Loader

Komentar dana

Laž masna od krvi

02.april,11:11

Što su nam danas devedesete?

To je ona posljednja decenije dvadesetog stoljeća koju je veći dio Jugoslavije proveo mimo svijeta, u orgiji krvoprolića, razaranja, bijede… Da li je taj period postao nešto nalik na vojničke anegdote iz JNA srednjovječnih muškaraca sa solidnim pivskim stomacima? Ili autoviktimiološki mijeh bez konteksta i smisla za beskrajno raspirivanje mržnje između naroda koje sve spaja, a jedva da išta dijeli? Odgovor glasi – i jedno i drugo.

Neko vrijeme u je poslovičnom „regionu“ bila u opticaju fraza „suočavanje sa prošlošću“. Ali – tko tu da se suoči i s čim? Sirotinja navedena na uzajamno klanje? Pa oni tada nisu imali problem jedni s drugim kao što ga nemaju ni danas. Skeptici ovo lako mogu provjeriti u Njemačkoj, Irskoj, Americi i drugim zemljama gdje je na stotine hiljada ljudi iz Jugoslavije potražilo normalan život, daleko od nacionalnih usrećitelja morbidne i kleptokratske naravi.

A kad je riječ o većini režima na jugoslavenskim prostorima, oni tek nemaju razloga za „suočavanje sa prošlošću“. Naprotiv, bez devedesetih nikad ne bi postojali: one su temelj njihove moći, pogleda na svijet, uvjet održanja, nepresušni izvor manipulacija sa fabriciranom mržnjom i strahom. Poput onih antivakcera oko spomenika Stefanu Nemanji, nije mali broj političkih „faktora“ koji bi mogao oplesti kolce po stratištima na tlu zlikovački ubijene države.

Čitalac lako pogađa – povod za ovaj tekst je serija „Porodica“ na RTS-u. Kako emitiranje još traje, nije fer davati ocjene. Ipak, prateći novinarski hapšenje Slobodan Miloševića „sa lica mjesta“ i dalje imam osjećaj da sam prisustvovao otužnom i farsičnom silasku sa političke scene čovjeka oko koga se više od deset godina sve vrtjelo u Srbiji.

Naime, „branilo“ ga je svega nekoliko stotina ljudi, mahom penzionera: grijući se na vatrama oko ograde vile „Mir“, moral im je dizao Duci Simonović predavanjima o pošastima globalizma…Nikoga tko je išta značajnije predstavljao u SPS-u, JUL-u ili SRS-u nije bilo na vidiku. A još koliko jučer, mnogi od njih bili su spremni prodati i rođenu majku za malo Slobine milosti…

Smisao igrokaza Legijine ekipe u kožnim jaknama i sa kalašnjikovima, nikad nije razjašnjen. Ako Jedinica nije mogla izvesti hapšenje – što li je mogla? Ukoliko je nečiji cilj bila propagandna dramatizacija i podizanje tenzija, sve je brzo ispalo crnohumorna komedija zabune. Tko zna, možda je netko vjerovao i da sa nekoliko rafala spašava čast bivšeg predsjednika država kojeg je mogla pokupiti i obična policija kao što i jeste poslije nešto natezanja.

I, na kraju dolazi sam Slobodan Milošević. Čovjek koji je nepovratno ojadio toliko generacija i s čijim se mračnim nasljeđem nosimo i danas, nije imao ikome išta suvislo reći. A i kako bi? Jer sve ono što je radio i za što se zalagao zajedno sa drugim gospodarima rata više ili manje nalik na njega, bila je samo vlastohlepna opsjena i laž.

Jebena laž masna od krvi.

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve