Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Kolektiv (dokumentarni), Aleksander Nanau, Rumunija/Luksemburg, HBO 2019.
Najpre se dogodila tragedija koja je, potom, prerasla u katastrofu, a onda je sve prekrio užas. Mesto radnje Bukurešt, s okolnom Rumunijom. Godina 2015. U požaru koji je izbio u noćnom klubu „Kolektiv“ smrtno je stradalo 27-oro mladih ljudi, a povređeno je njih 180. Povređeni su, s težim i lakšim opekotinama, prebačeni u bolnice, da bi uskoro počeli da umiru, te je broj umrlih u bolnicama prestigao broj stradalih u požaru. Početnu medijsku tišinu razbija sportski list „Gazeta Sportulior“, naročito njegov urednik Katalin Tolonton sa svojom ekipom, nakon čega počinje da se odmotava klupko u kojem su spregnuti vlast, bogataši bliski vlasti, mafija i lekari, pri čemu je, u moralnom i krivično-pravnom smislu, teško utvrditi razliku među njima. Ne samo da lekari i osoblje po bolnicama nisu imali pojma šta rade, nego su njihova neobučenost, korumpiranost i duboka nezainteresovanost za pacijente postali smrtonosni kada su se pojavili učinci unosnog mafijaškog posla s dezinfekcionim sredstvima. Naime, dobro organizovana ekipa sakrivena iza imena ugledne firme, kupovala je dezinfekciona sredstva, potom ih razblaživala kako bi dobila neuporedivo veću količinu, a onda ih prodavala bolnicama. I tako godinama. Dobit se računala u milionima evra. Razblažena dezinfekciona sredstva, naravno, nisu mogla da se nose s bakterijama, pa se događalo da i hirurški instrumenti budu zagađeni. Za ljude s teškim, pa čak i lakšim opekotinama, takva kombinacija nestručnosti, nebrige, beskrupuloznosti, korumpiranosti i piogenih bakterija otpornih na antibiotike – bila je smrtonosna. Oni koji su, svemu uprkos, uspeli da prežive ostali su teško obogaljeni. Nekoliko meseci kasnije, populistička stranka na vlasti, sam cvet korupcije, nesposobnosti, laži i svakovrsnog razbojništva, na izborima je ostvarila najbolji rezultat u svojoj istoriji.
Režiser Aleksander Nanau od samog početka prati ekipu novinara koja kreće da kopa po slučaju. S jedne strane, novinari-istraživači nailaze na zid ćutanja ili nesuvislih izjava političara i lekara, s druge strane sprovode sopstvenu istragu sličnu policijskoj: razgovaraju sa preživelima iz „Kolektiva“ i porodicama umrlih ljudi (klub, prirodno, nije imao legalnu dozvolu ta rad), prate likove za koje sumnjaju da su umešani u mafijašku priču, fotografišu ih, pronalaze veze, koriste izvore čija imena čuvaju, a kada sa svojim dokazima izađu u javnost, istog se časa otvara Pandorina kutija. Ministar zdravlja prinuđen je da da ostavku, a na njegovo mesto dolazi mladi Vlad Vojčulesku, bivši aktivista za ljudska prava. Vrlo je zanimljivo što filmska ekipa, sada, počinje da prati rad ministra i njegove ekipe. U javnost izlazi sve više šokantnih podataka i jednako šokantnih svedočenja – kako lekara koji više ne žele da trpe degradaciju svoje profesije, bolničkog osoblja koje ne može više da se nosi s užasom u kojem učestvuje, tako i pacijenata koji prolaze kroz pakao – a iz jedne će bolnice da procuri snimak živog čoveka po čijem telu gmižu crvi veličine prstiju, da bi sutradan nesrećni čovek umro. Mladi se ministar zdravlja i njegova jednako mlada ekipa suočavaju, najdoslovnije, sa neprobojnim zidom nemoći. Poučno je, dirljivo, važno, gledati kako se časna grupa ljudi hvata u koštac s klupkom zmija. Posle početnog nesnalaženja pred novinarima, zatečen proceduralnim i zakonskim preprekama da reaguje – ministar nema moć da zabrani ni najočigledniju zloupotrebu, a procedura je u tolikoj meri glomazna i spora da će pacovi, razume se, da se razbeže – ministar brzo počinje da uči i pokreće priču s mrtve tačke nalazeći u slobodnim novinarima i hrabrim pojedincima dragocene saradnike. Treća nit priče, najzad, prati Tedi Ursuleanu, mladu ženu koju su vatra i nestručna lekarska intervencija unakazili i obogaljili, ali ona pristaje na fotografsku sesiju posle koje će se slike njenog unakaženog tela pojaviti u javnosti. Scena u kojoj se Tedi i mladi ministar sreću i upoznaju predah je normalnosti u defileu ljudi nakaznih fizionomija.
Kako istraga napreduje tako se otvara tlo pod nogama. Hobotnica je svuda. Gotovo ništa nije nezagađeno. Kada ministar pokrene inicijativu da se u bolnice dovedu stručni ljudi, dobija odgovor da takvih, u stvarnosti, nema, jer su škole koje proizvode taj profil kadrova korumpirane i izdaju diplome za pare. Kada zabrani otvaranje bolnice za transplantaciju pluća, jer nisu zadovoljeni elementarni zakonski i medicinski uslovi, biva izložen žestokom i, prirodno, lažljivom populističkom napadu visoke partijske strukture. U Rumuniji, da ne bude zabune, javni prostor je slobodan, a političari na vlasti dužni su odgovarati na novinarska pitanja. Ipak, i oni imaju svoje pinkove i hepije, na kojima nesmetano i s radošću mogu da laprdaju i crtaju mete ljudima koji im se ne dopadaju. Svim opstrukcijama uprkos, ministar uspeva da progura nekoliko mera, policija i tužilaštvo reaguju, a jedan od ključnih likova, lekar-mafijaš, umire u krajnje suspektnoj saobraćajnoj nesreći. „Da li će i jedna moja mera da opstane?“, pita se mladi ministar kada sazna rezultate izbora. Smenjen je odmah posle konstituisanja stare-nove vlasti.
Kolektiv nije veliki dokumentarni film. Ali kao dokument i svedočanstvo o razornim učincima sprege vlasti i mafije (kao da mi to ne znamo), te, s druge strane, posvećenosti slobodi, profesionalnoj odvažnosti i nezamenljivoj ulozi istraživačkog novinarstva, ovaj film je od neprocenjivog značaja.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve