Razotkrivanje i hapšenje Koluvijine grupe, kasnija istraga, prikupljanje dokaza i materijala i, na kraju, podizanje optužnice, pokazali su da je u ovaj projekat, kao i u svaki koji se karakteriše kao organizovani kriminal, bilo uključeno mnogo policajaca i agenata srpske tajne službe
Danas se čini kao da je od prošle godine protekla bar decenija. Sve što se dešavalo zbog pandemije korona virusa mnoge je važne događaje i procese gurnulo u drugi plan, jer je bilo neophodno usmeriti se na rešavanje najvažnijeg, zdravstvenog problema.
U tom kontekstu, slučaj Jovanjica je ipak uspeo da bude prisutan u javnosti, što govori da on ipak prevazilazi neke obične događaje i „afere“ koje se pripisuju ovoj vlasti, ili ljudima koji su bliski ovoj vlasti. U javnosti predstavljena kao plantaža zdrave organske hrane, farma Jovanjica kraj Stare Pazove, na 45 kilometara od centra Beograda, postala je simbol nelegalnog gajenja marihuane, mesto na kome su baštovanili i neki visoki funkcioneri ove vlasti.
Prvi baštovan, najvredniji od svih koji su posetili carstvo vlasnika Jovanjice Predraga Koluvije, Aleksandar Vulin, postao je ministar unutrašnjih poslova, što celoj priči daje poseban ukus. Jer, kako je moguće da čovek koji je posećivao plantažu za nelegalan uzgoj narkotika bude prvi čovek MUP-a, koji uzgajivače i trgovce drogom hapsi po zakonu?
Podsetićemo se najvažnijih momenata koji su obeležili ovaj slučaj do sada.
POLICIJA JE RADILA SVOJ POSAO
Javnost je čula za najveću zaplenu marihuane u istoriji srpske policije pre nešto više od godinu dana, kada je o tome govorio na konferenciji za medije tadašnji ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović. Ovaj visoki funkcioner SNS-a u tim mesecima nalazio se usred „afere Krušik“, u kojoj se korupcija povezivala i sa njim kroz ulogu njegovog sada pokojnog oca Branka Stefanovića, u sumnjivoj preprodaji oružja iz valjevske fabrike oružja. Našavši se u situaciji u kojoj je javnost tražila da on bude oteran iz Vlade i procesuiran, Stefanović se pojavljuje na vanrednoj konferenciji za novinare i priča o Jovanjici i rekordnoj zapleni marihuane.
Pre toga, u javnosti su objavljeni neki nalazi u tekstu koji je objavio BIRN, i u onome što su govorili neki funkcioneri opozicije. Saznali smo da je šef odeljenja za narkotike beogradske policije inspektor Slobodan Milenković, sin Sente Milenkovića, nekadašnjeg šefa obezbeđenja Slobodana Miloševića, radeći svoj redovni posao razotkrio mrežu uzgajivača i trgovaca marihuanom, da je policija upala na farmu, da je zaplenila preko 600 kilograma „srbijanke“, marihuane namenjene daljem tretmanu, prodaji i distribuciji. Da je ispod Jovanjice postojao čitav jedan podzemni grad, gde su rasle biljke za koje je tužilaštvo utvrdilo da je skank. Da je tek desetak ljudi, možda nešto više njih, imalo tamo pristup, da je malo njih imalo ključeve podruma Jovanjice, a ulaz je bio takav da se moglo ući viljuškarom, da bi se iznosili paketi, utvrdilo je tužilaštvo. Javnost Srbije mogla je to da vidi u dokumentarnom filmu o Jovanjici autorke Jelene Zorić, novinarke TV N1.
Bilo je više laboratorija, sušara, a okrivljeni koji su radili u tim laboratorijama imali su opremu kao u kovid bolnicama, da bi se zaštitili od isparenja. Da su tu opremu morali da nose zaključuje se iz tajne komunikacije – preko posebne aplikacije, šifrovanim porukama.
Rad policije na ovom slučaju je važan jer je relativno brzo doveo do podizanja optužnice i pokretanja postupka, uprkos činjenici da je slučaj vodio tužilac Saša Drecun, oklevetan u delu javnosti da je blizak vlastima. Čini se da u ovom slučaju to nije moguće jer je čitav postupak pod velikim monitoringom „stranaca“.
UZGAJANJE I PLODOVI TRUDA: Jovanjica
POLITIČKE VEZE
Opozicija je po hapšenju Koluvije izašla sa tvrdnjom: zvao je Andreja Vučića u želji da se spasi! To je postala najveća kontroverza čitavog slučaja, jer ako je Koluvija bio „na vezi“ sa bratom predsednika Republike, ko je zapravo pravi vlasnik ovog biznisa preprodaje marihuane i njenih derivata? Višemesečno javno prepucavanje između Miroslava Aleksića, potpredsednika Narodne stranke, Vučića lično i drugih branilaca lika i dela predsednika Srbije, završilo se pokretanjem postupka pred sudom u kome Andrej Vučić tuži Aleksića. Andreja zastupa poslanik i funkcioner SNS-a Vladimir Đukanović, koji će docnije dobiti novu ulogu u celom slučaju.
Razume se, svi koji su mogli demantovali su ovu informaciju. Sam Koluvija preko advokata, iz pritvora, inspektor Milenković u čudnom video-priznanju, tadašnji ministar Stefanović. On je igrao dvostruku igru jer je u prvom obraćanju pre godinu dana, kada je potvrdio aferu, rekao da poslednjih šest meseci Koluvija nije imao kontakt sa Andrejem Vučićem (navodno, toliko unazad se proveravala njegova komunikacija). Međutim, kada se pre nekoliko meseci pojavila optužnica, saznalo se da je Koluvija ipak u nekom periodu pre saslušavanja u policiji imao kod sebe telefone, što je osvežilo sumnju da je „nekoga zvao“. Predsednik Republike je sve demantovao i objasnio željom opozicije da ocrni njega i njegovu porodicu, i to u situaciji kada je slučaj u rukama pravosuđa, što je dokaz da je borba protiv kriminala i korupcije stvarna i da on i njegova vlada na to ne mogu da utiču, naprotiv.
Političke konotacije su i u delu koji se tiče perioda pre pada Jovanjice, kada su to imanje obilazili i ljudi iz Vlade i velikaši SNS-a, a sam Vučić je vodio sa sobom u delegaciji Koluviju kada je odlazio na privredne forume po Rusiji i nekim drugim državama nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Sve to je vlast odbacila, a „prvi baštovan“ Aleksandar Vulin, koji se hvalio da sam ide u Jovanjicu da kopa zemlju i gaji povrće, sada je ministar policije, što je po sebi apsurd.
VEZA S POLICIJOM I TAJNOM SLUŽBOM
Razotkrivanje i hapšenje Koluvijine grupe, kasnija istraga, prikupljanje dokaza i materijala i, na kraju, podizanje optužnice, pokazali su da je u ovaj projekat, kao i u svaki koji se karakteriše kao organizovani kriminal, bilo uključeno mnogo policajaca i agenata srpske tajne službe. Oni su na neki način bili poput „inspektora Nagiba“ iz pesme Ramba Amadeusa: danju policajci/agenti, noću šibicari / deo organizovane kriminalne grupe. Još u trenutku kada je inspektor Milenković hapsio Koluviju, bilo je obelodanjeno da su uhapšeni u svojim kolima imali policijske rotacije i nekakve policijske legitimacije, što direktno upućuje na veze u MUP-u Srbije.
Koluvija je imao sjajne društvene veze: od dubokih veza sa monasima u Hilandaru (Jovanjica je ime luke na Atosu), preko policije i tajne srpske službe. Toliko je bio „povezan“ da bi moglo da se pomisli da je samo radio za neku mnogo veću organizaciju, koja je proizvodila, pakovala i distribuirala marihuanu. Ova droga se decenijama vezivala za Albaniju (čuvena „albanka“), ali je posle policijske opsade i pada sela Lazaret pre nekoliko godina, Srbija čini se preuzela primat u uzgajanju ovog opijata. Otud i velika proizvodnja, ali i najveće zaplene.
Ono što je čudno u celom slučaju jeste sudbina inspektora Milenkovića, koji je, umesto da bude pohvaljen i promovisan, završio u nekoj vrsti prismotre i karantina. Njegova ostavka je bila potpisana još letos, ali je još uvek formalno na mestu na kome se nalazio i prošle godine. Njegov tadašnji šef, Nebojša Stefanović, izgubio je funkciju i pomeren je na poziciju ministra vojske. Oduzeta mu je moć, data mu je pozicija za ulepšavanje biografije.
RELATIVNO BRZA PRAVDA
Za relativno kratko vreme i u doba korone, tužilaštvo za organizovani kriminal napisalo je optužnicu u „slučaju Koluvija“ koja se čini bezobalnom – na preko 400 stranica. Tužilac Drecun je najavio izvođenje preko 100 svedoka, što bi moglo da znači da će i ovaj postupak potrajati nekoliko godina i tako ispasti iz fokusa javnosti. Suđenje je počelo pred većem Posebnog odeljenja Višeg suda u Beogradu za organizovani kriminal početkom oktobra 2020. godine, čitanjem optužnice i izjašnjavanjem optuženih na okolnosti predstavljene u optužnici. Optuženi su negirali navode, a glavni argument im je da nisu uzgajali drogu nego industrijsku konoplju, što nije protivzakonito.
Zanimljivo je da se kao branilac Koluvije i još jednog optuženog, Milana Kendije, ranije radnika MUP-a, pojavljuje Vladimir Đukanović, visoki funkcioner
SNS-a, narodni poslanik i član Vrhovnog veća sudstva, tela koje upravlja pravosuđem u Srbiji. On se već „proslavio“ na jednom od ročišta, kada je rekao da su navodi tužilaštva o korišćenju zaštićene aplikacije za komunikaciju između članova organizovane kriminalne grupe koješta, i da je isto tako moguće da se o tužiocu pojave neki „snimljeni razgovori“. U međuvremenu, neki su mediji već dobili „neke razgovore tužioca Drecuna“, što možda govori o tome sa čime se u ovom slučaju suočava srpsko pravosuđe.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!