Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Nebojša Bradić: Put do pozorišta
Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje "Gradac"; Raška 2021.
O Nebojši Bradiću moguće je pisati na mnogo načina i svedočiti iz nekoliko uglova: kao reditelju, jer on je to po obrazovanju, direktoru i upravniku pozorišta, budući da na tom polju postiže ozbiljne rezultate, kao piscu drama i scenarija, autoru dramatizacija i adaptatoru dramskih dela – što u njegovom slučaju podrazumeva mnogo više od onoga što podrazumevaju uobičajeni rediteljski zadaci. No, o Bradiću je moguće pisati i kao o inicijatoru ili tvorcu teatarskih festivala i manifestacija kulture, pedagogu čiji se rad ne ograničava na standardnu poziciju reditelj – glumac, nego se prenosi i na odnos profesor – student, o uredniku koji u „oskudnim vremenima“ stoji iza krucijalnih teatroloških izdanja koja se namah po izlasku iz štamparije sele u nastavne planove i programe, te o agitatoru u sferi pozorišta i kulture… Moguće je, međutim, o Bradiću govoriti i kao o nekadašnjem ministru kulture, samo što ta vrsta svedočenja u sebe uključuje sve prethodno nabrojane delatnosti.
Zbog svega nabrojanog, razmatranje tekstova koji čine knjigu Put do pozorišta, u izdanju Centra za kulturu i informisanje „Gradac“ iz Raške, jednog od „malih“ izdavača koji ispunjavaju obaveze i zadatke svojih mnogo većih kolega, podrazumeva analizu (razlaganje) onoga što je on do sada radio, ali i onoga što istrajno nastavlja da radi. Jer kao što je Bradićevo ministrovanje sublimiralo iskustava svih dotadašnjih njegovih aktivnosti, tako su i tekstovi iz ove knjige zbirka najraznovrsnijih pogleda na istu temu – pozorište. Ali su ujedno i više od toga. Na ovom specifičnom putovanju do pozorišta autor zapravo fiksira svoj weltanschaung, pogled na svet koji je, ma o čemu pisao, vazda utemeljen u teatru i uvek proizilazi iz njega.
Tako se ponovo kao tačna pokazala drevna konstatacija da smisao života nije u cilju nego u putovanju, u procesu koji nas bogati novim iskustvima i tako menja. A početak Bradićevog putovanja – barem kako to on konstatuje u uvodnoj belešci za ovu knjigu – veoma je precizno određen i smešten u 1977. godinu. Tada je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu premijerno izvedena inscenacija Nušićeve Pučine u režiji Dejana Mijača. Ovu predstavu će povesničari domaćeg teatra označiti kao jedan od značajnijih događaja u istoriji jugoslovenskog pozorišta i signifikantan primer rediteljskog teatra koji se kod nas pojavio gotovo u isti čas kad i na evropskim scenama, konkretno, režijama Pitera Bruka (San letnje noći Šekspira), Đorđa Strelera (Višnjik Čehova), Otomara Krejče (Tri sestre takođe Čehova) i Patrisa Šeroa (Rasprava Marivoa). Mijačev asistent u procesu rada na ovoj predstavi bio je Nebojša Bradić, a Pučina će, kao primer rediteljskog autorskog pečata koji određuje suštinu pozorišnog umetničkog dela, utisnuti snažan beleg u njegov pogled na teatar.
Pučina međutim nije sâm početak Bradićeve pozorišne avanture, jer asistent reditelja u JDP-u je postao kao student beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti, a na teatarske staze stupa kao sin Momira Bradića, glumca, reditelja i direktora pozorišta, od kog je naučio da se za teatar valja boriti i uvek ga iznova stvarati. I baš tako – dakle kao neprestanu borbu, kao večitu pobunu i stalnu potrebu za promenom – Nebojša Bradić je definisao svoj odnos prema teatru. U ovom procesu permanentne transformacije, iniciranom nepristajanjem na ostvareno i dosegnuto, odvija se njegovo putovanje: ono je započeto iz teatra, a ka njemu je i usmereno.
Otuda je podnaslov knjige zapravo odrednica pojedinih dramskih činova, ili još preciznije – jer ovde hronologija prestaje da bude važna a radnja ne sledi znamenita Aristotelova pravila – epizoda i fragmenata slobodne dramske forme u kojoj se intimni susreti i prijateljevanja s dramskim piscima (Pekić, na primer) prelivaju u konkretne rediteljske koncepte, hodočasnički obilasci relevantnih teatarskih toponima pretvaraju u koncepcije budućih pozorišnih festivala, vlastita praksa upoređuje s poetikama slavnih pozorišnih autora, osvojena rediteljska iskustva transponuju u pedagoški angažman, a „usputne crtice“ postaju svedočanstva o autorovim razmišljanjima i osećanjima, htenjima i željama…
U tom kontekstu prvo poglavlje Putovanja do pozorišta, ono posvećeno teatru u doba pandemije kovida 19, nije puki dramatični početak knjige i horacijevsko in media res uvođenje u „priču“, nego kao – sa naše današnje tačke gledišta logičan (i nužan) – uvod, dramaturški opravdan već i činjenicom da je ovaj zbornik svedočanstava nastao u (još jednom) momentu kada je (po ko zna koji put) sudbina teatra dovedena u pitanje. (Uzgred, vreme će, čini se, pokazati koliko je Bradićeva inicijativa za održanje našeg pozorišnog života u „doba korone“, bilo značajno.)
Tako se ponovo vraćamo na konstataciju o neprestanoj borbi za pozorište, na uvek iznova formulisane (i preteći izrečene) sumnje u smisao ove umetnosti za koju se bezmalo po pravilu (olako) veli da je efemerna, te Bradićevu veru da u onome što se događa na pozornici (makar ona bila na livadi ili iskopinama rimskog grada) često ima više istine nego u onome što zovemo život.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve