Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Za Srbiju i druge države sličnih kapaciteta pitanje vakcina bukvalno je pitanje opstanka, ali dok čekamo na odgovor, imamo i jednu neobičnu mogućnost
Možda niste zapazili, ali suočena sa najvećim trenutnim društvenim izazovom koji će u svakoj državi odrediti tok ove, ali i narednih godina – a to je sprovođenje masovne imunizacije protiv kovida 19 – Srbija je, očigledno, izabrala da zaista pokuša vakcinaciju stanovništva i to uz jedan prilično neobičan, domaći specifikum: građani Republike Srbije mogu da izaberu koju će vakcinu primiti. Ovu mogućnost više puta su u svojim izjavama najavili predsednik Republike, predsednica Vlade, pojedini ministri i državni sekretari, kao i članovi Kriznog štaba, što je, dan za danom, uprkos drugim otvorenim i zatvorenim pitanjima, preraslo u jasno definisanu programsku poziciju.
Kako su pristizale vesti o registraciji, a potom i o isporukama prvih količina Fajzer-Biontekove i Sputnjik V vakcine, najave o mogućnosti izbora postupno su razvile jedan vrlo čudan nacionalni sport u kome građani Srbije biraju vakcinu. Mediji, jednako i provladini i nezavisni, prethodnih dana donose detaljne preglede vrsta vakcina i saveta kako napraviti ovaj težak izbor. Društvene mreže, ali i svakodnevne razgovore osvojila su pitanja „koju ćeš izabrati?“, pa se može pretpostaviti kako su građani stvar shvatili sasvim ozbiljno i da se po kućama, od Subotice do Vranja, zaista diskutuje i razmišlja o prednostima i manama američkog i nemačkog mRNK u odnosu na fantastičnu rusku adenoviralnu tehnologiju. Sa izranjanjem milion doza kineske vakcine na horizontu rasprava dobija patos podela kakva je ona na četnike i partizane. Stvar je konačno odnela šalu kad su tabloidi počeli da donose priloge kako (eto) u drugim zemljama, na primer u Nemačkoj, tamošnje stanovništvo nema mogućnost da bira koju vakcinu želi. A u Srbiji (eto) biramo.
BEZ LABORATORIJE I KAPACITETA
Naravno, nema ničeg spornog u mogućnosti da građani odlučuju o tome koju vakcinu žele. Srbija, pritom, nije jedina zemlja gde stižu različite vrste vakcina, ali neugodni detalj leži u tome da se vodi rasprava kog od tri goluba na grani skuvati, dok nam je u rukama vrabac sa nekoliko hiljada pristiglih doza. Zato ova kampanja na tu temu jeste jedinstvena – ona odaje neobičan utisak kako je Srbija zemlja koja ugošćuje nekoliko nobelovaca, ima na stotine istraživača u biomedicini koji objavljuju radove u vodećim časopisima, razvojne centre i vrhunske genetičke laboratorije, brojne startapove i domaće biotehnološke platforme koji su doveli do toga da naša nauka usred velike nevolje razvije ne jednu, nego više konkurentnih vakcina, pa se sad dvoumimo koja je bolja, dok u praksi Srbija samo pokušava da kupi sve šta može (što nije za kritiku, naprotiv).
To ne znači da našu nauku treba potceniti – mi živimo u državi koja, uz sve svoje mane i vrline, ima respektabilnu naučnu zajednicu. Ima i naučno-tehnološku baštinu jer pre samo nekoliko decenija možda nije mogla da bude prva na frontu saznanja, ali je i te kako bila u stanju da proizvodi sopstvenu verziju mlaznog aviona, sopstveni eurokrem, sopstveni tenk i sopstveno seme kukuruza. I koja može i danas da se dočeka na noge u gotovo svim oblastima znanja. Ako bar na trenutak niste uzeli sasvim zdravo za gotovo, niti poverovali da je to rešeno odlukom političara, mogli ste se upitati kako smo od 100 testova dnevno uspeli da dođemo do toga da dnevno testiramo 20.000 ljudi. Odgovor je da na institutima kao što su IBISS ili IMGGI rade istraživači koji su tokom vanrednog stanja obukli zaštitnu opremu i lekare naučili kako se koristi PCR. No, kad je reč o razvoju vakcine, u Srbiji jednostavno ne postoji laboratorija takvog nivoa da razvija domaću vakcinu, a pokazalo se kako nemamo ni kapacitet da je samo proizvodimo (mada je Ruska Federacija to više nego velikodušno ponudila i poslala uzorke Sputnjika V u Srbiju, dalja diskusija o proizvodnji na Torlaku je naglo zamrla).
DOSLEDNA NEDOSLEDNOST
Međutim, uz malo sreće, ne igraju nužno sve naše slabosti protiv nas. Spoljna politika Republike Srbije, ako na duže staze ima neku doslednost, jeste nedosledna prema svim svetskim silama, pa nikog ne može da začudi što pokušava da se i vakcinama protiv virusa korona snabde istovremeno kod svih igrača na sceni – bilo preko programa COVAX, bilo direktno kod proizvođača, bilo preko Ruske Federacije, Kine ili Evropske unije. Videćemo koliko će ova strategija u praksi zaista biti uspešna, ali imajući u vidu okolnosti (na primer, lošu prošlogodišnju procenu Evropske unije i Nemačke da kupi premalo doza Fajzer-Biontekove vakcine, računajući da će neke druge kompanije ranije razviti svoje vakcine, što sada usporava imunizaciju u mnogim zemljama Evrope), moglo bi se pokazati da solo nastup Srbije na tržištu vakcina bude iznenađujuće uspešan. Ishode ćemo znati tek u mesecima koji dolaze, kad se sameri broj vakcinisanih i sagleda koje su se države kada izvukle iz epidemije, ali odlukom da se vakcina nabavlja na svakoj adresi gde postoji, bar za sada je ustaljena slabost usamljene Srbije pretvorena u njenu prednost, na kojoj vlasti sada prirodno pokušavaju da kapitalizuju kroz kampanju kako „građani mogu da biraju“.
Ova kampanja, bilo da je planirana ili slučajna, ima i druge pozitivne strane – pred pitanjem o vrsti vakcine, kojim se svi bave, niko ne upućuje kritiku da će se stanovništvo Srbije zaštititi na različite načine i onim čime se moglo, odnosno da smo se, po još jednoj srpskoj osobenosti, samo nekako snašli. Epidemiolozi koji su se oglašavali o tome, a oglasili su se svi koje imamo, ne prave pitanje – važno je samo vakcinisati što više ljudi i uraditi to što pre. Takođe, s obzirom na osećaj izbora, smanjen je inače čudovištan, lavovski uticaj antivakcinaškog pokreta, koji veći deo svojih narativa i temelji na uskraćenom „pravu na izbor“. Debata o vrsti vakcina, što verovatno ima i najveću političku težinu, dodatno kupuje vreme pred nešto mračnijim pitanjima: koliko će to zapravo doza vakcina stići u Srbiju sa svih krajeva planete, kada one stižu i kojim redom će se ljudi vakcinisati?
Ove su dileme, svakako, prisutne u javnosti i ništa ih, osim vakcina, ne može trajno razrešiti – kada se u razvijenom delu sveta zaista pokrene ogromna mašinerija imunizacije, plaćena tokom prošle godine stotinama milijardi dolara, kad razvijene zemlje sprovedu masovnu vakcinaciju, kovid će bar jedno vreme, kao i tolike druge zaraze, biti prognan u treći svet, u deo planete koji nije obavezno siromašniji, ali jeste opterećen kolonijalnom traumom. SZO i druge globalne organizacije govore da se pandemija može zaustaviti samo ako se svi vakcinišu, ali vakcinacija tog obima zahteva silno vreme, a nema sumnje da oni koji su vakcinu razvili prvo vakcinišu sopstvenu populaciju. Zato je samo pitanje vremena kada će se svet podeliti na dva dela – na vakcinisani i onaj drugi, izolovan, usporen, očajan. I zato je, sasvim nezavisno od tradicionalno sumornih domaćih političkih prilika, za Srbiju pitanje vakcina bukvalno pitanje opstanka. S obzirom da vakcine ipak pristižu u maloj količini, ova će se podela prvo osetiti na unutrašnjem planu – na deo stanovništva koji je vakcinisan i onaj drugi, koji to nije.
ŠTA SE SAZNALO IZ PLANA VAKCINACIJE
Prošle nedelje, Institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“ objavio je „Operativni plan za imunizaciju protiv kovida 19 u Republici Srbiji“, dokument od 29 strana koji je u danima potom detaljno, red po red, analiziran u medijima i na društvenim mrežama. Mada u njemu ne postoji terminski plan, dokument se odnosi na to kako uskladiti prioritete imunizacije za oko 20 odsto populacije, a njegova centralna ideja da se vakcinacija sprovede u tri talasa – nakon početnih 85.000 vakcinacija, što obuhvata medicinske radnike u kovid sistemu i najugroženije grupe, u prvom talasu se dominantno vakcinišu stariji od 75 godina, u drugom se vakcinišu građani stariji od 65 godina, kao i mlađi sa opasnim oboljenjima, dok se u trećem vakcinišu pojedina vitalna zanimanja. Plan je nešto složeniji, obuhvata raznovrsne grupe, o čemu se vodila glasna i jalova diskusija na sve strane, ali ovde navedene grupe čine najveći udeo u pojedinim talasima. Iz plana je nemoguće saznati kada će ko doći na red, ali je on izuzetno poučan. Između ostalog, dokument otkriva našu nepovoljnu demografsku situaciju – koliko je Srbija zapravo stara i koliki udeo u našem stanovništvu čine stariji od 65, kao i oni od 75 godina (kojih ima oko pola miliona), dok je udeo radno sposobnog stanovništva nezgodno mali.
Povrh toga, plan je razotkrio da „Batut“ trenutno uzima u obzir vakcinisanje samo 1,9 miliona ljudi i da to verovatno znači da je broj nabavljenih doza vakcine oko 4 miliona. Uz gnevne komentare da je to nedovoljno, a očigledno jeste, iz Kriznog štaba su stizale i procene da bi upravo vakcinacija 20 odsto stanovništva zaustavila epidemiju. Ovaj proračun počiva na sasvim nepouzdanim procenama o 30 odsto stanovništva koje je preležalo kovid 19, ali čak i kad bi kolektivni imunitet od 50 odsto bio dovoljan (a nije, iz mnogo razloga), vakcinacija u tri „Batutove“ faze obuhvata najmanje mobilno stanovništvo koje je apsolutno nužno vakcinisati, ali koje neće štititi ostatak društva. Tema je, srećom, utihnula nakon najave predsednice Vlade da je Srbija obezbedila 8 miliona doza vakcine (dakle, dvostruko više od „Batutovog“ plana) i poziva da se građani na sajtu E-uprave prijave za vakcinaciju. Za tu priliku, a u rekordnom roku, napravljen je zgodan sajt gde građani mogu da iskažu zainteresovanost za vakcinaciju – masovno popunjavanje je počelo i stotine hiljada ljudi su dobile ohrabrujuće SMS poruke da je država sada svesna njihove želje da vakcinom okončaju kovid noćnu moru. Posle niza svakojakih anketa, ako ništa drugo, baza E-uprave je idealna platforma da se sagleda kakvo je stvarno raspoloženje. Između ostalog, sa nje smo već saznali da 30 odsto ljudi želi da se vakciniše bilo kojom vakcinom, dok ostali zaista biraju.
Dakle, u Srbiji očigledno imate mogućnost izbora. Ako se sad zato pitate koju vakcinu vi lično da primite, odgovor je: nemojte ga tražiti ni ovde, ni po drugim medijima – vakcinišite se bilo kojom čim se ukaže prilika. Ako niste dovoljno upoznati da biste samostalno doneli odluku, za to postoji nadležna institucija – Agencija za lekove i medicinska sredstva – koja će registracijom utvrditi koja vakcina je bezbedna za upotrebu. A ako ste upoznati, onda je izvesno da savet ne tražite u novinama.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve