Loader

Komentar dana

Mafijaš koji je ostao bez zavjetrine

05.februar,11:26

Važnost reputacije i političkih veza nikad nije moguće precijeniti, a pogotovo ne u svijetu organiziranog kriminala. Međutim, kao i u svemu ostalom, tako i ovdje postoje granice. Veljko Belivuk zvani Velja Nevolja ih je prešao i „pao“. Ima zato mnogo simbolike u činjenici da je zajedno sa svojom grupom uhapšen u trenucima kada je druga vlada Ane Brnabić obilježavala sto dana.

Za nekih tri-četiri godine Belivuk je od nepoznatog kriminalca postao državni neprijatelj broj jedan. Ovaj meteorski uspon u podzemlju nije ništa neobično. Ono što jeste, bio je Belivukov self marketing. Na društvenim mrežama su već duže vrijeme cirkulirali snimci kako brutalno maltretira i ponižava rivale iz kriminalnih – eufemistički nazvanih – navijačkih grupa. Istraga bi trebalo da pokaže i da li ima istine u glasinama da je posebne horor snimke mučenja i svirepih likvidacija slao odabranoj ekipi.

Što je s tim htio postići?

Prvi cilj je da na sam pomen njegovog imena spadaju gaće; rimovani nadimak Velja Nevolja sugerirao je što svako može očekivati ukoliko mu se suprotstavi ili ne „izrazi poštovanje“. Drugi cilj je važniji: snimljena bahatost i sadizam bili su plodno tlo za rast mitova i legendi o njegovoj moći, ali i zaštiti u okviru državno-pravnog sistema.

Ne treba nimalo sumnjati da ju je imao. Kućni zatvor zbog teškog premlaćivanja direktora Partizana Miloša Vazure ili misteriozna kontaminacija nalaza DNK u procesu za učešće u ubojstvu Vlastimira Miloševića ukazuju na „specifičnu težinu“ Belivuka. A javna je tajna da ju je stekao brutalnim „zavođenjem reda“ na tribinama uz podršku Službe i u tom okviru, bivše državne sekretarke Dijane Hrkalović.

Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić vrlo je osjetljiv na skandiranja na stadionima i pridaje im neproporcionalnu važnost. Izgleda da je to neka vrsta duga navijačkoj mladosti zajedno sa priznanjem da nije u stanju izići na kraj sa huliganizmom, kriminalom i nasiljem povezanim sa fudbalskim klubovima – Zvezdom i Partizanom, posebno. Ovo, kao i fotografija Vučićevog sina Danila na Mundijalu u Moskvi sa svježe uhapšenim Milovanom Tadićem i Borisom Karapandžićem, ali i nekim drugima „navijačima“ debelog policijskog dosjea, vinulo je Belivukovu kriminalnu reputaciju u stratosferu. Samo bog dragi zna što je pričao u podzemlju, na koga se sve pozivao, čime hvalio…

Uglavnom, učvršćujući moć i šireći „biznise“ – po svemu sudeći – i ostavljanjem leševa iza sebe, Belivuk je sve manje bio dio rješenja, a sve više problem. I to, što je za ljude poput njega najpogubnije, onaj politički. Jednostavno, dođe trenutak kada počnu suviše upadati u oči (ne samo u zemlji) i otvarati pitanja koje vlast više ne može prenabregavati bez rizika od ozbiljne kompromitacije. Upravo se to desilo i Belivuku – natrag ne može sve i da hoće, a naprijed nije imao kud.

Da je samo pitanje vremena kada će ovaj mafijaš iz zavjetrine izići na vjetrometinu, svjedoči i pripremanje javnosti: em su zvaničnici počeli ritualno zazivati rat protiv kriminala, em tabloidi – direktno spojeni na policijske izvore – već nekoliko sedmica donose mnogo toga o čemu je ranije sablažnjena javnost šuškala.

Elem, hapšenju Belivuka i njegove ekipe vlast je sada dala značaj sprečavanja još jednog „državnog udara“, najopasnijeg i potencijalno najkrvavijeg od svih prethodno reklamiranih u režimskim medijima. Taj „aikido“ način Aleksandra Vučića ima jasan cilj. A to je da omogući lijepljenje etikete mafijaškog zastupnika i jarana svakome tko bude inzistirao na raščišćavanju Belivukovog uspona, veza, priključenja…

Da ne bude nesporazuma, riječ je velikom policijskom uspjehu koji zaslužuje svako priznanje. Ali – da li će suđenje Belivuku osvijetliti veze organiziranog kriminala i političko-bezbjednosnih struktura? Malo je vjerojatno: svi prethodni slučajevi pokazuju da se sve završava na pojedincima, neposrednim izvršiocima. No, to nipošto ne isključuje nešto drugo – novo miješanje karata u kadrovskoj postavci vlasti i ostavinsku raspravu povodom Belivukovog nasljeđa.

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve