Prvi poligraf Srbije

Kakav inače zna biti u intervjuima, predsjednik Srbije je 18. marta na RTS-u izgledao smireno, u pojedinim dijelovima čak popustljivo i, kao čovjek od krvi i mesa, spreman da prizna nije bezgrešan. Nema boljeg znaka da je najnovija kampanja neproglašenog vanrednog stanja i državnog udara otišla predaleko.

Orgija govora mržnje naprednjačkih poslanika u Skupštini, tvrdnje njihovih funkcionara da su neimenovani ministari, direktori i mafija kovali zavjeru protiv Aleksandra Vučića, plus posebna uloga prljavih policajaca u svemu tome, izazvali su sveopću konfuziju među članovima Srpske napredne stranke, običnim građanima, diplomatama. Svojim intervjuom na RTS-u, predsjednik države im je poručio da ne brinu – sve je super, zemlja napreduje na zavist čitave Evrope. A zarad reda i poretka, zamolio je i svoje poslanike da odmore od hajke na nezavisne medije i nevladine organizacije…

Druga Vučićeva poruka odnosi se na čistku u SNS-u. Niko od članova mu nije ispao iz oka, uključujući i Nebojšu Stefanoviać. Predsjednik države kaže kako ne misli da je bivši ministar unutrašnjih poslova umješan u organizirani kriminal, ali da je objektivno odgovoran za zastranjivanja u policiji. Ovim je Stefanović javno „stavljen na svoje mjesto“ i označen kraj njegove stranačke frakcije.

Nakon diferencijacije, slijedi homogenizacija. To je treća Vučićeva poruka, a ogleda se kroz do sada nezabilježenu združenu operaciju tabloida, ružičastih televizija i vaskolikog naprednjaštva u demoniziranju Dragana Đilasa. Jeste – podvlači Vučić – ima korupcije i kod nas, ali to je luk i voda u odnosu na bivše vlasti. Zaista, može li išta bolje učvrstiti solidarnost i vratiti poljuljano samopouzdanje unutar SNS-a od zajedničkog lova na lopuže, izdajnike, strane plaćenike, mafijaške ortake i Đilasa.

To ne znači opuštanje – glasi četvrta poruka Aleksandra Vučića. Naime, u policiji djeluje ekskadron smrti na mafijaškoj sisi, odgovoran za petnaest sačekuša ljudi koji su bili na mjerama od 2000. do 2010. Aktivan je i sada: dva lica iz kriminogene sredine i advokat povezan s njima – sva trojica na mjerama – ubijeno je proteklih godina. Dakle, iako je kod bivših bilo puno gore, Vučić ne bježi od odgovornosti i staje na crtu svemoćnoj „dubokoj državi“: narod može očekivati hapšenja, a tabloidi nove mušterije – neka se do daljnjeg malo preznojavaju jer znaju oni da šef države zna tko su.

Mada u intervjuu ima još poruka, stajemo na petoj, direktno proizišloj iz četvrte. Poput Šešeljevog mahanja papirima u televizijskim studijima prije dvije decenije, Vučić danas vitla poligrafom. Veli da je on mjera morala, odbijaju ga samo lažovi. Kao pravi i jedini gospodar istine, spreman je da na detektoru laži odgovori na sva pitanja – neka mu oponenti dovedu poligrafistu koga žele i neka ga ispituju gdje god hoće. Na stranu apsurdnost ove ponude i njena neizvodljivost. Činjenica da je izgovara predsjednik Srbije – pa makar i kroz opskurnu demagošku retoriku – najbolja je poruka koliko su nisko pale državne institucije i povjerenje u njih.

Na kraju zaključak. Kao i toliko puta ranije, Aleksandar Vučić je odigrao ulogu vatrogasca koji gasi požar nakon što ga je sam potpalio. Ovaj put ima problem što žarišta nastavljaju tinjati mimo njegove volje i kontrole.