Loader

Komentar dana

Palanački rukopis

28.novembar,18:12

„Iskustvo nam je palanačko“; ovako glasi jedina rečenica iz „Filosofije palanke“ koju su svi pročitali, ili bar čuli za nju. Kamo sreće da su makar o njoj bolje razmislili. Možda je Konstantinović baš ovom rečenicom započeo tekst svoje najpoznatije i najoklevetanije knjige upravo računajući na to da mnogi dalje od prve rečenice neće ni odmaći, pa neka bar ona bude sublimativna i upečatljiva.

A to iskustvo palanke u kojem proživljavamo svoje živote možemo, hm, proizvoditi, a možemo ga i trpeti. Kako izgleda ona trpna strana palanačkog egzistencijalnog iskustva, pre neki dan je, možda jasnije nego ikada ranije, osetio Dinko Gruhonjić. Na ulazu zgrade u kojoj živi, „nepoznat neko“ iz srca tame palanačkog umno-egzistencijalnog iskustva ostavio je ove ljupke tragove svog postojanja: „Pizdo ustaška, ovo nije tvoj grad ni zemlja“ i „Smrade konjušarski“.

Kako se zna da su te poruke upućene baš Gruhonjiću, kad u toj zgradi žive i drugi ljudi? Lepo: u palanci se uvek sve zna, a naročito se zna kome je šta upućeno i poslato. Nema u palanci pogrešnih adresa. U palanci je, naime, suštinski nemoguće biti anoniman, naročito ako bilo kako i bilo po čemu štrčite. A Gruhonjić štrči li štrči: ne toliko po svom izboru koliko po svojoj naravi. A narav je čovekova sudbina. Teško je to objasniti ljudima bez svojstava, osim onih koja su usvojili u nedostatku vlastitih.

Sve ovo se dešava u Novom Sadu, ali nije Novi Sad ta palanka o kojoj se ovde govori, jer palanka nije mesto – eh, lako bi bilo da je palanka mesto! – nego je palanka jedno duhovno stanje. Otuda Novi Sad, s jedne strane, nema ništa s tim. Biće da sam subjektivan, ali Novi Sad je, uostalom, još ponajmanje palanka od svih mesta u kojima žive ljudi koji čitaju Konstantinovića bez prevoda. Ali s druge strane, pošto je ipak mesto radnje, on se ne može olako oprati od ovoga što se dešava – ne samo Gruhonjiću, ne samo ovo, ne samo sada: Novi Sad, kao i bilo koje drugo mesto u kojem ljudi žive, prestaje biti palanka u onom malignom smislu reči samo i jedino tako što dokazuje da je dom i Gruhonjiću i svakom drugom gruhonjiću koji to želi, a da nije dom nikome ko bi arbitrirao kome je dom, a kome nije. Zapravo, ne: i takvome je dom, ali takvoga se stidi.

Jer, šta je mračno srce Palanke u onim zidnim škrabotinama? Ne toliko uvrede „nacionalne“ i „političke“, ma koliko strašne i bolesne bile, koliko ta poruka upućena slobodnom sugrađaninu u slobodnom gradu: „ovo nije tvoj grad ni zemlja“.

Nije nepoznato onima koje to zanima da se Gruhonjić rodio u nekom drugom gradu, u nekoj drugoj zemlji, mada je to tada bila ista ova zemlja, a sada više nije, ako to sa zemljama može uopšte tako da funkcioniše – da čas jesu, čas nisu naše. Ja, recimo, u to ne verujem: svaka zemlja koja je ikada bila moja, ostaće moja dok me ima. Kako god, Gruhonjić preko trideset godina živi i radi u Novom Sadu, Vojvodini, Srbiji. Da li je to dovoljno? Ako nije, koliko je dovoljno? Pedeset? Sto? Petsto? Ili uopšte nije stvar u broju godina, u nečijoj „rođenosti“ ili „nerođenosti“ na nekom mestu, u nečijem imenu, naglasku, poreklu i ostalim drangulijama za koje se palanački um hvata kao dunavska somina na bućkalo, nego je stvar u tome da će palanački um hteti da iz onoga što za sebe prisvaja sa samouverenošću tupoumnog ignoranta (u ovom slučaju, iz celog jednog grada) izluči one koji govore i čine ono što je njemu nedrago i nepoćudno.

Ako nekome, dakle, treba nacrtati, evo, nacrtajmo: Dinko Gruhonjić je onoliko Novosađanin koliko se to uopšte može biti, i za to mu ne treba ničija potvrda niti odobrenje – stekao ih je svojim životom. A opet, neka vrsta Novosađanina verovatno je i vlasnik te ruke koja se posrala na njegovom pragu. Pravo pitanje je, dakle: šta je Novi Sad, ako legitimno sadržava obojicu? Na njega ne postoji jednoznačan i neopoziv odgovor; Novi Sad je ono čime ga svakog dana iznova pravimo, dopuštajući ili pak ne dozvoljavajući da njegov autoportret crtaju najgori među nama.

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve