Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Režija: Žanko Tomić; Uloge: Boris Isaković, Jasna Đuričić, Srđan Timarov, Gordana Đurđević-Dimić
Iako već zvuči kao opšte mesto, nije zgoreg ponoviti neospornu činjenicu: postoje dramski tekstovi iz dalje ili bliže prošlosti koje sâmo vreme ponovo priziva i nameće. U našim današnjim prilikama, jedan od takvih dramskih tekstova je upravo „Oslobođenje Skopja“ Dušana Jovanovića.
U ovoj dobro poznatoj drami – imala je čak tri značajne postavke u doba svog nastanka, krajem sedamdesetih – razlažu se fragmenti uspomena šestogodišnjeg dečaka Zorana na život (i smrt) u okupiranom Skoplju tokom Drugog svetskog rata. Već i sâmim izborom fragmentarne dramske forme, koja u potpunosti odgovara njenom sadržaju (fragmenti sećanja), pisac odbacuje ideju o nekoj izoštrenoj, spoljnoj tački gledišta i prepušta se subjektivističkoj obradi jednog ličnog i kolektivnog iskustva, kakvo predstavljaju dani i godine okupacije.
Međutim, iako ova tema i odgovarajući dramski postupak neosporno podrazumevaju i tu krajnju značenjsku otvorenost, postoji jedan misaoni lajtmotiv koji prožima i objedinjuje ceo komad: to je ideja da negativno i bolno iskustvo ne čini nužno od dece ljude, već da, naprotiv, može da ugrozi njihovo sazrevanje. Ovaj nesentimentalni pogled na svet, tako suprotan pojednostavljenim predstavama o pozitivnom efektu negativnog iskustva (tipa „sve će to narod pozlatiti“, „na muci se poznaju junaci“ i sl.), ponavlja se u nekoliko dramskih situacija: u sukobu Lice i Lenčeta oko Zoranovog ponašanja, ali pre svega u propovedi jurodivog i bogolikog dečaka Vave – „Vi derišta nikad nećete biti srećni! Suviše ste videli a premalo razumeli (…)“.
Nije čudno što je u predstavi Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada reditelj Žanko Tomić scenski posebno naglasio upravo ovaj govor i to tako što je postavio da ga mladi glumac Nemanja Keča govori direktno publici, koja je u tom trenutku jarko osvetljena mnoštvom reflektora. Dakle, reditelj prepoznaje kao najaktuelnije pitanje komada ono koje danas svi mi treba sebi beskompromisno da postavimo, pitanje o budućnosti najmlađih, „ratom ometenih“ generacija, o (ne)mogućnosti njihovog prilagođavanja društvenim, psihološkim i moralnim normama mirnodopskog perioda. Pored ovog poentiranja, reditelj Tomić vrši još neka pomeranja na planu značenja koja je takođe nametnula naša današnja situacija: izbacivanje lika oca-oslobodioca može da se shvati kao problematizovanje sâmog „oslobođenja“, odnosno promene poretka, dok se pojavljivanje završnog monologa i na početku predstave (uz otkucavanje metronoma) može da protumači kao vremensko kruženje, kao večno ponavljanje ratnih stradanja, u kojima je uvek jedna generacija žrtvovana.
Već na osnovu ovih značenjskih pomeranja i zaoštravanja može se naslutiti da predstavu Oslobođenje Skopja SNP-a odlikuje, na planu forme, znakovit pozorišni jezik. Zapravo, stiče se utisak da se reditelj Žanko Tomić prevashodno posvetio artikulisanju jednog dinamičnog, znakovitog, svedenog, pročišćenog, minimalističkog pozorišnog izraza; u uspešnoj realizaciji te namere imao je dragocenu pomoć scenografa Petre Veber iz Ljubljane i majstora svetla Miroslava Čemana. Posebnu pažnju reditelj je posvetio dinamici scenskog jezika, koju je ostvarivao naglim i oštrim smenjivanjem scenskih slika; takvo smenjivanje dodatno je fragmentarizovalo ionako krajnje fragmentarnu strukturu komada.
Međutim, upravo u brzom i naglom smenjivanju scenskih slika nalazi se poreklo jednog većeg problema: jednostavno rečeno, ovako osmišljena scenska partitura ostavlja malo vremena glumcima za misaono i emocionalno poentiranje. Naime, fragmentarna dramaturgija i inače ne ostavlja prostora za glumačko razvijanje, psihologiziranje i nijansiranje: ona, naprotiv, zahteva da se, nekad samo u jednom jezičkom obrtu, precizno pogodi željeni emocionalni ton, jer u suprotnom cela scena gubi smisao. Izgleda da se u tom pogledu reditelj Tomić i glumci SNP-a nisu najbolje razumeli, tako da u prvom delu predstave ima scena u kojima u potpunosti izostaje emocionalni i dramski naboj, pa one zato liče na puku ilustraciju rediteljeve namere.
Tokom predstave ovaj problem se prevazilazi, posebno u igri Borisa Isakovića (Georgij), Jasne Đuričić (Lica), Srđana Timarova (Zoran) i, pre svih drugih, Gordane Đurđević Dimić (Lenče). Gordana Đurđević Dimić superiorno je izbegavala svaku jednoznačnost u tumačenju Lenčeta, tetke glavnog junaka: njena strogost na granici bezosećajnosti samo je izraz njene realističnosti, brige za opstanak porodice. S druge strane, glumičin diskretno komični ton susprezao je potencijalnu patetiku u lirskim scenama i tako, posredno, pojačavao njihovu dirljivost („I voliš svoju tetku?“)… Ostvarenje Gordane Đurđević Dimić u dobroj meri doprinosi završnom utisku o predstavi „Oslobođenje Skopja“ kao o predstavi koja, izborom teksta i razvijanjem svedenog pozorišnog izraza, predstavlja uspešan repertoarksi potez.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve