Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Šta se vidi ako se zažmuri na psovanje Nenada Čanka i otkidanje table RTS-a sa zgrade novosadske televizije
Gužva koja je izbila u Televiziji Novi Sad povodom odluke Upravnog odbora RTS-a (9. oktobra) da izabere novo rukovodstvo ove kuće, na ponovljenom javnom konkursu, mimo volje Nenada Čanka i suprotno ranijim zaključcima Skupštine Vojvodine, čiji je on predsednik – zasad nije sa mrtve tačke pokrenula pitanje bar minimalnog vraćanja autonomnih nadležnosti najvišem predstavničkom telu Vojvodine.
Čanak, koji je spektakularno, uz sočnu psovku, srušio tablu RTS-a na ulazu u TV Novi Sad (godinu dana posle paljenja centrale ove firme u Beogradu), i pokrajinski ministri iz stranke reformista Mileta Isakova nadglasani su u pokrajinskom izvršnom veću, pa je prvu rundu u ovoj igri samozavaravanja na svim političkim stranama dobio predsednik pokrajinskog izvršnog veća Đorđe Đukić (verovatno po nalogu svoje Demokratske stranke), koji je isposlovao povlačenje rasprave o RTV-u Novi Sad sa dnevnog reda Skupštine Vojvodine (15. oktobra).
Ovim povodom treba podsetiti da je osnivač RTNS-a 1971. godine bila AP Vojvodina. Od svog osnivanja do 1992. godine, dakle punu 21 godinu, RTNS je delovao kao samostalna radiodifuzna organizacija, ravnopravna sa drugim rtv centrima nekadašnje SFRJ. Srpskim zakonom o radio-televiziji, usvojenim krajem 1991.godine, formirano je javno preduzeće Radio-televizija Srbije, a Radio-televizija Novi Sad je postala deo – jedinica tog preduzeća, u čijoj je nadležnosti, kako je Zakonom predviđeno, da priprema i proizvodi radio i TV program za teritoriju APV na srpsko-hrvatskom jeziku i jezicima narodnosti.
Koristeći se nalazima Dragiše Stankovića, koji je posle oktobarskog „oslobođenja RTNS-a“ delegiran iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine da pomogne novom privremenom rukovodstvu ove kuće, možemo primetiti da je Statutom RTS-a i nizom odluka i Pravilnika nadalje narušen položaj RTV-a NS u državnom televizijskom sistemu. Za razliku od Zakona, Statut RTS-a promovisao je funkcionalno povezivanje uz poštovanje programskog, tehničkog i ekonomskog jedinstva. Tako je tim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji RTV NS sveden na operativnu jedinicu RTS-a. Organizaciona struktura RTS-a nije dosledno pratila ni teritorijalni princip utvrđen Zakonom ni funkcionalni princip utvrđen Statutom. RTV BG, RTV Priština i RTV Novi Sad definisani su kao operativne jedinice, koje u svom sastavu imaju programe i redakcije. Tehnika RTV-a NS postala je posebna organizaciona jedinica, sa poslovnim jedinicama Tehnika Radio i Tehnika TV Novi Sad koje odgovaraju rukovodiocu Tehnike RTS-a u Beogradu. Tehnički razvoj, investicije, predajnici i veze koji su teritorijalno locirani u Pokrajini i pripadaju RTV-u NS takođe su organizaciono povezani u jedinstveni sistem RTS-a sa rukovodiocima u Beogradu. Poslovna jedinica EPP RTV NS organizaciono je samostalna jedinica, ali takođe u okviru Marketinga RTS-a. Službe finansija, računovodstva, plana i analize, pravnih, kadrovskih, opštih poslova, informatike, obezbeđenja i voznog parka organizovane su i deluju po istom principu kao i tehnika i marketing.
Danom početka rada Miloševićevog RTS-a, 1. januara 1992. godine, sredstva, prava i obaveze, kao i zaposleno ljudstvo u delovima-jedinicama preuzeo je JP RTS. Sredstva RTS-a su u državnoj svojini. Saglasno Zakonu, delovi preduzeća imaju ograničenu samostalnost u pravnom prometu i poseban obračun rezultata poslovanja. RTS ima jedan žiro-račun, jedan finansijski plan, jedan završni račun. Delovi preduzeća – operativne jedinice – posluju preko podračuna. Praktično, poslovne jedinice ne raspolažu niti samostalno odlučuju ni o delu sredstava koja im pripadaju, već praktično samo distribuiraju sredstva dobijena od RTS-a.
Prema izveštaju o poslovanju, RTS u celini, pa tako i svi delovi preduzeća, u 2000. godini poslovao je sa gubitkom. Prihod RTNS-a u 2000. godini iznosio je 1.422.181.321 dinar, računajući tu i prihod po osnovu revalorizacije kapitala. Poslovni rashodi iznosili su u prošloj godini 3.371.109.370 din. Za vreme NATO bombardovanja uništen je najveći deo imovine RTNS-a, poslovno-proizvodni objekat na Mišeluku i četiri od pet velikih emisionih objekata.
Početkom aprila 2001. godine RTNS je imao 1759 zaposlenih, od toga TVNS nešto preko 900.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve