Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Vule Žurić: Blagi dani zatim prođu (Samizdat B92, Beograd 2001)
Nakon četiri zapažene zbirke pripovedaka (Umri muški, Dvije godine hladnoće, U krevetu s Madonom i Valceri i snošaji) Vule Žurić je objavio prvi roman; promena književnog roda u slučaju ovog pisca ne znači i bitniju promenu poetike, još manje iskorak iz opsesivnog tematskog kruga dronjave (post)ratne i izbegličke stvarnosti na jednoj strani, i pop-mitologema na drugoj, mada u knjizi „Blagi dani zatim prođu“ apsolutno preteže ovo prvo: videće se zašto je to dobro.
Prevejani pripovedači neretko upadaju nespremni u „zamku romana“: istrenirani za trk na kraće staze uhvate prekratak zalet pa roman počne da im se tetura i posrće; krajnji rezultat obično izgleda više kao labavo povezana nakupina proznih krhotina – mestimično sjajnih, a prečesto sasvim izlizanih, nefunkcionalnih i proizvoljnih – nego kao koherentna celina opsežnijeg obima i sa-pokrićem-ambicioznijeg zamaha. Kod Vuleta Žurića, naizgled paradoksalno, ishod prvog romanesknog poduhvata – lako primetnim nedostacima uprkos – sasvim odudara od ovog šablona i to, vidi vraga, mora imati neke direktne veze upravo s nedostacima Žurićevog pripovedačkog pisma. Sve su Žurićeve zbirke priča, naime, patile od prekomerne neujednačenosti kvaliteta proznih celina: briljantne krokije iz ratnog Sarajeva ili iz „postdejtonskog“ miljea beogradsko-pančevačkog preživljavanja, u kojima su piščev „prljavorealistički“ talenat i umeće čak, likovnjački rečeno, gotovo hiperrealističkog fabuliranja i dijalogiziranja koje s konstruktom „stvarnosti“ stoji u srazmeri jedan-na-jedan – što je opet, dakako, samo jedna umešno primenjena književna tehnika i trik spisateljske mašte! – mogli da dođu do punog izražaja, umelo je da bude zagušeno posve samosvrhovitim, neprozirnim i nečitljivim piščevim tribjutima njegovim popkulturnim herojima, koje je uglavnom nalazio u svetu džeza, rokenrola i fudbala. To bi, opet, bilo sasvim O. K. – taj je i takav kulturološki trade–mark, uostalom, napokon postao mainstream onog boljeg dela savremene srpske proze – da većina tih (para?)proznih posveta nije zaribala, zaturirala uprazno, ostavši u nepreglednoj korov-bašti privatnih opsesija i referenci, ne „transcendirajući“ tekst do recepcijski prohodne i Drugome-zaista-značeće literarne činjenice.
Forma romana, pa još i (neo)realističkog, nije Žuriću dozvoljavala ovu vrstu odstupnica ili bežanja u slobodnolebdeći svet prednacrta-za-short story. Drugim rečima, romaneskni okvir je piscu nametnuo stanovitu blagotvornu disciplinu, i Žurić je svoj rasuti teret mahom uspešno „utovario“ u Priču.
Kad smo već kod Priče, Blagi dani zatim prođu storija je o devedesetima, od Sarajeva preko izbegličkog Beograda/Pančeva, do NATO-bombardovanja 1999. Ništa novo, reći ćete, ni za ovog pisca, ni u kontekstu recentnije domaće „produkcije“; da, ali nije bitno. „Blagi dani…“ su fragmentarna, vremenski-prostorno ispretumbana hronika osionog divljanja Istorije nad gotovo slučajno „proučavanim“ Pojedincima, onima koji su o njenoj hirovitosti naučili ama baš sve: neke je besno odalamila repom i načisto ubila, druge je samo okrznula pa još, onako ošamućeni, nekako pretrajavaju, treći su je samo kibicirali iz prikrajka – bar do 1999… – pa su im ovi prvi i drugi nekako stalno bili samo na smetnji. Prva, „bosanska“ trećina romana u tom je smislu i najmanje uspela, bivajući više razradom onih motiva koje već isuviše dobro poznajemo iz ranijih Žurićevih proza. Srbija devedesetih, međutim, ona koja je bila samo jedna masivna Pozadina Fronta – s pripadajućim pevanjem, pucanjem i povraćanjem na sve strane – u Žuriću-romanopiscu dobila je nesmiljenog i lucidnog portretistu, i taj je portret ulične bede, prostakluka, krcatih „beovozova“ i smrdljivih zasranih autobusa, pijanih svadbarskih „rodoljuba“ i sitnuljavog kokošarskog šverca kao jedinog dostupnog načina „kreativnog“ preživljavanja Obezdomljenih – a i onih drugih – najveći kvalitet ovog romana, čiji su „slučajni“ junaci uistinu ne samo „bačeni u svet“ nego i u njegov (tada?) najapsurdniji deo, u košmarni teatar izvrnutih vrednosti. Prikazujući ovaj nastrani a tako nepodnošljivo obični (polu)svet, Žurić ne poseže za sredstvima „satiričarskog“ oneobičavanja i karikiranja; prilično dosledno minimalistička, gotovo „sitnorealistička“ naracija, ponegde škrto-lirski-introspektivna, više je nego dovoljna: sve bi drugo u ovom kontekstu bilo višak, kontraproduktivni „pamfletistički“ balast. I tu i većinu drugih zamki Žurić je eskivirao – samo da je knjiga prošla poslednje čitanje, da se ispeglaju neke nepotrebne nezgrapnosti koje otklanja rutinska lektura… – i utoliko su „Blagi dani…“ diskretan, ali čvrst i obećavajući Zgoditak koji verovatno znači da je Žurić uspeo da preraste jedan isuviše istrenirani spisateljski model, a da se pri tome ne odrekne svojih prepoznatljivih toposa. A to nikako nije malo za jednu, uslovno, neambicioznu zimsku knjižicu koja će verovatno samo rasti s grananjem i narastanjem Žurićevog, da prostiš, opusa!
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve