Max Nagl Quintet (Bitef teatar); Van Rooyen (Kolarčeva zadužbina)
LEGENDA TRUBE: Van Rooyen
Zahvaljujući podršci međunarodnih (ambasada Holandije, Austrije, časopis „Wespennest“ i Sekretarijat za kulturu grada Beča) i domaćih kulturnih institucija (Sekretarijat za kulturu grada Beograda), Beograd je u prvoj polovini maja bio domaćin zanimljivih festivala i humanitarnih akcija, u okviru kojih su održana četiri džez koncerta.
U okviru programa „Susretanja – Beč/Beograd/Beč“, u Bitef teatru je 5. maja nastupio Max Nagl Quintet. Nagl svira saksofon i autor je kompletne muzike koja sledi tipična stremljenja evropske džez škole. Džez se tumači više kao sloboda izbora i jedinstvo različitosti, nego kao varijete pojedinačnih doživljaja muzičkih ideja. Detaljna orkestracija ostavlja malo mesta za pravu improvizaciju, ali dovoljno mikromomenata za duhovite intervencije pojedinaca, koje je najviše iskoristio bubnjar Patrice Heral. U temi „Zajazi“ referisali su na Balkan (po rečima Nagla, numera je inspirisana zvucima iz jedne srpske kafane u Beču), a među neobičnim ambijentima je bilo mesta za evropski šlager, rege i afro bit.
Humanitarni koncert „Za naše bebe“ Big benda RTS (Kolarčeva zadužbina, 14. maj) bio je retka prilika da beogradska publika upozna Acka Van Rooyena (Holandija), istinsku legendu evropske džez trube, američkog bubnjara Davida Gibsona i ponovo pozdravi Lalu Kovačeva, slavnog jugoslovenskog bubnjara koji se početkom ratne decenije nastanio na Hvaru, ostavljajući muzičke izazove za vedrija vremena. Koncert u dva dela, sa četiri aranžera, obuhvatio je razne aspekte big bend svirke. Aranžmani YU internacionalca Bore Rokovića odmah su naelektrisali atmosferu – ovaj nedavni slavljenik (60 godina rada) odabrao je glasan, ritmički oštar program na osnovama bibapa. Stjepko Gut je, uz podršku američkog bubnjara Davida Gibsona, odao počast Countu Basieu (sa čijim je orkestrom Gibson dugo radio) i herojima svinga uopšte, a onda izveo eksperiment spajanja folklorne tradicije južne Srbije i uličnog bita Nju Orleansa, u dvema temama iz programa „Afro-balkanske skice“. Mladi Ivan Ilić je pokrio „moderniji“ orkestarski zvuk, sa fank osnova izazivajući rok idiom. Veče je zatvorio Van Rooyen.
Konstatujući da predstoji „akustični deo koncerta“, smirio je tenziju, odmakao se od mikrofona, pa uz tihi orkestar uobličio koktel melanholičnih balada. Bio je to set za pamćenje: u ljubavnim temama iz njegove fligelhorne su izlazili najnežniji lirski tonovi, duhovita priča o čoveku koji se krišom vraća kasno kući mogla je da se neposredno zamisli, a MoodIndigo finale nas je podsetilo da je raskošna big bend orkestracija počela sa Ellingtonom i Strayhornom. Ali i da je holandski rukopis (a to je već godinama najvitalnija džez scena na Starom kontinentu) sposoban da starim sadržajima pokloni novi kreativni žar.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!