Portret teroriste - Osama bin Laden >

Terorista No1

Oni koji su imali prilike da ga sretnu opisuju ga kao hladnog, proračunatog, skromnog i izuzetno poštenog čoveka, potpuno posvećenog svom cilju

Osama (Usama) bin Laden rodio se 1957. godine u Rijadu, glavnom gradu Saudijske Arabije, kao 17. sin bogatog građevinskog preduzimača Mohameda bin Ladena, koji je imao pedeset dvoje dece sa deset žena. Osamina majka bila je najmlađa i najmanje omiljena od svih Mohamedovih žena. Porodica Bin Laden potiče iz Jemena, ali je Mohamed iskoristio svoja poznanstva sa saudijskom kraljevskom familijom da skupa sa bratom razvije građevinsku imperiju u S. Arabiji, i to ih je učinilo jednom od najuglednijih familija u ovoj prebogatoj zemlji. Bogatstvo familije Bin Laden ne umanjuje ni veliki broj naslednika (Mohamedov brat i partner u poslu takođe ima pedesetoro dece), tako da je mladi Osama od oca nasledio oko 250 miliona dolara.

Diplomirao je ekonomiju i menadžment na Kralj Abdul Aziz univerzitetu u Džedi u Saudijskoj Arabiji. Već tada je bio religiozni fanatik. Neki smatraju da je naročito interesovanje za islam počeo da ispoljava nakon očeve smrti 1967. godine, budući da se njegov status u porodici promenio, dok drugi misle da ga je opredelilo to što je porodica Bin Laden bila uključena u posao obnavljanja bogomolja u svetim gradovima Meki i Medini. Kako god, svi se slažu da je "tačku na i" stavio njegov profesor na fakultetu, šeik Abdulah Azam.

Ovaj Palestinac otkrio je mladom Osami tajne arapske politike i religije. Abdulah Azam je svojevremeno bio jedan od najbližih saradnika Jasera Arafata, ali ga je napustio razočaran Palestinskom oslobodilačkom organizacijom i krenuo da propagira novi sveti rat (džihad) protiv nevernika.

Kada je Sovjetski Savez napao Avganistan 1979. godine, mnogi mladi muslimani sa Bliskog istoka krenuli su u pomoć svojoj braći po veri. Koristeći svoje znanje i porodično iskustvo, Osama se uključio u rat kao planer za logistiku, finansirajući i organizujući gradnju škola i skloništa za avganistanske izbeglice u Pakistanu. Zbog neospornih organizacionih sposobnosti i poštenja stekao je zavidnu reputaciju među saborcima i običnim ljudima u Pakistanu i Avganistanu. Sredinom osamdesetih i sam je prešao u Avganistan i nastavio sa gradnjom puteva i bunkera za mudžahedine, a uključio se i u neposrednu borbu.

RAT U AVGANISTANU: U to vreme počeo je aktivno da sudeluje (kao finansijer i aktivista) u organizacijama koje su pomagale ostvarivanje avganistanskih ciljeva. Prošao je razne obuke koje su za avganistanske borce organizovali instruktori CIA-e, a Amerikanci i sami priznaju da su u avganistanskom ratu u talibansku stranu uložili šest milijardi dolara. Bio je hrabar borac, čak je doživeo da mu Sovjeti ucene glavu. Ranjen je šrapnelom u jednoj borbi u okolini avganistanskog grada Džalalabada, i tom prilikom je ostao bez prstiju na jednoj nozi.

Nakon sovjetskog povlačenja iz Avganistana, Osama bin Laden vratio se kao heroj u Saudijsku Arabiju gde se ponovo uključio u porodični biznis ne zaboravivši pri tom svoje saborce. Osnovao je nekoliko fondova za pomoć invalidima rata i porodicama poginulih. Međutim, ratno iskustvo ostavilo je na njemu duboke tragove i gurnulo ga u još veći fanatizam. Smatrao je da se islam ne poštuje dovoljno i na pravi način u S. Arabiji, a prelomni momenat u njegovom životu bio je Zalivski rat. Nije mogao da se pomiri sa činjenicom da je nevernicima (Amerikancima i njihovim saveznicima) dozvoljeno da masovno stupe na tlo Saudijske Arabije, zemlje u kojoj se nalaze najveće islamske svetinje. Njegova beskompromisna mržnja prema Amerikancima i svemu što je američko potiče iz tih dana.

Nakon rata počeo je sve otvorenije da kritikuje kraljevsku familiju, zbog čega je najpre bio proteran iz Rijada u Džedu, potom mu je oduzeto državljanstvo, da bi aprila 1991. godine morao da napusti zemlju i pređe u Sudan. U Sudanu se posvetio izgradnji puteva i poljoprivredi, a priključio mu se i veliki broj Avganistanaca.

Od tog vremena se njegovo ime povezuje sa gotovo svakom antiameričkom akcijom iza koje stoje muslimani, poput pokušaja bombaškog napada na američke vojnike u Jemenu 1992. godine (preuzeo odgovornost), podmetanja bombe u Svetski trgovinski centar i ubistva 12 marinaca u Somaliji 1993. godine. Ove akcije stavile su ga visoko na listu američkih neprijatelja, tako da su SAD i S. Arabija izvršile snažan pritisak na Sudan da mu uskrati gostoprimstvo. Godine 1996. vlasti u Sudanu konačno su morale da popuste pred pritiscima i proteraju Bin Ladena uprkos velikoj popularnosti koju je uživao među običnim svetom.

PRVA FATVA: Osama bin Laden vratio se u Avganistan besan, i 23. avgusta 1996. objavio je prvu fatvu (smrtnu presudu) SAD pozivajući svoje sunarodnike da ubijaju Amerikance u S. Arabiji. "Zidovi represije i poniženja ne mogu se srušiti nikako drugačije sem kišom metaka", poručio je tom prilikom. Fatvu je dve godine kasnije proširio na sve što je američko i sve Amerikance, ne praveći razliku između vojnika i civila, žena i dece. Ciljevi napada nisu više imali ni geografska ograničenja, napadi su čak bili poželjniji na teritoriji SAD.

Sedmog avgusta 1998. teroristi za koje se sumnja da su pripadali njegovoj organizaciji napali su američke ambasade u Keniji i Tanzaniji, dok je napad na ambasadu u Tirani otkazan u poslednjem trenutku. U ovim napadima poginulo je 226 ljudi (12 Amerikanaca). Smatra se da je ovaj datum izabran jer je to godišnjica stupanja američkih trupa na tlo Saudijske Arabije 1990. godine. Bin Laden je porekao da stoji iza ovih napada, ali je izrazio divljenje prema onima koji su ih izveli.

Veruje se da Bin Laden u svojoj organizaciji okuplja oko 3000 zagriženih i vrlo iskusnih boraca u 60 zemalja u svetu koji su u čak 20 zemalja organizovani u ćelije (jedna ćelija navodno postoji i na Kosovu, a ima dosta svojih ljudi i u SAD). U Avganistanu je sa njim nekih 400 boraca. Pored toga, u očima muslimana širom sveta, naročito siromašnih i mladih, on ima status superheroja.

Nalazi se na listi najtraženijih osoba američkog FBI-ja, a glava mu je ucenjena na pet miliona dolara. Smatra se da više puta nedeljno menja mesto boravka, koristeći različita vozila i ne najavljujući svoje planove do poslednjeg trenutka ni najbližim saradnicima. Najveći problem mu predstavlja komuniciranje. Dugo vremena koristio je satelitski telefon, ali nakon što su obelodanjene poruke u kojima je čestitao izvođačima atentata na američke ambasade prestao je njim da se služi. Kombinuje sredstva za komunikaciju od krajnje primitivnih (kuriri) do sofisticiranih (elektronska pošta i kriptovane kompjuterske diskete). Do konačnog egzila u Avganistan, i to u okolinu Džalalabada, putovao je sopstvenim avionom po muslimanskim zemljama, a na raspolaganju mu je i još nekoliko aviona čije je vlasništvo nedefinisano.

STRAH OD BOLESTI: Svoje akcije Bin Laden planira mesecima, čak i godinama. Bombardovanje ambasada u Africi planirano je pet godina. Ćelije njegovih ljudi nemaju više od deset članova, obavezno mlađih od 30 godina. Bezbednost akcije neobično je važna i smatra se da su mnoge odlagane više puta kako bi se sačekao najbolji trenutak za napad.

Iako vlada mišljenje da mu lično bogatstvo znatno olakšava terorističko delovanje, finansijski eksperti smatraju da to nije sasvim tačno budući da Bin Laden nije u mogućnosti da koristi najveći deo svog novca. Jedan od razloga je njegov potpuni razlaz sa porodicom koja ga je odbacila zbog terorističkog delovanja. Ipak, smatra se da na raspolaganju ima više desetina miliona dolara.

Sav taj novac mu i nije preko potreban, smatraju stručnjaci za terorizam, budući da terorističke akcije nisu "skup sport". Podmetanje bombe u Svetski trgovinski centar februara 1993. godine koštalo je 18.000 dolara, u šta su ubrojani troškovi iznajmljivanja kombija, stanova u kojima su teroristi boravili, opreme i avionskih karata. Doduše, iza terorista je ostao neplaćeni telefonski račun u iznosu od 6000 dolara.

Sa visinom od gotovo dva metra, Osami bin Ladenu nije baš lako da se maskira i sakrije van kruga ljudi u koje ima beskrajno poverenje. Oni koji su imali prilike da ga sretnu opisuju ga kao hladnog, proračunatog, skromnog i izuzetno poštenog čoveka, potpuno posvećenog svom cilju. Privatni život mu je malo bitan, mada se smatra da ima tri žene. Navodno je hipohondričan i svuda sa sobom vodi lekara. Ima prošireno srce i nizak krvni pritisak, a mediji su nedavno objavili da su mu bubrezi teško oboleli.


 

Ritam zločina

Osama bin Laden ne izbjegava javne istupe. Na intervjue dolazi teško naoružan i prijeti terorističkim akcijama protiv SAD za koje, kada se dogode, odbija odgovornost. Tako je početkom ljeta u intevjuu arapskoj satelitskoj mreži MBC doslovno rekao: "Dogodit će se veliko iznenađenje. Američki i izraelski interesi u svijetu pretrpjeti će težak udarac." Početkom 1999. godine na pitanje američkog tjednika "Tajm" da li je odgovoran za masakr u američkim ambasadama u Keniji i Tanzaniji, Bin Laden je odgovorio: "Internacionalni islamski front za Sveti rat protiv Amerikanaca i Izraelaca je lansirao apel za oslobođenje svetih mjesta Meke i Medine. Ako se ovaj poticaj smatra kriminalnim aktom, pa dobro, pustimo povijesti da potvrdi da sam kriminalac. Naš posao je da navodimo, uz božju milost, mi smo to učinili i neke druge osobe su poslušale."

Pored nedavnih tragičnih događaja u SAD, smatra se da je Osama bin Laden odgovoran za pet krvavih terorističkih napada:

– u eksploziji jednog automobila-bombe u Svjetskom trgovinskom centru u Njujorku 26. 2. 1993. godine poginulo je šest osoba, a ranjeno više od 1000;

– u glavnom gradu Saudijske Arabije Rijadu 13. 11. 1995. u eksploziji automobila-bombe poginulo je sedam američkih vojnika;

– u terorističkom napadu na američku elitnu jedinicu u Daranu (Saudijska Arabija) ubijeno je 25. 6. 1996. devetnaest vojnika, oko petsto je ranjeno;

– u terorističkim akcijma koje su izvedene istovremeno na američke ambasade u Naijrobiju (Kenija) i Dar es Salamu (Tanzanija) 7. 8. 1998. ubijene su 224 osobe i više od 4000 je ranjeno. Ovih dana započeo je sudski proces u odsutnosti protiv odgovornih za ovaj zločin;

– u samoubilačkom napadu na američki ratni brod USS Cole u luci Aden (Jemen) 12. 10. 1998. ubijeno je 17 vojnika.

Neposredno nakon napada na SAD, Osama bin Laden je preko jednog pakistanskog dnevnika i TV Abu Dabi negirao svoju umiješanost, ali je čestitao počiniteljima i zahvalio Alahu za sve što se dogodilo.

M. Krevatin-Majstorović

"Globalizacija" terorizma: fundamentalistička internacionala

Kabul ne kontrolira Osamu bin Ladena i njegovu šarenu "vojsku", već obrnuto, oni su ti koji kontroliraju afganistansku vlast – talibane. Ovi stranci, u Kabulu poznati kao "Arapi", mada među njima ima i Azijata raznih nacionalnosti, najviše Pakistanca, predstavljaju neku vrstu "avangarde" islamskog fundamentalističkog internacionalizma.

Sredinom 1998. godine formirani su organizacija Internacionalni islamski front za Sveti rat protiv Židova i križara i njeno oružano krilo Al Kaida (Baza) sa ciljem da uspostave jedinstvenu islamsku državu u svijetu (Umma). Njeni osnivači su sedam radikalnih grupa koje zagovaraju Sveti rat protiv Amerike i Izraela, odobravajući sve vrste akcija, uključujući i ubojstva nedužnih ljudi. Među njima, posebno mjesto imaju talibani, vladajući islamski pokret u Afganistanu, čiji je vođa mula Muhamed Omar. Veza sa Pakistanom, moćnim susjedom zaštitnikom, ili bi možda bolje bilo reći stvoriteljem talibana, uspostavljena je preko islamske grupe Harakat al Ansar koja se bori za pripajanje indijskog Kašmira Pakistanu. Tu su tri egipatske grupe: Egipatski islamski Džihad, čiji je vođa Ajman al Zavahri, Bin Ladenova desna ruka; Islamska grupa koju vodi slijepi šeik Omar Abdel Rahman, uhapšen u SAD zbog umiješanosti u prvi teroristički napad na Svjetski trgovinski centar (26. 2. 1993) i Avangarda osvajanja koju vodi Jaser al Siri. Posljednja je jordanska grupa Muhamedova vojska. U stvari, Bin Laden predstavlja neku vrstu katalizatora za veći broj grupa i militantnih islamskih fanatika koji vjeruju u Sveti rat (Džihad), kao i tajne službe raznih država koje direktno ili indirektno podržavaju njegov antiamerikanizam.

Osama bin Laden je u Al Kaidu uspio uključiti i ekstremističke islamske organizacije koje pozivaju u Sveti rat za postizanje neovisnosti i nacionalnog suvereniteta. Među njima, ističu se libanonski Hezbolah, palestinski pokreti Hamas i Palestinski islamski Džihad. Sa ovim grupama razrađene su taktike za realizaciju pojedinih operacija. Treba, međutim, reći da neki izraelski eksperti smatraju da veze između palestinskih terorističkih organizacija, u prvom redu Hamasa i Bin Ladena, nisu osobito čvrste.

Indikativno je da su alžirski ekstremisti, koji također imaju kontakte sa Bin Ladenovom Al Kaidom, krajem 1994. godine oteli avion francuske nacionalne kompanije i pokušali ga survati na Ajfelov toranj. Na sreću, otmičari su savladani i ubijeni, pa je tragedija izbjegnuta.

No, vrhunac Bin Ladenove terorističke aktivnosti je da je uspio "globarizirati" terorizam i stvoriti pravu vojsku tzv. spavača. Nakon ideološke i vojne obuke u Afganistanu, brojni fanatici vraćaju se u svoje zemlje i tamo, utopljeni u anonimnost i bezličnost, čekaju da budu pozvani za izvođenje određene terorističke akcije. Procjenjuje se da Bin Laden kontrolira od 5000 do 15.000 spavača, razasutih u tridesetak zemalja svijeta. Nisu li možda devetnaestorica kamikaza, koji su izveli tragičan napad na SAD, zapravo spavači ove zle sile?

Imajući na umu sve navedeno, nameće se pitanje da li je moguće da jedan čovjek sam uspostavi sve ove veze, koordinira toliko raznovrsnih, nerijetko rivalskih grupa i pojedinaca. Odgovor je naravno – ne, sve ovo ne bi bilo moguće bez obavještajne i logističke pomoći jedne, a možda i više zemalja "prijatelja". Pominju se Irak, pakistanske tajne službe, stara garda u Siriji. Rješenje ovog rebusa, zacijelo, neće još dugo biti nepoznato, no ono što se već sada zna jeste to da je položaj Pakistana vrlo nezavidan. Predsjednik Pakistana, general Pervez Mušaraf – na vlast je došao nakon vojnog udara polovinom oktobra 1999. godine – suočen je sa snažnim unutrašnjim pritiskom snaga koje se solidariziraju sa Bin Ladenom i talibanima, ali i sa američkim zahtjevom da se pridruži stvaranju velike međunarodne koalicije protiv terorizma. On pokušava postići "akrobatski" kompromis: pružiti uvjerljive dokaze o privrženosti SAD-u (a to znači, staviti na raspolaganje zračni prostor i vojne baze te zatvoriti granicu sa Afganistanom), ali i uvjeriti talibane da je izručenje Bin Ladena jedina alternativa. Ovakav razvoj situacije, realno, teško je zamisliv, pogotovo jer Bin Laden odbacuje odgovornost za teroristički napad. Ali, vrijeme neumitno ističe. Indikativno je da su Bin Ladenovi "Arapi" masovno napustili spiritualni centar Kandahar i uputili se prema nižim planinama gdje se nalaze pećine, prirodna skloništa koja su koristili mudžahedini u afganistanskom ratu sa sovjetskim trupama. Ambasador talibana u Pakistanu (ova zemlja je jedina u svijetu koja je pružila gostoprimstvo talibanskoj ambasadi) Abdul Salam Zaef zaprijetio je susjedima da će se "izložiti velikoj opasnosti" ukoliko prihvate suradnju sa SAD i stave na raspolaganje svoj zračni prostor i teritoriju za napad na Kabul.

Pakistan je izašao u susret američkim zahtjevima, ali vjerojatno ne bi učestvovao u eventualnoj vojnoj intervenciji unutar Afganistana. Za Pakistan bi, dakako, bilo daleko lakše ako bi se međunarodna akcija protiv krivaca za američku tragediju izvela pod zastavom Ujedinjenih naroda. Činjenica je da bi ovo predstavljalo olakšavajuću okolonost za vlade mnogih zemlja, ne samo islamskim, za pridruživanje oružanoj intervenciji, koja će se neizostavno dogoditi, mada, dok ovo pišemo (ponedjeljak), nije poznato kojih će razmjera biti, tko će sve biti meta napada i kada će se on dogoditi.

Mariza Krevatin-Majstorović


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net