gornjeg i donjeg „brzog“ niza nalazi geometrijski razlomljen trenutak mirovanja, a sve je još pojačano sukobom vatrenih i metalno-plavih boja, ili stranicu 39. na kojoj kolumne razvijene u lepezu zadržavaju konvencionalni način čitanja, ali definišu sopstveni kontinuitet i ritam koji proizvodi snovito usporavanje u padu glavnog junaka. Kao da preveliko crtačko umeće i trud smetaju Kovačeviću da ostvari dobru stripovsku priču…
Badi kukavica Željka Paheka
ČOVEKKAORAT: Željko Pahek je ostao veran svojoj poetici futurističke groteske, paraistorijskog cinizma i etičkih pitanja robotike kroz vizuru prljavijeg Mebijusovog grafizma (prethodni albumi Astro–iđani, 1986, Legijanepromočivih, 1997). Badikukavicaidrugepriče je vrlo dobra zbirka od pet stripova: Badikukavica je priča o osveti mašina kroz toplu i prijateljsku vezu dečaka i robota, Gvozdenitočak je alegorija o tome da umetnost/umetnik ne može da se ukroti, Zečjašapa je ponovo storija o ratu, kazni i razobručenosti volje mašina, TheTime–ZuckCompany je surova postistorijska priča o virtuelnom putovanju u prošlost, a Bitičovek je mali esej sa tezom da je robot loš ako nosi suviše ljudskog u sebi. Pahekovi likovi su u neprekidnom grču; ekstremna stanja traže ekstremna rešenja, ludilo je operativni deo stvarnosti, a svet je zaboravio na to da sam proizvodi svoju propast. Neurotični ritam naracije pojačava i smena toplih i hladnih, nikad čistih boja koja ponekad naglašava dinamiku radnje, a nekad akcentuje emotivnu notu. Najveći apsurd kod Paheka nalazi se u tome što je njegova posthumanost odmakla do stadijuma kada počinje da pokazuje znake ljudskosti, a što protagonisti u svom ekstatičnom udaljavanju od realnosti pokazuju znake tragičnosti. Bez kompromisa i sa vrlom doslednošću, umetnik Željko Pahek iscrtava svoju tugu kao onaj ukleti melanholik koji se ljubi s vetrenjačama…
IZBOR: Iako nastao u proteklih nekoliko godina, ovaj par strip-albuma kao da svojom estetskom strategijom ukazuje na moguće puteve socijalnog bića, na makaze društvenog izbora: brutalni realizam sa lošim scenarijem ili divna, intimno-depresivna potraga za ostacima ljudskosti u nama. Ako je u oba slučaja moguć komercijalni odgovor, onda je to vrlo visok depozit za domaću kulturu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
U Rogaškoj Slatini postoji mali privatni muzej sa, smatra se, najbogatijom kolekcijom Karađorđevića. Do Beograda još uvek nije stigao odlivak Spomenika srpskim kraljevima, koji je procenjen na 400 evra
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!