Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Predstava Poslednja traka (u originalu Krapova poslednja traka), koju je za veliku scenu Ateljea 212 pripremio glumac Ljuba Tadić, odiše višeslojnom simbolikom. Postavka ove monodrame (da, u nedostatku boljeg upotrebimo ovaj neadekvatan izraz) Samjuela Beketa svojevrstan je omaž sâmom Ateljeu 212 u sezoni u kojoj se proslavlja značajan jubilej ovog pozorišta – 45 godina od osnivanja (1956-2001). Naime, kao što je odlično poznato, jedna od prvih predstava novog, umetničkom tragalaštvu okrenutog pozorišta bila je praizvedba na srpskom jeziku jednog od najznačajnijih ostvarenja „drame apsurda“, Beketovog remek-dela Čekajući Godoa. U toj predstavi iz 1956. godine ulogu Vladimira igrao je dvadesetsedmogodišnji glumac Ljuba Tadić… Tako se krug zatvara, pa ova aktuelna postavka Poslednje trake prerasta iz jubileja jednog pozorišta u svetkovinu jednog impozantnog i veoma značajnog glumačkog opusa, koji se godinama gradio na ostvarenjima velikih pisaca: od Beketa, preko Dostojevskog, Brehta, Šekspira, Krleže, Sartra, Sofokla, Babelja, Harvuda, i nazad do Beketa.
Međutim, iz zamisli Ljube Tadića da „sredi“ – kako sâm glumac naziva svoj umetnički rad na ovoj predstavi – upravo ovaj Beketov komad lako se može iščitati još jedan nivo simbolike. Za komad Krapova poslednja traka, kao i za još neke Beketove drame, bez dileme se može upotrebiti tumačenje Jovana Hristića: „Sve te drame u stvari su drame sećanja, ‘izgubljenog vremena’ koje se stalno vraća i opseda nas.“ Upravo ovakav tekst, „drama sećanja“, komad u kome usamljeni starac preslušava magnetofonske zapise svojih bivših misli i bivših osećanja i tako „preslišava“ svoju prošlost, ukazuje se kao najprimerenija dramska građa za analogno životno i profesionalno preispitivanje velikog glumca. To preispitivanje ispunjava publiku snažnim, metateatarskim osećanjima, ali ne postaje patetično jer sadrži i malu, ali dragocenu dozu (auto)ironije, tako karakteristične za glumca i čoveka Ljubu Tadića.
Takođe, ovaj konkretan izbor teksta pokazuje se kao najprimereniji i zbog toga što priča o preslušavanju zvučnih zapisa prošlog života omogućava da do izražaja dođe moćno glumačko sredstvo Ljube Tadića, ono po kojem ponajpre pamtimo velikog glumca, ono koje prevazilazi i sve izazove njegovog opšteg fizičkog stanja: njegov lep, jasan, snažan i nadasve promišljen govor… Ovaj tekst završavamo rečima nekog ko je mnogo bolje poznavao glumačku umetnost Ljube Tadića: „Tadić je zaljubljen u reč, ali ne u reč kao zvuk, nego u reč zato što ona kazuje nešto.“ (Mata Milošević).
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve