Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Imajući u vidu na ono na šta tako precizno ukazuje Kaminski u citatu sa početka glavnine ovog trokrakog kritičarskog osvrta, na ono što on označava kao nužnost prisustva opsega, konstante, možda bi u slučaju priče o dometima aktuelnog/novog srpskog filma, trilera Jedini izlaz scenariste Marka Popovića i reditelja Darka Nikolića, najprimerenije (možda i najdobronamernije) kontekst potražiti u ranijim primerima dobre prakse na ovdašnjim prostorima, a dovoljno sličnog žanrovskog profila. Najreferentnije „tačke oslonca“ u tom smislu mogli bismo pronaći u odličnim klasicima zbilja jedinstvenog velikana Živorada Žike Mitrovića (Nož, Ubistvo na podmukao i svirep način i iz niskih pobuda), odnosno, u vrlo dobrom whodunnit ostvarenju Miomira Mikija Stamenkovića Neka druga žena. Nažalost, Jedini izlaz, koji će, sva je prilika, mimo svih svojih brojnih nedostatnosti, biti dovoljno ubedljiv i upotrebljiv bioskopski hit u našoj zemlji, u ogromnom je zaostaku za narečenim biserima srpske i jugoslovenske kinematografije, i po pitanju žanrovske osvešćenosti ključnih autora, i po osnovi sveukupne artikulisanosti ideje i koncepta koja nadilazi neretko uske i krute žanrovske okvire. A sve to uprkos evidentnoj činjenici da su upravo udarne okosnice glavnotokovski shvaćenog trilera bile i izvorište i ishodište autorskog dela ekipe ovog filma.
Po tom aspektu gledano, Jedini izlaz je (barem nominalno) film na svom mestu – brojne žanrovske konvencije se lako daju opaziti i mapirati, a film do kraja prati i zadržava tu jasnu žanrovsku nit. Međutim, podno tog krovnog i tek krajnje površnog utiska Jedini izlaz dosta brzo pokaže poduži niz krupnih problema. Naime, priča o nastojanjima beogradske advokatice iz viđenije porodične firme da pobedi delimičnu amneziju i dozna šta se zbilja dogodilo sa njenim suprugom, koji je, na šta sve ukazuje, šest godina ranije izgoreo u požaru u neuglednom prestoničkom noćnom klubu, već negde u prvih dvadesetak minuta biva primer povesti koja kaska za samom sobom i za potencijalno najučinkovitijim i najprikladnijem joj ritmom. Posle konfuzog početka, gledalac se susreće sa brojnim drugim vidnim preprekama i posrtanjima – izlaganje je nesigurno, likovi se trapavo uvode u priču (ili pre vremena iz nje suštinski nestaju), što dovodi do utiska da film istovremeno pati i od praznog hoda i očiglednih viškova na planu broja likova i motiva, a, na sve to, autorima izmiče i ritmično pripovedanje, zdravorazumski osnaženo saspensom, što bi, kao što to biva u slučaju efektnih i promišljenijih radova tog žanrovskog soja, bilo logična meta. Osim toga, premda je priča nesumnjivo ukorenjena u arhetipskom u okviru samoizabranog žanra i tog trilerskog krovnog koncepta, povremeno je teško da se isprati i osnovna hronologija priče (recimo, da li su se dečiji rođendan i požar u klubu zbili istog dana, a što je iznimno važno za priču u celini uzev). Reklo bi se da dobar deo tih nevolja potiče iz jasnog korena – u pitanju je film proistekao na ovim prostorima i u aktuelnim i recentnijim produkcionim i drugim okolnostima nekako neizostavno invazivnim komprimovanjem i štrihovanjem znatno obimnijeg materijala (buduće televizijske serije), a taj sumanuti zahvat prekrajanja i prepakivanja materijala iz jednog u drugi, u biti prilično nekomplementaran medij, zadatak je na kojem bi potklizao i majstor kao što je, recimo, Brajan de Palma iz dana i godina najbolje forme (a upravo je on otvoreno omažiran u samoj završnici Jedinog izlaza).
Ovome treba dodati i prečesta potcrtavanja žanrovske prirode ovog ostvarenja, te zbunjujuće otvoren eksplikatorski odnos ovog filma prema dobro znanim konvencijama trilera baš tog tipa, kao i manje važne manjkavosti poput kostimografskih preterivanja onoga što je potpuno jasno (kao, na primer u slučaju lika koji tumači Danica Maksimović). Očigledno je da je jedno od najupadljivih nadahnuća ovde bio svet znan iz romana Harlana Kobena (temeljno prevođenog već par decenija i kod nas), ali uz ogradu da je „posrbljavanje“ ovde u dobroj meri pratilo mustru doslovnosti, što je onda rezulturalo izvesnim pozerajem iz domena prikaza života i lafstajl prenemaganja bogatih i ekonomski snađenih i spokojnih. Sa druge strane, imamo izvesnu novinu u vidu naglašeno proaktivnog glavnog ženskog lika, što je retko slučaj u srpskom filmu čak i u 21. veku, nešto atipičniju i odvažniju podelu uloga (tu su tako i Anđelka Prpić u glavnoj ulozi, te Milan Čučilović, Sonja Kolačarić, Milena Predić, Dejan Tončić… u sporednim rolama), te izvesni pokušaji da se montažnim sinkopama ritam koliko-toliko vrati na pravi put, nekoliko zanimljivih snimateljskih rešenja i krajnje funkcionalan muzički skor Skaj Viklera.
Jedini izlaz, baš kao i svaki srpski film koji se ipak drzne da okuša sreću u ovim i ovakvim okolnostima, ipak zaslužuje podršku i poštenu gledalačku šansu, a do Stamenkovićevih i Mitrovićevih visova će ovde valjda dobaciti neko drugi. Nekada, ako ne baš u doglednoj budućnosti.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve