Apel grupe akademika SANU-a kojim se traži ponovno vaskrsavanje Vojvođanske akademije nauka i umetnosti za sada nije prihvaćen ni na novosadskom Ogranku
Novi Sad
Prvo je novosadski „Građanski list“ javio da je grupa akademika uputila apel Skupštini Vojvodine za nastavak rada Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU) koja je slovom zakona ugašena 1992. i prisajedinjena SANU-u. Onda je Nenad Čanak, predsednik Skupštine Vojvodine, u svom prepoznatljivom krešendo maniru potvrdio postojanje takve inicijative i dodao da VANU nije nikada ukinut, nego je samo „prestao sa radom“, uz napomenu da očekuje žestok otpor Beograda i da ga takve reakcije ne zanimaju. Samo nekoliko dana kasnije, 15. oktobra, u paketu sa raspravom o kadrovskim promenama RTV NS, pred Skupštinom Vojvodine našla se i informacija o inicijativi da Vojvođanska akademija nauka i umetnosti (VANU) „nastavi sa radom“. Skupština je ovu informaciju usvojila većinom glasova, a Izvršnom veću je naloženo da za sledeću sednicu pripremi sav materijal povodom te informacije.
Čanak je i u Skupštini Vojvodine ponovio da je od prestanka rada VANU-a i njegovog prisajedinjenja SANU-u u Srpsku akademiju nauka i umetnosti iz Vojvodine primljen samo jedan novi akademik, dok ih je 11 u međuvremenu umrlo. „To pokazuje da je politika SANU-a bila gušenje nauke i umetnosti u Vojvodini. Da bi se poništile posledice svesne marginalizacije Vojvodine, nepohodno je hitno podmlađivanje sastava VANU-a“, naglasio je Čanak. On je dodao da pitanje obnavljanja VANU-a treba da bude uključeno u proces preuzimanja ingerencija Pokrajine.
Poslanik Demokratske stranke Bogoljub Trkulja je, prema Beti, polemički odgovorio Čanku da nakon priča o VANU-u, Naftnoj industriji Vojvodine „možemo očekivati i priču o taksistima Vojvodine“ naglasivši da ne vidi „zašto jednu instituciju koja nema nikakvu vezu sa politikom uvlačimo u politiku. Tako se prlja ideja autonomne Vojvodine“.
TAJNARASPRAVA: Tri dana kasnije Srpska akademija nauka i umetnosti reagovala je prilično neobično, otpisala je Vojvođanima oglasom na 31. strani „Politike“ naslovljenim kao Saopštenje javnim glasilima!?
Izvršni odbor SANU-a saopštava da Srpska akademija nauka i umetnosti nije primila nikakav apel svojih članova ovakvog sadržaja i naglašava da „najodlučnije odbacuje tvrdnju da je ikada vodila politiku gušenja nauka i umetnosti u Vojvodini ili bilo gde. Svrha njenog postojanja od samog osnivanja do danas je negovanje i razvijanje nauka i umetnosti“.
U saopštenju se ističe da se Srpska akademija nauka i umetnosti u prijemu novih članova nije rukovodila ni nacionalnim ni regionalnim kriterijumima, kao i da je jedini kriterijum naučni, odnosno umetnički doprinos.
Svoje saopštenje Izvršni odbor SANU-a završava u bezuslovnom tonu:
„Sa svih napred navedenih razloga najenergičnije odbacujemo optužbu da je politika SANU-a bila rušenje nauka i umetnosti u Vojvodini.
Prema tome, SANU ne vidi da je naveden ijedan valjan razlog za vaspostavljanje Vojvođanske akademije nauka i umetnosti.“
Povodom apela grupe akademika o nastavku rada Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU), o kojoj je javnost, ali i Skupštinu Vojvodine obavestio predsednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak, Izvršni odbor Ogranka SANU-a u Novom Sadu sazvao je 22. oktobra vanredni skup svih članova Ogranka da bi se raspravljalo o ovoj inicijativi.
Skup je prvo proglašen zatvorenim za javnost: od 24 člana, prisustvovalo je 19. Na skupu su pročitane i pisane izjave trojice članova Ogranka koji su iz zdravstvenih ili drugih razloga bili sprečeni da učestvuju u raspravi. Posle skupa usledilo je šturo saopštenje:
„Posle uvodnih izlaganja predsednika i sekretara Ogranka Čedomira Popova i Vojislava Marića, te obrazloženja potpisnika ‘apela grupe akademika’ Bele Ribara i Rudolfa Brucija, na Skupu je otvorena rasprava u kojoj je iscrpnim izlaganjima 13 članova Ogranka iskristalisan sledeći zaključak: većina članova Ogranka nije podržala ‘apel grupe akademika’, tim pre što sam tekst ovog dokumenta ni njegovi potpisnici nisu javno saopšteni ni Ogranku, ni javnosti, ni poslanicima Skupštine Vojvodine. O problemima rada Ogranka biće nastavljena rasprava na narednim skupovima u nastupajućim mesecima.“ Toliko.
U Saopštenju se, pored toga, naglašava da su Skupu prisustvovali i predsednik SANU-a akademik Dejan Medaković i upravnik poslova SANU-a Vladimir Davidović.
RASPLET: Kako će se rasplesti inicijativa anonimne „grupe akademika“ zavisi od daljeg toka rasprave na Ogranku SANU-a u Novom Sadu, a i u Skupštini Vojvodine. Bilo kako bilo, predsednik Skupštine Vojvodine izgleda nije sasvim upoznat sa svim relevantnim činjenicama: Vojvođanska akademija nauka i umetnosti osnovana voljom političara 1979. ukinuta je slovom zakona o Srpskoj akademiji nauka i umetnosti od 29. jula 1992. Prethodno je Vojvođanska akademija nauka, posle brojnih dogovora, pregovora i usaglašavanja, održala vanrednu skupštinu na kojoj je odlučeno da se VANU prisajedini SANU-u: precizno je bio utvrđen i transfer akademika, svi vojvođanski akademici, 28 redovnih i 5 dopisnih, kolektivno su primljeni u SANU u onom statusu u kojem su i bili. I zgrada VANU-a postala je vlasništvo SANU-a.
Dakle, VANU nije „obustavio rad“, kako tvrdi Čanak, već je po sili zakona „prestao da postoji“. Tako su se dogovorili VANU i SANU.
Tako su tekli događaji u „godinama raspleta“ kada je tadašnje državno i partijsko rukovodstvo podržavalo i materijalno i moralno sve napore Akademije, kako je to isticao akademik Kanazir, ali kada je i Srpska akademija nauka i umetnosti ispoljavala do tada nezapamćenu, fatalnu političku aktivnost ne dovodeći u pitanje zvaničnu srpsku politiku do 1992. Bile su to godine, da parafraziramo Oliveru Milosavljević, kada se Akademija nije bavila politikom, a Srbija nije bila u ratu…
Akademik Stevan Koički, generalni sekretar SANU-a, kaže u razgovoru za „Vreme“ da je i pre ove najnovije rasprave u SANU-u uočeno i na redovnoj skupštini SANU-a u maju ove godine i istaknuto da je na izborima prošao mali broj kandidata iz Vojvodine, od devet kandidata koje je predložio Ogranak u Novom Sadu izabran je samo jedan:
„Na redovnoj skupštini u maju ove godine ovaj problem je posebno istaknut. Apelovano je da Ogranak u Novom Sadu, ali i Akademija u celini, menja stanje: da naši članovi iz Vojvodine budu agresivniji u predizbornoj kampanji, ali i da Akademija u celini ima više razumevanja za ove kandidate. Učinićemo da i sama tehnika predizborne kampanje omogući da Ogranak bolje predstavi svoje kandidate.“
Akademik Koički naglašava da ovaj problem svakako nije povezan sa zavičajnim poreklom kandidata, jer je u članstvu SANU-a zastupljeno mnogo Vojvođana, već je posledica borbe za afirmaciju kulturnih regija u okviru Jugoslavije i napominje:
„Vrhunska naučna, pa i umetnička dostignuća mogu se očekivati samo u potpuno razvijenoj akademskoj i opštekulturnoj sredini. Vojvodina ima Maticu srpsku koja je starija od SANU-a, koja ima i više članova od SANU-a… Uzimajući u obzir kulturnu tradiciju, istorijske i etničke specifičnosti vojvođanske regije i posebno uzlet akademskog, naučnog i umetničkog života u poslednjih pola veka, očigledno je da se ova regija s pravom bori za svoje mesto i u vrhovima nacionalne nauke i kulture. Uostalom, otvorena vrata ka tom mestu su joj i formalno priznata osnivanjem Ogranka SANU-a u Novom Sadu.“
Kako onda objasniti to da su za mnoga istaknuta imena vojvođanske kulture i nauke, pa i najstaknutija imena Matice srpske, vrata SANU-a zatvorena? I na ovu pitalicu akademik Koički ima odgovor:
„Mnoge velike istorijske ličnosti nikada nisu izabrane za akademike. Sve akademije nauka na svetu susreću se sa ovim problemom. Mislim ipak da su naši planovi u odnosu na Ogranak u Novom Sadu savim konstruktivni, ali oni moraju da daju taj vrhunski kvalitet.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Prošlo je 44 godine od Titovog pogreba, koji se pretvorio u politički događaj svetskog značaja jer je okupio najveći broj državnika koji se ikada do tada sastao na jednom mestu. Na tužan, skaredan način treba podsetiti na to zbog sulude ideje da se poruši grobnica Josipa Broza, spomenik koji je jedan od simbola značaja glavnog grada Srbije
Šta se sve nalazi u sefu u kojem su pohranjeni predmeti iz Belog dvora nakon smrti Josipa Broza Tita? Zašto je sporno njegovo otvaranje pre 11 godina? Koji je danas odgovor države na pitanje šta se planira sa pomenutim predmetima? Šta su do sada sudovi odlučivali? U kojoj je fazi taj spor? Koja su potraživanja Karađorđevića? Konačno, kako naslednici Josipa Broza vide ovaj višedecenijski proces
Na lokalnim izborima 2019. godine u Albaniji, opozicija je bojkotovala lokalne izbore sa sličnim argumentima koje čujemo danas u Srbiji. Izlaznost, prema zvaničnim podacima, bila je nešto manja od 23 posto. I kakvi su bili rezultati bojkota? Nikakvi, Edi Rama i njegovi komintentni na lokalu “drmali su” do kraja kako su hteli. Da li se međunarodna zajednica potresla? Nije. Naravoučenije se nameće samo po sebi
Sudbinu dvogodišnje Danke Ilić saznali smo u četvrtak 4. aprila. Sudbina njenog tela i dalje nije poznata jer osumnjičeni za ubistvo odbijaju da kažu šta su uradili. Za to vreme, predsednik, policija i mediji divljaju po starom, prizivaju smrtnu kaznu i mrze Vlahe
Intervju: Biljana Abolmasov, dekan Rudarsko-geološkog fakulteta
“Sama eksploatacija nije štetna, pitanje je kako će se i gde odlagati jalovina i koliko je ima, jer nje nužno mora da bude. Nema ni jednog rudnika u svetu koji nema jalovinu. Dodatno, jadarit imamo samo mi i niko više u svetu, što znači da ne postoji oprobana tehnologija za njegovu eksploataciju. Ne mogu se kao loši primeri prikazivati rudnici u Portugaliji ili Australiji jer su svi oni sa površinskom eksploatacijom, a ovde je, koliko ja znam, planirana podzemna eksploatacija”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.