Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Režija: Fransis Veber; Igraju: Danijel Otej, Žerar Depardje, Tjeri Lermit, Mišel Larok, Mišel Omon
U francuskom filmu danas, očigledniji je nego igde na svetu oštar rascep između dve dominantne „struje“. Autori filmova koji čine jednu ili drugu odlikuju se po pravilu bezočnim nedostatkom stida u pokušaju povlađivanja publici, a prema kojoj u oba slučaja gaje podjednako jak prezir. Dok tvorci skupih komercijalnih komedija svoje gledaoce tako vide kao vulgarne, priproste, plitke i zaludne, autori festivalskih i akademskih umetnosti bez žanra, ali zato sa porukom, za svoju publiku veruju da je pretenciozna, isfrustrirana i jednako plitka i zaludna. Čak i ako su i jedni i drugi u pravu (a na šta, nažalost, upućuje uspeh ovih filmova), ako posmatrač nije mizantrop, svakako će se zapitati šta gledaju oni koji ne pripadaju ni jednoj od ove dve kategorije.
I upravo na ovom međuprostoru, već dugi niz godina smenjuju se različiti filmski stvaraoci, često i potpuno suprotnih svetonazora, kao i dramatičnih razlika u kvalitetu. Njihova jedina zajednička osobina jeste upravo poštovanje prema gledaocu.
Plakar je tako odličan primer trezvenog i odmerenog filma, čije su ambicije u skladu sa dometima. Veber polazi od zanimljive postavke: stilski, ova komedija nije čak ni retro, već pre upravo „starovremenska“, dok se na sadržajnom planu bavi izuzetno aktuelnim pitanjima svojstvenim isključivo modernom svetu. Da li je jednom, u najboljem slučaju običnom, službeniku izvesne firme za proizvodnju kondoma moguće da prevesla sistem? Da, zahvaljujući novim civilizacijskim tekovinama. Uprava sme da otpusti radnika posle dvadeset godina, a da za to nema konkretnog razloga, ali to ne sme da uradi ako bi se posumnjalo da je razlog njegovo seksualno opredeljenje. Kao što Oteju poručuje Omon, kao ostareli homoseksualac i izumitelj paklenog plana: „Tebe će zadržati zbog onoga zbog čega su mene otpustili.“ Tako odmereni Otej počinje da glumi pripadnika seksualne manjine i odmah postaje zanimljiv i simpatičan svima koji su ga dotle smatrali dosadnim i odbojnim. Njegov život, kao laž, biva sušti uspeh, dok onaj koji iz laži najzad prihvata istinu o sebi kao homoseksualcu (Depardje) prolazi jednako loše kao Otej pre nego što je počeo da vara.
Pitanje novouspostavljene klime političke korektnosti koje prodire u sve strukture društva, do sada je na filmu obrađivano uglavnom na dva načina. Prvi podrazumeva potpuno nesvesnu obradu ovog pitanja – filmovi o kojima je reč jednostavno su se bespogovorno podvrgavali svim nepisanim zahtevima političke korektnosti, a najčešće čak i onima koji do tog trenutka nisu ni postojali, te su tako i sami dograđivali postojeću konstrukciju (primer: festivalski pobednik po izboru). Drugi način bavljenja ovim problemom podrazumeva suprotan ekstrem – bezrezervno gnušanje pred tekovinama prve vrste filmova, te najrazličitije opstrukcije svih modusa „korektnog“ razmišljanja. Osim smeha, očekivana reakcija publike na ove filmove uključivala je po pravilu povraćanje, gađenje i užas, a nakon obaveznog zaprepašćenja pred smelošću autora (primer: filmovi braće Fareli ili serija Južni park). U Plakaru se pitanju pristupa opuštenije, manje dramatično i direktnije: ono se naziva pravim imenom, i kao takvo postaje regularna tema filma koja je podložna regularnom preispitivanju.
I upravo opremljen tim specifičnim osećanjem takta, kao i starom, karakteristično francuskom, ikonografijom, duhom i „zračenjem“, Veber će nonšalantno oboriti prepreke koje su na nasrtaje mnogo hrabrijih i odvažnijih tvrdoglavo ostajale na svom mestu. Kada zagrize u problem prihvatanja homoseksualnosti, dakle, on nikada neće delovati grubo i vulgarno, a kada to učini iz ugla potpuno suprotnog uobičajenom, neće izgledati nimalo pretenciozno.
Ovaj recept, priložen, u konzervativnom duhu tradicionalnog kulturnog dobra, možda je, pošto će stići do mnogo šireg kruga, čak i subverzivniji od najekstremnijih produkata upravljenih ka istoj meti – političkoj korektnosti kao bazi za Vrli Novi Svet. I niko neće izaći iz sale. Što je, sve zajedno, vredno poštovanja. Čak i ako Veberu ponekad nedostaje nešto inventivnosti u mizanscenu, poneko sveže rešenje za dijalošku scenu, malo osećaja za detalj u scenografiji ili nivelisanje stilova glume. Čak i ako se sve to zajedno oseća kao neujednačenost elemenata i nedostatak čvrste ruke. Čak i ako film nije baš urnebesno smešan. Čak i ako su, ruku na srce, Veberova ideja i pogled na svet daleko zanimljiviji od konačnog proizvoda. Čak i ako je, dakle, Veber bitno bolji čovek nego reditelj. Na ukazano poštovanje treba odgovoriti poštovanjem.
Došlo je vreme kada je opstajanje između primitivizma i pretencioznosti postalo hodanje po žici, koja iz dana u dan postaje sve tanja. Ko se oklizne, dole ga ne čekaju gladni lavovi, već sve same prijateljski raspoložene kolege i producenti, željni da ga prigrle u svoj tabor.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve