Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Bully, Coward, Victim – The Story of Roy Cohn,
Welcome to Chechnya,
Disclosure,
Mucho Mucho Amor – The Legend of Walter Mercado
U svojoj izvrsnoj Istoriji nasilja (prevela Ivana Misirlić, objavila Laguna) Eduar Lu navodi i par rečenica iz Foknerovog Svetilišta: „Templ je izašla unatraške iz prostorije. U hodniku se brzo okrenula i počela da trči kroz rastinje, sve do puta kojim je nastavila da trči pedesetak metara kroz mrak. A onda, bez najmanjeg zastajkivanja, okrenula se i trčeći vratila kući, preskočila galeriju i sklupčala se kraj vrata u trenutku dok je neko stupao u hodnik.“
Templ Drejk ćemo ostaviti na stranicama tog Foknerovog dela, ali kako je u popularnoj kulturi današnjice, kao i u onim vidovima umetnosti koji su neprikriveno oslonjeni na nju, sveopšta, pa makar i samo asocijativna umreženost već je podugo opšte prihvaćen aksiom, neka gorenavedeni citat posluži kao okvir i prvi stepenik u ovom zbirnom kritičkom osvrtu na četiri aktuelna celovečernja dokumentarna filma, koji (sasvim očekivano, svaki iz svog ugla i svaki u saglasju sa prirodom svoje teme i naumima autora im) poseže za nekim od brojnih aspekata queer života danas ili u doglednoj prošlosti, a sve to u svetlu priče o nedavno, naravno, na mišiće usvojenom Zakonu o istpolnom partnerstvu u susednoj Crnoj Gori, a dok ovde i dalje po tom pitanju caruje potpuni zakonodavni muk.
Hronološki gledano, prvi je pred gledaoce stigao film prilično pojašnjavajućeg i anamnezičnog naslova – Bully, Coward, Victim: The Story of Roy Cohn; uz napomenu da je u kratkom vremenskom periodu ovo već drugi ambiciozan film na temu živopisne pojave i burnog života Roja Kona (prvi je Where’s My Roy Cohn?). Ključna faktografska osobenost ovog ostvarenja je da ga je režirala Ajvi Miropol, unuka Džulijusa i Etel Rozenberg, koji su u ludilu makartijevskog lova na komuniste osuđeni na smrt zbog navodnog odavanja vojnih tajni neprijatelju, a tom ishodu je značajno doprineo upravo Roj Kon, tada mladi uposlenik tužilaštva u razmahanom letu na viđenije mesto u državnoj administraciji. Međutim, nasuprot očekivanjima, ovo nije ono što bi baš u SAD nazvali character assassination (ubistvo ličnosti), odnosno, jednostrana i ostrašćena diskreditacija ličnosti (a ne (zlo)dela), već izrazito smiren i taktičan prikaz jedne ličnosti sazdane od brojnih kontradikcija.
Roj Kon, na način na koji je prikazan u ovom HBO-ovom dokumentarcu, čudo je od oprečnosti – beskrupulozni karijerista, hladnokrvni prevarant, odmetnuti sin, odvažni jurišnik, bonvivan iz najviđenijih krugova čuvene njujorške diskoteke Studio 54, saborac slavnih i moćnih (uključujući Trampa), strastveni desničar i radikal, ali i ljutiti borac protiv uvreženog poreskog sistema, neustrašivi advokat, nikada stvarno autovani homoseksualac, a potom i žrtva AIDS-a. Posebna zanimljivost u vezi sa Rojom Konom, a što ga čini dodatno zanimljivim za poziciju „junaka“ filmske priče, njegova je potpuna nezainteresovanost za kozerske finese, za šarm…; a Roj Kon je, na kraju ove priče, upravo ono što i sam naslov tako nedvosmisleno sugeriše – nasilnik, kukavica i žrtva (žrtva društvenih uslovljavanja, ali i ličnih poimanja lične borbe u izrazito takmičarski ustrojenom društvu), ali, nadasve, čovek – nesiguran, slab, pohlepan, neempatičan, egocentričan… U smislu kratkog zaključka, ovaj film pruža dosta toga – informativan je, dinamičan, sa obiljem efektne arhivske građe, promišljeno ukorenjen u vreme i društveni kontekst, dok iskusna rediteljka znalački barata građom. Upravo zato i ostaje izvestan žal što filmu ipak nedostaje usredsređenosti na jedan ili dva od brojnih aspekata Konove burne biografije i osebujne i nezgodne ličnosti, mada je i ovaj zbirni okvir već sam po sebi sasvim legitiman autorski izbor i postupak.
Pod okriljem HBO-ove ponude pristigao je možda i najjeziviji dokumentarni film javno prikazan široj publici u prvoj polovini ove inače postrašne godine; Dobrodošli u Čečeniju reditelja Dejvida Frensa počiva na krajnje jednostavnim motivsko-tematskim osnovama, sa fokusom na samo dve tačke – na progon LGBTQ populacije u Čečeniji i pokušajima grupe odvažnih ruskih aktivista da ih izbave i spasu od progona, utamničenja, pa čak i ubistva, za početak u sigurnu kuću u Rusiji, a potom i u azil daleko od mesta stradanja i patnje. Film, reportažno-problemskog profila, kombinuje ispovesti aktera u kameru, prizore života barem privremeno spasenih dok čekaju iseljenje u daleki svet, te mučne i, srećom, kratke istinite snimke mučenja gej populacije u Čečeniji i obližnjim postsovjetskim republikama.
Negde pri sredini, kao centralna iskristališe se priča Griše/Maksima, koji će prvi izaći u javnost sa pričom o mučenju, a autor i u tom trenutku održava finu ravnotežu između tog, reklo bi se, jednako važnog kraka priča o aktivistima, koji, pak, predstavlja nastavak, čini se, Fransove i lične i autorske fascinacije primerima konkretizovanog aktivizma u narečenom domenu, očitovanom još u njegovom izvrsnom dokumentarcu Kako preživeti kugu (o aktivistima iz ere udarnog talasa pandemije AIDS-a). Primenjeni aktivizam i stoji kao snažan kontrapunkt tzv. projektnoj i karijerističkoj levici, neretko potpuno odrođenoj od „predmeta“ i fokusa svoje navodne zaštite, na to nas jasno podseća i ovaj film. Uz to, Dobrodošli u Čečeniju je silovito emotivan rad, usredsređen i artikulisan, i jedina zamerka je primetno odsustvo iole temeljnijeg prikaza kulturološkog i društvenog konteksta u Čečeniji, gde je takvo nepojmljivo nasilje, kanda, moguće upravo zbog sudara savremenog doba i nepopravljivo uvreženog a hipertrofiranog heteronormativnog i mužjačkog pogleda na svet, na poželjno, uobičajeno, prihvatljivo…
Nedvosmislenu reportažnu strukturu zatičemo u Netfliksovom dokumentarnom filmu Disclosure, a što je definitivno prikladno „pakovanje“ za detaljističko podsećanje na predstavljanja transrodnih osoba u holivudskim proizvodima, te kako-takvo stanje stvari utiče na živote transrodnih osoba u Americi. Sagovornici su neporecivo verzirani, kao i nadahnuti (tu prednjače ikonične glumice Lavern Koks, Džen Ričard, Kendis Kejn), a dobar deo aduta ovog nadasve zanimljivog i pitkog ostvarenja počiva u montažnoj superiornosti i obilju materijala kojima se dalo ilustrovati pominjano i isticano. Ovaj vešto skockani dokumentarac, koji je, doduše, mogao da bude i nešto kraći – posebno imajući u vidu od samog početka kristalno jasnu poentu, pred gledaoce iznosi i nekoliko zaista intrigantnih, ali i poraznih zaključaka koji navode na razmišljanje, na primer, kako prevazići brojne zamke te jednačine po kojoj veće i upadljivije prisustvo transrodnih osoba u šou-biznisu prouzrokuje i veći stepen opipljivog nasilja nad transrodnim osobama u „stvarnijoj“ dimenziji života, podalje od Holivuda, kako transrodne osobe na filmu i televiziji učiniti vidljivijim bez tako blatantnog flerta sa estradnim poimanjem sveta i posezanjem za stereotipima iz domena diva koje zapravo doslovno plagiraju izgled i nastup Kardašijanki i ostalih, te kako transrodne osobe učiniti integralnim delom LGBTQ zajednice, a uprkos počestom zazoru i preziru lezbijskih grupacija, gde na površinu brzo isplivava bolna istina o pojavi netolerancije i isključivosti čak i unutar dobrano diskriminisane manjine…
Najvedriji unutar ove četvorke svakako je poletni, lahorasti i šareni biografski dokumentarac, urađen takođe pod paskom Netfliksa, Mucho Mucho Amor: The Legend of Walter Mercado. Ovde je u pitanju dokumentarno ostvarenje potpuno zaodenuto ruhom popularne kulture, što je, kanda, i najpodesniji vid za prenošenje na male i nešto veće ekrane priče o najvećoj zvezdi među televizijskim astrolozima u latino delovima planeta, a, što je možda i važnije od toga i puke faktografije biografskog ili nekog drugog tipa, i istinskom unikatu i neponovljivoj pojavi i javnoj personi. Merkado, samoironični, vickasti, vitalni i domišljati ekscentrik je preuzeo (možda i ponajpre intuitivno) dobar deo tipske queer estetike u domenu televizijske zabave (hiperdramatičan i naglašeno kičerski nastup, upadljiva šminka, teatarski kostimi sa sve plaštom i krunama…, preambiciozne retro-frizure, obilje botoksa…), čime je zapravo anticipirao dobar deo onoga što privlačnim čini proizvode koje publici isporučuje, recimo, Ru Pol, a, pritom, po svoj prilici, potpuno svestan stanja stvari i odnosa prema queer identitetima u latino i katoličkim društvima, Merkado je ostao krajnje kriptičan po pitanju svoje seksualne orijentacije i ljubavnog života, i sve to do duboke starosti (umro je lane, u 87. godini). Iako zabavan i poletan, i ovaj film, doduše, nešto tišim glasom, podseća nas upravo na magiju i težinu iskoraka iz nametnutog i put osetnije i prekopotrebne slobode izbora i postojanja u obliku po ličnoj meri i htenjima.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve