Reagovanja >

Kraj vrdanju

 

Moskva: Hladan tuš

Još u četvrtak, ruski parlament je izglasao rezoluciju kojom je pozvao jugoslovenske vlasti da NE izruče bivšeg jugoslovenskog predsednika Haškom tribunalu. Već sutradan ujutro, predsedavajući Dume Genadij Seleznjov je bio u prilici da izrazi svoje žaljenje. "Porazila me je vest da su srpske vlasti, pod okriljem noći, tajno... predale Slobodana Miloševića Haškom tribunalu. Mislim da su srpske vlasti ugrozile celu Jugoslaviju... Sve je urađeno nedemokratski. Znam da je Zapad obećao milijardu dolara za isporučivanje Miloševića. No, ako bi uopšte bilo kome trebalo suditi, onda bi trebalo suditi NATO-u. A gospođa Del Ponte bi trebalo da raspiše poternicu za onima koji su rasturili tu prekrasnu zemlju, Jugoslaviju."

Dok su zvanične vlasti u petak ujutro još ćutale, oglasio se i večiti enfant terrible ruske političke scene Vladimir Žirinovski. "To je amerčki diktat... ucena... kupovina i prodaja... Reč je o nasilju Zapada nad Slovenima i nad pravoslavljem. Britanija i Amerika danas zauzimaju mesto koje je nekada imala fašistička Nemačka."

Prva zvanična reakcija na izručenje Slobodana Milosevića stigla je od šefa ruske diplomatije Igora Ivanova. "Ovaj će potez svakako ići na ruku separatistima na Kosovu i u Crnoj Gori. Sigurno neće propustiti priliku da zloupotrebe sadašnju situaciju, a nije teško zamisliti do čega bi to moglo da dovede."

Usledilo je trodnevno ćutanje da bi se u ponedeljak oglasio predsednik Vladimir Putin. Na zajedničkoj konferenciji za novinare u Kremlju došlo je do razmimoilaženja između gospodina Putina i njegovog gosta, francuskog predsednika Žaka Širaka. Širak je pozdravio izručenje kao "pobedu prava nad nasiljem, trijumf demokratije nad tiranijom, trenutak nade za pravdu i slobodu širom sveta". Na galsku poetiku domaćin iz Kremlja je reagovao hladnim tušem. "Mi želimo trijumf demokratije, stabilnosti i predvidljivosti u regionu. Da li nas izručenje Miloševića približava tom cilju? Čisto sumnjam... Zlo mora biti kažnjeno. To je nepobitno. No, kako valja tome stremiti? Poput slona u staklarskoj radnji ili smireno, pažljivo kako bi se postigli ciljevi koje je sebi postavilo civilizovano društvo?"(Nenad Šebek)

Vašington: Nastavak podrške

SAD su pozdravile odluku vlasti u Beogradu da izruče bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića Haškom tribunalu, ali su ocenile da bi i ostali optuženi za ratne zločine trebalo da budu predati tom sudu.

Opisujući prebacivanje Miloševića u Hag kao "izvanredan razvoj (događaja)", portparol Stej departmenta Filip Riker rekao je u petak uveče da bi predsednik Srbije Milan Milutinović i ostali koje je Haški tribunal optužio trebalo da se nađu pred tim sudom.

"Njemu (Milutinoviću) je mesto gde i njegovom starom prijatelju Slobi. Tako da ćemo posmatrati razvoj i po tom pitanju, takođe", rekao je Riker na brifingu u Stejt departmentu.

On je ukazao da su SAD dodale više od 70 miliona dolara na prethodno obećanih 106 miliona pomoći za SRJ na Donatorskoj konferenciji u Briselu, delimično kao rezultat Miloševićevog izručenja.

Jugoslovenske vlasti su pokazale da su ozbiljne i "to (izručenje) je znak njihove privrženosti, i mi ostajemo veoma uvereni u to, tako da možemo da održimo obećanje koje smo dali", dodao je Riker.

"Dali smo to obećanje uvereni da će jugoslovenske vlasti nastaviti da ispunjavaju svoje međunarodne obaveze, uključujući i Dejtonski sporazum i punu saradnju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju", rekao je Riker.

Portparol Stejt departmenta je ukazao da je interes SAD da promovišu demokratiju u SRJ, uključujući i ekonomske reforme nakon perioda propadanja pod Miloševićevim režimom. "To neće biti lako. Neće biti brzo. Ali, mislimo da se stvari kreću u pravom smeru", dodao je on.

On je, takođe, ponovio da vlasti u regionu imaju zadatak da i drugi optuženi budu izručeni Haškom tribunalu, pominjući u tom smislu i bivše lidere bosanskih Srba Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića.(BETA)

Njujork: Dan za pamćenje

Generalni sekretar UN-a Kofi Anan ocenio je da je izručenje bivšeg jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloševića Hagu pobeda pravde.

"Ovo je dan koji je malo ko zamišljao, ali kome su se mnogi nadali", izjavio je Anan.

"To je dan koji će se pamtiti, ne kao čin osvete već pravde. To je pobeda odgovornosti nad nekažnjenim delima", ocenio je on.

Anan je dodao da se nada da će ovaj čin doneti žrtvama ratova na Balkanu malu nadokandu što znaju da su odgovorni izručeni pravdi.

On je ocenio da za narod Jugoslavije ovaj dan predstavlja pravi raskid sa prošlošću i početak nove koegzistencije sa svim zemljama bivše Jugoslavije.(BETA)

Hrvatska: Čeka li nas isto

Tek je hrvatski predsjednik Stipe Mesić izručenje Slobodana Miloševića pozdravio kako i dolikuje, izrazivši nadu da će nakon tog čina odnosi dvije zemlje napokon krenuti nabolje. Mesić je, reče on, spreman i svjedočiti u postupku protiv Miloševića. Sve one koji u tome vide još jednu zakulisnu izjavu čovjeka koji je "srušio Jugoslaviju", onu bivšu, valja podsjetiti da je Mesić već bio svjedok pred Tribunalom u Hagu. Njegovo svjedočenje nije se upotrijebilo protiv samog Franje Tuđmana, zbog proste činjenice da je ovaj (na vrijeme za Hag!) umro, ali jest u postupku protiv generala HVO-a Tihomira Blaškića, koji je u Hagu "zaradio" 45 (prvostepenih) zatvorskih godina, kao "kotačić" u Tuđmanovoj dvostrukoj liniji zapovijedanja u agresiji na susjednu BiH.

Ostali viđeni na hrvatskoj političkoj sceni su izručenje Miloševića redom pozdravljali, ali su se neki od onih desnijih u vlasti ograđivali od mogućnosti da u tome vide "kraj velikosrpske politike". Rekoše to Zdravko Tomac, pomoćnik premijera Ivice Račana, Zlatko Tomčić, šef hrvatskog sabora i još mnogi drugi. Svi naglašavaju Miloševićevu ulogu u ratu u Hrvatskoj, ali Tomac – taj jastreb u vladajućem SDP-u – nalazi za shodno isticati "hadezeovski point" da Hrvati i Srbi ni u zločinu nisu jednaki, jer jedni su se branili, drugi napadali.

Sva ta priča, na koju se logično nastavlja kuknjava pravaša Anta Đapića da su Hrvati bili sigurniji dok je Milošević bio u Srbiji umjesto u Ševeningenu, govori o posve opravdanom strahu od pitanja: "Da li nas čeka isto?" Hrvatska država je, naime, dosad izručivala samo građane susjedne BiH za zločine počinjene u toj državi, pri tom "perući ruke" od tamošnjeg rata. Posljednjih mjeseci, intenzivirana je istraga haških istražitelja o zločinima koje su u samoj Hrvatskoj počinile hrvatske vojne i policijske snage, prvenstveno za vrijeme Bljeska i Oluje 1995. godine, ali i u Gospiću, splitskoj Lori, o Pakračkoj poljani da ne govorimo. Već se licitira i s imenima nekih generala (Ante Gotovina, Janko Bobetko, Mladen Markač...) i svima je jasno da "vrdanja" više neće biti u mjeri u kojoj ih je bilo prije otpremanja "brata po oružju" Slobodana Miloševića u Hag.(Tatjana Tagirov)

Atina: Američki pritisak

Uzalud je zvanična Atina od početka govorila da je pitanje izručenja Miloševića Hagu "unutrašnja stvar kojom izabrana vlada odgovorno rukovodi". Prve reakcije medija posle izručenja iznele su na površinu nepreboljeni sentiment i potvrdile u kojoj meri je Slobodan Milošević ostao kontroverzan simbol za veliki deo grčke javnosti.

Ignorišući u potpunosti šta on eventualno simboliše za svoj i druge narode bivše Jugoslavije, nacionalisti i anahrona antiimperijalistička levica su u impresivnom talasu jednoumlja promovisali Miloševića od nacionalnog heroja iz prve polovine devedesetih u mučenika borbe protiv globalizacije, otelovljene u NATO bombardovanju SRJ i "NATO sudu u Hagu".

Dan posle izručenja svi mediji su povezivali izručenje isključivo sa američkim pritiskom i obećanjem finansijske pomoći. Desničarski "Apojevmatini", levičarski "Avgi", konzervativni "Katimerini" izašli su sa naslovima "Za šaku dolara", a drugi listovi su pisali o "do sada neviđenoj bruci" tumačeći izručenje kao upozorenje "narodima Evrope da... ne dižu glavu", nazivali Jugoslaviju "banana-republikom", a Vladu Srbije "marionetskom", izručenje "gangstersko" i jednako "zločinačko" koliko i sam Milošević.

Nekoliko sati uoči izručenja, predstavnici 77 od ukupno 300 grčkih poslanika iz svih stranaka uručili su Ambasadi SRJ pismo sa zahtevom da Milošević ne bude predat, a na istoj liniji je u svom pismu, kako tvrdi "Elefteros Tipos", bila i Margarita Papandreu, Amerikanka poreklom, majka šefa diplomatije i bivša supruga pokojnog premijera Andreasa Papandreua. Dve večeri zaredom stotine ljudi su ispred ambasada i generalnih konzulata SRJ i SAD u Atini i Solunu demonstrirale zbog izručenja Miloševića.

Zamoljen u prošli petak da komentariše način na koji je Milošević izručen, vladin predstavnik Dimitris Repas je pozvao medije da "poštuju tu prijateljsku zemlju (SRJ)" i da se ne mešaju u njene unutrašnje stvari.

"Treba da pustimo rukovodstvo Jugoslavije da čini ono što treba da čini i da postigne cilj koji i mi želimo: da očuva političku stabilnost i normalan demokratski kurs", jer je to važno za širi region, ocenio je Repas.

Mediji su za vikend izašli sa nešto ozbiljnijim komentarima i oštrice napada okrenuli i ka "ucenjivačkom Zapadu", neki kritikujući i grčke kolege još uvek zaslepljene Miloševićem, drugi ocenjujući da izručenje "spektakularno menja stanje na Balkanu" jer je "Srbija odlučila da prekine traganje po političkoj praznini između svoje komunističke prošlosti i demokratske budućnosti i da snažno odigra na zapadnu kartu".(Sonja Seizova)

Skoplje: Očekivani potez

Iako zaokupljeni ratnom krizom u zemlji, makedonski mediji su pod oznakom "hitno" u udarnim terminima preneli vest o ekstradiciji Miloševića Haškom tribunalu. Praktično svi mediji u Skoplju slažu se sa konstatacijom da će "balkanski kasapin" konačno dobiti zasluženu kaznu i da će prije ili kasnije u Hag stići i lideri albanskih terorista iz Makedonije, južne Srbije i Kosova.

Predsednik Makedonije Boris Trajkovski je rekao da je ekstradicija Slobodana Miloševića Haškom tribunalu očekivani potez demokratskih vlasti u Beogradu koje su rešile da sarađuju sa međunarodnom zajednicom. "Ovo je kraj još jedne epizode u balkanskoj tragediji, u kojoj je Milošević igrao jednu od glavnih uloga. Nažalost, na Balkanu postoje sile koje još rade protiv mira u regionu, a međunarodna zajednica treba stati na put i ovim silama", naglasio je predsednik Trajkovski.

Makedonska vlada je saopštila da je predaja Miloševića dobra vest za sve demokrate Balkana, a loša vest za sve one koji misle da je oružje jedino sredstvo za rešavanje političkih problema. Hapšenje Miloševića je ozbiljno upozorenje albanskim teroristima u Makedoniji i u južnoj Srbiji, kaže se u saopštenju makedonske vlade.

Na pitanje "Vremena" da komentariše predaju Miloševića Haškom tribunalu, predsednik Demokratske partije Srba u Makedoniji Dragiša Miletić je odgovorio:

"Najoštrije osuđujemo njegovu ekstradiciju Haškom tribunalu koji ne predstavlja ništa drugo nego politički sud za hapšenje Srba. Andrija Artuković je bio ratni zločinac, pa njemu ipak nije sudio međunarodni sud, već mu je suđeno u njegovoj domovini Hrvatskoj. Ako međunarodna zajednica priznaje da je Jugoslavija sada pravna država, onda ne shvatam zašto se suđenje treba sprovesti u Hagu, a ne u Beogradu. Ekstradicija Miloševića predstavlja priznanje kolektivne krivice srpskog naroda", kaže za "Vreme" Dragiša Miletić.(Vladimir Zaharijev)

Rim: Sudbina međunarodne pravde

U karikaturi koju objavljuje "Korijere dela sera", dečak pita: "Zašto je NATO intervenisao u Jugoslaviji, a nije u Turskoj? Zašto je Milošević u zatvoru, a Pinoče nije?" Otac odgovara: "Pravda interveniše, sine, samo protiv bivših komunista."

Ovakvo viđenje sudbine Miloševića u Italiji definitivno je ostalo u manjini. Zastupljeno je samo u pojedinim intelektualnim krugovima, tradicionalno levičarskim i antiameričkim.

Izručenje Miloševića je zauzelo manje prostora u medijima nego njegovo prvoaprilsko hapšenje, verovatno zbog izvesnosti finalnog čina izručenja.

Epilog Miloševićeve karijere, u italijanskom viđenju, nosi nekoliko simboličkih konotacija. Najpre, praznik San Vito (Vidovdan) i podsećanje na 1389. (uz pokušaj objašnjenja zašto Srbi slave svoj najveći poraz), kao i na Gazimestan 1989. Tad, kao i sad, doleteo je helikopterom – simbolike li. Zatim, ističu se italijansko poreklo i lična pobeda Karle del Ponte, najslavnijeg ženskog tužioca na svetu, kao svojevrsni trijumf feministkinja – uz neizbežno podsećanje na treću ženu "u Miloševićevom životu" (prva je M.M.), Medlin Olbrajt, takođe veliku pobednicu u ovoj priči. (Zaista ubedljivo deluju komentari o velikom udelu "ličnog" inata ovih gospođa u usponu i padu Miloševića.)

Na stranu datumi i feminizam, ono što je revolucionarno je princip da niko, čak ni šef države, ne može da izbegne jurisdikciju međunarodnog suda. Ako se ovaj presedan usadi u svest međunarodne politike, "svet će biti drugačiji od onog u kojem smo do sad živeli", smatra Serđo Romano. Ovaj stručnjak za međunarodne odnose i bivši ambasador u Moskvi, ipak, podseća na paradoks da je isporučenje plod ucene od strane iste one Amerike koja ne priznaje Međunarodni krivični sud u Rimu jer ne dozvoljava isporučenje svojih građana.

"Ako suđenje Miloševiću bude održano po najvišim standardima i ako otvori oči Srbima, napravićemo odlučujući korak prema svetu gde će ljudska prava biti bolje zaštićena a ratni zločini strože kažnjeni", tvrdi Romano.(Ivan Jevtović)

Sarajevo: Kad će Karadžić

U Sarajevu je bez velike euforije dočekano izručenje Slobodana Miloševića Haškom tribunalu. Neki mediji su čak sa čuđenjem konstatovali da je neshvatljiva ravnodušnost građana prema činjenici da je jedna od najodgovornijih osoba za tragediju Bosne privedena međunarodnoj pravdi. No, odsustvo neke slavljeničke atmosfere u Sarajevu je amortizovano njegovim ranijim hapšenjem u Beogradu, koje je označilo definitivan kraj jedne apsolutističke vladavine. Slanje Miloševića u Hag je stoga ovdje protumačeno kao dalje otvaranje Srbije prema svijetu i nužnost za dobijanje prijeko potrebne finansijske pomoći.

Državni TV Dnevnik je slanje bivšeg predsjednika Međunarodnom sudu za ratne zločine objavio kao udarnu vijest, a potom dao seriju tonskih inserata iz njegovih različitih govora, koji su ranije pripremljeni. Činjenica da je taj prilog emitovan samo 15 minuta od dobijanja vijesti o ekstradiciji, pokazuje da se gotovo sa sigurnošću računalo da će Milošević biti izručen.

Dan nakon izručenja događaj je komentarisalo samo "Oslobođenje" koje je u uvodniku pod naslovom "Za šaku dolara" iznijelo neke stavove koji se baš nisu previše javno iznosili. Autor je napisao: "U Hag nije isporučen Slobodan Milošević, Vožd, predsjednik svih Srba, diktator pred kojim je strahovao Balkan. U Hag je poslan politički mrtvac." Uvodničar zatim žali nad činjenicom što ne odgovaraju svi oni koji su podržavali Miloševića, čime mininimizira značaj njegovog izručenja. Naime, suprotno ovdašnjim zvaničnim razmišljanjima, novinar ne zastupa tezu, koja je samo par dana ranije i u "Oslobođenju" bila iznesena, da se krivica treba individualizirati, te je stoga izručenje Miloševića nužno.

Većina reakcija političkih zvaničnika u Sarajevu može se svesti pod odobravanje i nadu da će uskoro i Radovana Karadžića stići međunarodna pravda. Visoki predstavnik Volfgang Petrič je rekao da je ovo signal vlastima Republike Srpske da ubrzaju saradnju sa Haškim tribunalom. Predsjednik Federacije BiH Safet Halilović je rekao da je ovim otpočelo ograđivanje srpskog naroda od tamne prošlosti, ali da će proces biti završen tek kada se u Bosni odustane od velikosrpskih ideja, što prvenstveno zavisi od dana kada će Karadžić biti uhapšen. Ministar inostranih poslova Zlatko Lagumdžija je rekao da Miloševićevo izručenje udara snažne temelje bliskoj saradnji do jučer neprijateljskih država na Balkanu.

Ovdašnji mediji se takođe bave sukobom između Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice koji je uslijedio nakon Miloševićevog izručenja. "Dnevni Avaz" smatra da je Srbija premala za dva tako jaka političara i iznosi procjenu da će Đinđić iznijeti pobjedu ukoliko strana pomoć počne na vrijeme dolaziti i povećavati standard stanovništva. U protivnom, piše list, Koštunica će lako dokazati kako "nacionalna stramota nije adekvatno nagrađena".(Radenko Udovičić)


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net