Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kad se pojelo predjelo, kad se pojelo jelo, kad su se pojela dva glavna jela, desert, kad je lični fotograf gospodina Teče usliko Ministra sa Tečom, promocija domaćih turističkih mesta je završena
Skoro pa sredinom prošle nedelje stigne informacija da ministar Rasim Ljajić stiže na Divčibare, u okviru akcije „Letujmo domaće“. Mada bilo lošo vreme, magla plus kišica, reporter ne odoli izazovu, i krene na obronke Maljena, gde se nalazi ova „turistička destinacija“.
Stigne do hotela „Crni vrh“, objekat košarkaša Miloša Teodosića, koji je prošle godine uspešno otvorio lično Vučić gospodin, vidi, po te beogradske crne limuzine, da ministar Rasim već stigo. I reporter sedne u kafe hotela, gde se već rasporedio ministar, kao i vazdan uposlenika Turističke organizacije Srbije, članova ministar partije, aktivista i funkcionera Srpske napredne stranke, novinara koji će sve uslikaju i opišu…
Ministar stolu priđe gospodin sa rezedo pruge na kravati, pa se vaspitano pre’stavi: Profesor Ivanović, član Gradskog veća Valjeva, teča ministra policije Stefanovića, pričao mi je da ste mnogo dobar čovek. Teča funkcionerski dodade da je ministar lepši nego na televizor, sočim se ministar ministarski složi.
CCC…
Protokol obavijesti da je, zbog lošo vreme, otkazana poseta vidikovcu, sve aktivnosti će se održati u hotelu, izvedoše ministra na terasu, kamere uslikaše kako ministar usredsređeno gleda u maglu. Onda svi krenuše po te stepenice, brat Miloša Teodosića, Jovan, objašnjavao je da će sportisti pravo iz soba izlaziti na sportske terene. Stigoše do sportske hale, teretane, zatvorenog bazena, ministar je sve postizavo, sa ruke na dupe komentarisao, Ccc. I gospodin Teča sve postizavo, opominjući ličnog fotografa da ne dangubi, nego da ga slikava, ovaj mu je odgovarao da nema dovoljno svetla.
Zadržaše se kod bazena, pokazaše ministru džakuzi, teretanu, ovaj je i dalje bio na Ccc, svaki milimetar prostora iskorišćen Ccc, diže obe ruke, kamere uslikaše, Pun pogodak… Ondak još odaše hodnicima i stepenicama, pa se zaustaviše u jednom od holova, pomeriše saksiju sa cvećem, pa metuše ministra pred kamere.
Pa uze ministar kaže da je ovo izvanredan objekat za sportske sadržaje, da će se dati milion evra iz Nacionalnog investicionog plana, da će se dati još miliona za infrastrukturu, vodovod i kanalizaciju na Divčibarama, da će oprave novu trafo stanicu… cilj je da se Divčibare zadrže u top 10 turističkih destinacija… Reporter upita, da li su pitanja podeljena, ili mogu da pitaju i padobranci, svi oćutaše, pa novinar upita, Oli će ministar na izbore, ili će, možda, u bojkot. Ministar iz prve odagna sve dileme, on je na listi „Za našu decu“… Posle ministra reč dobi predsednica TOS, koju niko nije pitao iz koje je partije, koja reče da promovišu domaća turistička mesta, značajno je da imaju hotele van gradskih centara, a ovo je hotel van centra…
NENAMEŠTENA PITANJA I NAMEŠTENI MEDIJI
Posle izvanrednog promovisanja domaćih turističkih mesta, sve pozvaše u restoran, na zasluženi ručak. Restoran beše prostran i sposoban, okrugli stolovi sa po točno osam stolica. Ministar sa saradnici je već bio za glavnim astalom, izneše predjelo, više vrsta samo takvih sireva, plus neki zeleniš, reporter, aperativno, uze rakiju od dunje. Doneše prvo jelo, konobar objasni da to zelena sarmica i paradajz sa poširanim rižotom.
Jedan od konobara glasno objavi da sledi glavno jelo, prepelice, jagnjeći kotleti i jagnjeći but. Ministar samo malo zasuka rukave sivog sakoa, s obe ruke dohvati jarebicu, bez da čini Ccc, uze da se zalaže. I reporter, bez da zavrće rukave, priđe jarebici, koja bila sitna ko vrabac, naruči vino, konobar samo reče, „traminac“. Pred ministra izvedoše glavnog kuvara sa velikom kuvarskom kapom, koji se nakloni, objaviše da stiže drugo glavno jelo, jagnjeće pečenje.
Ministar i to izdrža sa zavrnutim rukavima, novinar uze još „traminca“, jedan od kolega iz tih Alo medija, što bili za taj okruglo sto, ga upita, A iz kojih je on novina, kad dobi odgovor, dodatno upita, Jeste i vi kod Coke, kog Coke, onog što je kupio „Večernje novosti“. Novinar „Vremena“, na tu okolnost, uze još jednu, jubilarnu, čašu traminca, ministar Ljajić se diže od stola, zakopčavajući dugme na sivom sakou, u prolazu reče novinaru: Vidite da kod mene nema nameštenih pitanja, novinar ga obradova odgovorom, da zato ima „nameštenih medija“.
Stigoše i slatkiši, objaviše da to kolač sa čokoladom, karamelom i lešnikom, plus sladoled od čokolade. Dok su u restoranu bili slatkiši, ministar je, ispred hotela, davo izjavu, kome treba, da je mladi SNS kandidat za gradonačelnika Valjeva, koji u CV ima da je bio pomoćni trener u Teodosićevom košarkaškom kampu na Srebrnom jezeru, najbolji, zna, upozno ga još na Srebrnom jezeru. Kad ministar završi sa promovisanjem domaćih turističkih destinacija, dohvati ga gospodin Teča, i tako ga držaše dok ih lični fotograf gospodina Teče, koji zaosto da pojede slatkiš, ne uslika.
Dole, u restoranu, bi kraj, novinaru ne uslišiše molbu da mu spreme jarebicu i jagnjeće pečenje, koje nije pojo, predsednica TOS, koja imađaše žaketu koja joj se slagala sa plavom onduliranom kosom, zaostade, biće potpiše račun, jer i vako promovisanje „Letujmo domaće“ mora neko da plati.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve