Šta je sve do sada uradila i rekla Danijela Štajnfeld
U avgustu prošle godine, glumica Danije Štajnfeld (na slici iznad) imala je premijeru dokumentarnog filma Hold me right (na srpski preveden kao Zaceli me). U samoj završnici rada na kratkom filmu o onima koji su preživeli silovanje (i žene i muškarci), Štajnfeld odlučuje da i sama postane akterka filma i podeli svoje iskustvo. Nju je silovao ugledni čovek (što će srpski mediji kasnije pogrešno prevesti kao „moćnik“) iz srpskih dramskih krugova.
Četiri meseca kasnije događa se afera „Miroslav Aleksić“, Danijela Štajnfeld se ponovo oglašava u javnosti i kaže da je snimak razgovora sa silovateljem predala tužilaštvu. U ponedeljak, 22. marta, događa se neočekivano: javnost saznaje da je saopštila ime napadača. Reč je o glumcu Branislavu Lečiću. Iako je došla iz Njujorka samo da bi to učinila i dala ekskluzivni intervju za „Insajder“, ime nismo prvo čuli ni od nje ni od „Insajdera“, nego sa različitih portala, zahvaljujući curenju informacija iz tužilaštva. Time je Danijela Štajnfeld donekle izgubila kontrolu nad sopstvenim slučajem, ali već u popodnevnim satima tog dana uspela je da je povrati.
ŽRTVE SEKSUALNOG NASILJA
U intervjuu za „Insajder“ opisala je detalje samog događaja. Zna se od ranije da čak devedeset odsto žrtava silovanja poznaje od ranije svog napadača. Međutim, kada pred kamerom sedi žena i kaže: „Mene je silovao kolega i moj dragi prijatelj Branislav Lečić“, ovaj puki procenat odjednom postaje duboko uznemiravajuća ženska realnost. Opisujući kada se i kako sve odigralo, Štajnfeld kaže: „Nije mi bio prvi put da ulazim u njegova kola.“
Naizgled banalna rečenica, tek još jedan detalj iz iskaza žrtve, zapravo je svedočanstvo pomenute ženske realnosti: neki muškarci su naprosto silovatelji; to su kolege, prijatelji, rođaci; oni će se prema ženi odnositi sa poštovanjem 100 puta, odvešće je kući, i 100 puta se ništa neće dogoditi, a onda će je 101. put – silovati. Da li to znači da sve muškarce treba posmatrati kao potencijalne silovatelje? Ne. Ali svaka žena je potencijalna žrtva silovanja. Prema statistikama američkog Nacionalnog resurs centra za žrtve seksualnog nasilja, svaka peta žena bar jednom u životu iskusi najgori oblik seksualnog zločina – silovanje. Za druge oblike, statistike su još gore – neki oblik seksualnog nasilja doživelo je 54 posto žena samo u godini koja je prethodila istraživanju. Više od 63 posto seksualnih napada ostaje neprijavljeno. U studentskoj populaciji taj je procenat još gori – 90 posto.
Ako ništa drugo, ova statistika mnogo govori. Ali ima još: u poslednjim minutima intervjua za „Insajder“ Danijela Štajnfeld govori o prevazilaženju postraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) na način na koji može da priča samo osoba koja taj poremećaj ima i koja je svoju traumu, kroz terapiju, uspešno obradila. O sadržaju traume i obradi PTSP-a „Vreme“ je opširno pisalo povodom afere Aleksić („Vreme“ br. 1568 i br. 1569).
foto: tara radovanović / tanjugOPTUŽEN: Glumac i političar Branislav Lečić
ZNAŠ KO SAM JA
Danijela Štajnfeld svedoči da je silovana. Hajde da se na trenutak pravimo da ime Branislava Lečića još nije nigde pomenuto. Hajde i da poštujemo pretpostavku nevinosti.
Pre intervjua sa Danijelom Štajnfeld, „Insajder“ je objavio snimak njenog razgovora sa silovateljem. Ono što čujemo, tipičan je obrazac razmišljanja silovatelja, jer profil ne postoji, ne postoji određeni tip muškarca koji siluje. On se seća da je plakala, ali na njeno: „Tad sam se osetila ugroženo“, pita: „Zašto?“, i počinje da je sluđuje i ubeđuje da to nije bilo silovanje, da je ona to pogrešno shvatila: „To je moje iskazivanje nežnosti, a ne nepoštovanje. To je dostignuće, da si ti došla do tog stepena interesovanja da kod mene izazivaš te emocije. To je za čast, a ne za osećanje ugroženosti.“
On je ubeđuje da joj je učinio čast, a ne da je napastvovao. Psihološkinja Tanja Ignjatović kaže za „Vreme“ da je ovo tipična nasilnička zloupotreba moći koja uključuje različite vrste manipulacije, obmanjivanja, zamene teza. Zlostavljač komunicira iz pozicije superiornosti . Ne mora do koristi grubost, pretnju, fizičko nasilje, ali nameće svoju volju osobi koja je imala poverenje, kojoj je autoritet, koja ima mnogo manje moći. On odlučuje, sprovodi ono što je namerio, daje potpuno suprotno značenje tome što je uradio, ubeđen da ima pravo na to.: „Ja to za tebe činim, treba da si srećna što sam te izabrao.“ Ignjatović kaže da je to je istovremeno zbunjujuće i poništava naš doživljaj realnosti: „To šalje dvostruke poruke, da treba da smo srećne zbog onoga što nas je povredilo, što nam je neprihvatljivo, jer mi ne znamo ko smo i šta hoćemo.“
Žene ne znaju ko su, ali osoba koju je tužilaštvo označilo inicijalima B.L. u jednom trenutku pita: „Imaš li uopšte pojma ko sam ja?“ U redu je pretpostavka nevinosti, ali znamo ko je – silovatelj, muškarac koji se zaigrao boga i pomislio da on određuje da li je žensko „ne“ u stvari „da“. A sada će da vidi ko je ona.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!