Dok u Beogradu pozdravlja građane sa ogromnih zidnih postera i poziva na nuždu ulaska "srpske desnice u institucije", a za Bogojavljanje glumi vernika i pliva za Krst časni sa papučama na rukama, Miša Vacić, najnoviji izdanak najgorih stvari u srpskoj politici, već je pobo kočiće u mnogim delovima Srbije
Od skandaloznih nastupa u Bujanovcu gde je pretio lokalnim Srbima, preko pretnji lokalnoj upravi u Šapcu, Miša Vacić kao politički pajac i nekadašnji saradnik Marka Đurića u Kancelariji za Kosovo i Metohiju, ide po Srbiji i vodi kampanju na način na koji „tradicionalna“ desnica izgleda kao mala maca. Kad se još uzme u obzir da je njega javno podržao pokret Levijatan, poznat po svojim desničarskim stavovima, moguće je zaista zamisliti da ovaj „čudni“ politički entitet u budućnosti postane relevantna politička činjenica.
Ali kako se Srpska desnica kotira na lokalu? Njeni tragovi kreću od Bujanovca na jugu, preko Kragujevca u Šumadiji i Sombora u Vojvodini.
Čini se da je Vacić bio poslat tamo gde je potrebno da se lako napravi neki skandal, gde je bilo lako još više pojačati desnu retoriku čak i u odnosu na tradicionalne stranke desnice kao što su Šešeljevi radikali, Dveri ili DSS tamo gde daju neke znake života. A sve to u kontekstu nepobedive vladajuće partije koja po potrebi može da na političkoj skali zauzme bilo koje mesto: od krajnje levice do krajnje desnice.
U takvu političku pazlu ugurava se Vacićeva partija, trudeći se, poput radikala iz rane faze, da dramatičnim akcijama, performansima i najzaoštrenijom mogućom retorikom, privuče pažnju medija i proba da izgradi neki profil među biračima. Oni bi trebalo da budu „prava nacionalna partija“, ali je na tom spektru tolika gužva da je zaista pitanje da li mogu dalje od par odbornika na lokalu.
Međutim, ako se setimo, tako je i Šešelj krenuo početkom devedesetih, kada se na mala vrata uvukao u parlament Srbije, pobedivši na izborima u Rakovici velikog srpskog pisca Boru Pekića. Taj događaj, koji je u to vreme izgledao kao jedan od paradoksa političkog života mladog srpskog višestranačja, narastao je u godinama nakon toga u snagu koja je na vlasti u Srbiji već osmu godinu. Zato se čini da treba zapamtiti i zabeležiti prve korake ovakve nakaradne opcije.
foto: blicŠIRENJE MRŽNJE: M. Vacić
NOVI SRBI ZA BUJANOVAC
Ibe Levica, izdanak pečalbarske porodice koja se nekoliko generacija ranije doselila sa obronaka Šar-planine, važi za „poznatu facu“ u Bujanovcu, a zahvaljujući prezimenu na popularnosti je dodatno dobio krajem oktobra prošle godine, kada je u Bujanovcu osnovan odbor Srpske desnice (SD) Miše Vacića.
Dan posle tog događaja, oko kojeg se u čitavoj Srbiji podigla ogromna bura, jedan od redovnih gostiju kafića u kome Ibe radi kao šanker, sa vrata je, uz uobičajni „duži bez mleka“, uzviknuo:
„Svi smo mi desnica, samo je Ibe levica!“
Fora sa igrom reči se primila, iako osnivanje SD-a u gradu poput Bujanovca, u kome se Srbi i Albanci i dalje oporavljaju od ratova, najpre onog na Kosovu 1999, pa zatim i u svom dvorištu godinu dana kasnije, nimalo nije događaj za šalu i smeh.
Za razliku od apolitičnog Ibeta, koji se samo nasmeje i slegne ramenima kad ga u šali pitaju hoće li na izborima da glasa za levicu ili desnicu, Vacić je svojim bujanovačkim performansom 24. oktobra 2019 uznemirio lokalno stanovništvo i političku scenu, što je rezultiralo i istragom koju je pokrenulo Osnovno tužilaštvo u Vranju – Odeljenje Bujanovac (OJT) protiv lidera SD-a.
Doduše, postupak se i dalje razvlači iz samo naizgled banalnog razloga: Beogradska policija već gotovo tri meseca nije saslušala Vacića po nalogu OJT Vranje.
Miša Vacić je, kako rekosmo, na osnivačkoj skupštini stranačkog odbora u Bujanovcu zavredeo mnogo veću pažnju „nadležnih organa“ nego lokalaca jer su na događaju dominirali njegovi ljudi iz drugih sredina juga Srbije, ali i iz Beograda, među kojima se isticao čovek koji se predstavio kao nekadašnji pripadnik obezbeđenja Ratka Mladića.
Okruženje, dakle, idealno za njegove stavove:
„Ako treba, iz svih gradova gde postoji Srpska desnica dovešćemo ‘najzajebanije’ ljude da raselimo ove koji vam uništavaju živote, ali prvo pokušajmo demokratski“, rekao je Vacić na početku, misleći na lokalnu vlast koju ovde zajedno čine po dve srpske i albanske političke grupacije uz, važno je reći, SNS u opoziciji.
U svom govoru on je izneo niz pretnji, kako je rekao, navodnim predstavnicima Srba u lokalnim institucijama, za koje kaže da će biti proterani, a njihova mesta zauzeti predstavnici Srpske desnice.
„Ne treba da postoje Srbi, kao pojedinci u Bujanovcu, koji su spremni da idu protiv svoje države tako što prave vlast sa separatistima. Doći će ljudi, ako treba blokiraćemo ceo grad protiv onih koji korupcijom uništavaju vaše mesto. Dolaziću ovde dok ih ne oteramo. Svakome od vas verovatno je prećeno i ima problem, ali neka pokušaju da diraju bilo koga, samo neka pokušaju. Blokiraćemo im sve u životu ako dirnu bilo koga od vas. Mogu da se sele iz Srbije, tu pre svega mislim na ove lokalne Srbe koji su u vlasti i ako neko bude pokušao da sputa rad Srpske desnice“, poručio je Vacić.
Vacić je poručio i da je Srpska desnica za „dijalog sa lojalnim Albancima“ i da će uvek pružiti ruku takvim „normalnim Albancima koji poštuju Srbiju“.
Miša Vacić u Bujanovcu ne samo da je uspeo da „zaseni prostotu“, već mu je pošlo za rukom ono što nije nebrojenim stranim diplomatama i inima uključenim u južnosrpsku problematiku: da približi stavove lokalnih Albanaca i Srba:
„Idi tamo u Beograd ili odakle si već, pa deli i proteruj ljude“, jedan je od sličnih komentara čitalaca lokalnog portala Bujanovačke.
Predsednik opštine Bujanovac Šaip Kamberi rekao je za ovaj portal i da je Vacić kukavica:
„Doći nekome u kuću i pretiti najogavnijim pretnjama, ‘vrednost’ je koja krasi kukavice. Zato moja poruka takvima glasi: Nismo se plašili živih vukova, a kamoli ostarelih kurjaka.“
Kamberi je apelovao da država „spreči fašizam Miše Vacića“ i dodao da ga je strah ako se vlast ili deo vlasti krije iza njegovih stavova i pokušava da ugrozi mir u Bujanovcu i stvaranjem veštačkih incidenata unese razdor između Albanaca i Srba.
Bogoljub Tomić, direktor lokalne Duvanske industrije, reagovao na samu najavu formiranja SD-a u Bujanovcu, zbog čega se na osnivačkoj skupštini našao na Vacićevom nišanu:
„Ja kao Srbin imam komšije i sugrađane Albance sa kojima dobro živim i nemam problema, kao i velika većina Srba u Bujanovcu. U Bujanovcu živimo svi i uglavnom nas muče isti životni problemi. Velika većina Srba u Bujanovcu želi mir i dobre odnose sa komšijama Albancima, a verujem da i oni slično razmišljaju. Desničarske, populističke ideje našoj opštini nikada nisu donosile ništa dobro, ma sa koje strane dolazile“, poručio je Tomić.
Još jedna odlika Vacićevog nastupa u Bujanovcu je i ta da je više odjeknula u drugim gradovima.
Na ovu konstataciju, Nedžat Beljulji, lokalni biznismen i medijski radnik, odgovara da ovdašnje ljude malo stvari može da iznenadi jer je „Bujanovac prošao svašta u poslednjih 20 godina i da opstaje takav kakav jeste“.
„Srbima prave probleme Srbi sa strane, Albanci su taoci Albanaca sa strane, koji izigravaju velike Albance i patriote, ali iz Prištine i Tirane, a Srbi su taoci velikih Srba iz Beograda“, kazao je Beljulji.
Ovo su samo neki od komentara na temu Miše Vacića, i svi su listom jednoglasni. Jedini koji za Bujanovačke nije želeo da bilo šta kaže o govoru lidera SD-a bio je Nenad Mitrović, narodni poslanik i šef lokalnog odbora SNS-a:
„Ne mogu da komentarišem događaj kome nisam prisustvovao“, bio je jezgrovit Mitrović.
Uoči lokalnih izbora, međutim, nije poznato kojim glasačkim potencijalom raspolaže Srpska desnica. U nekim lokalnim sredinama, poput susednog Vranja, ušli su u lokalni parlament između dva izborna ciklusa „preletanjem“ nekoliko odbornika iz drugih stranaka, pre svega iz bratske Jedinstvene Srbije, ali i uspeli da otvore Romsku kancelariju.
U Medveđi su u jesen 2019. godine na mišiće, ali i uz bitnu agitaciju već spomenutih „najzajebanijih ljudi“, prebacili cenzus, a čini se da im je to i cilj u Bujanovcu.
Za razliku od svog šefa, predsednik bujanovačkog odbora SD-a Zarije Mitić kao dobar policajac „spušta loptu“ i fokusira se na životne teme zajedničke i Srbima i Albancima. Na pitanje da prokomentariše Vacićevu ideju o proterivanju i dolasku „najzajebanijih“ ljudi, Mitić pomirljivo kaže da svako ima svoj stil izražavanja, ali dodaje da su njemu prioritet ekonomski razvoj, zapošljavanje i slične fraze.
„Naš odbor je potpuno autonoman od centrale u donošenju odluka“, naglašava Mitić.
Oni koji poznaju Mitića, a radi se o čoveku zaista poznatom i, može se reći, miroljubivom, uglednom i poštenom u maloj sredini poput Bujanovca, gde se zna i šta komšije spremaju za ručak, reći će da ni on nije svestan u kakvo se društvo u’vatio.
Zare, kako ga zovu u gradu, na prvi pogled deluje kao simpatični čikica sa šmekerskim brčićima, uz to pčelar, dakle čovek po prirodi pacifističkog zanimanja, može da bude tajni adut Desnice na izborima u Bujanovcu.
MIGRANTI KAO TAČKA OKUPLJANJA
Stranke/pokreti krajnje desne orijentacije, koje na političkoj sceni Srbije opstaju poslednjih nekoliko godina, uglavnom imaju ustanovljene lokalne odbore u Somboru. Međutim, upitna je stvarna funkcionalnost odbora, odnosno njihov učinak na lokalu. Uglavnom je njihovo delovanje svedeno na nekolicinu rukovodećih ljudi koji su i kroz prethodni izborni ciklus predvodili odbore. Sve ređe se događa, za razliku od pre desetak godina, da neka od stranaka, ne samo desne orijentacije, uspe da organizuje izborni proces na lokalu.
Srpska radikalna stranka je i dalje najznačajnije uporište lokalnih desničara, no to ne garantuje da na predstojećim izborima mogu dostići cenzus. Srpska napredna stranka je na polovini ovog mandata Skupštine grada preuzela čak tri, od ukupno pet, odbornika radikala, sa kojima su inače u koaliciji. Radi se o SRS-u koji je na lokalnim izborima 2016. imao blizu tri hiljade glasova (6,5 odsto). Poslednji izborni proces u somborskom odboru stranke organizovan je pre četiri godine.
Delimično funkcionalan lokalni ogranak ima i pokret Dveri. Upravlja koordinator uz nekoliko saradnika. Potpisali su na nivou grada sporazum o pristupanju Savezu za Srbiju. Pokret je 2016. godine u koaliciji sa Demokratskom strankom Srbije učestvovao na lokalnim izborima. Poverenje im je ukazalo oko 1300 građana ili oko tri odsto izašlih birača. Somborski odbor DSS-a je nakon tih izbora praktično nestao iz političkog života grada. Može se potvrditi samo da glavni odbor DSS-a ima i dva člana iz Sombora. Nepoznato je ko upravlja gradskim odborom.
Iako je bilo nagoveštaja i nezvaničnih informacija, za sada u Somboru još uvek nije formiran odbor Srpske desnice, niti je bilo događaja koje je organizovao pokret/stranka Miše Vacića.
Prethodnih godina, po izbijanju migrantske krize, sve glasnije su postale grupe građana koje iskazuju nezadovoljstvo upravljanjem migracijama i povećanjem broja izbeglica na ovoj teritoriji. Nekoliko protesta okupilo je više stotina građana, dok su te inicijative značajno snažniju podršku imale na društvenim mrežama. Iako se ne može govoriti o političkoj pozadini tih protesta, može se konstatovati da postoji „stabilno“ uporište. Zahteve lokalnoj samoupravi da se problemu migranata posveti dodatna pažnja zvanično su uputili samo Pokret obnove Kraljevine Srbije, udruženje Narodna alternativa, odnosno nedavno reaktivirano Udruženje građana Sombora koje najavljuje svoj proboj na lokalnu političku scenu. Lokalni veterani političke scene u Somboru kažu da se ne može isključiti mogućnost da bi upravo „stav o izbeglicima“ mogao ujediniti desno orijentisane glasače.
DESNICA IZ KOMŠILUKA
Gradski odbor Srpske desnice u Kragujevcu osnovan je krajem oktobra 2019. godine.
Prostorije im se nalaze u Ulici crvenog barjaka 19, gde je nekadašnji kozmetički salon u centru grada adaptiran za potrebe političke stranke. Prostorije okrečene u roze, a ispod plakata na kome je Vacić izviruje manekenka.
Predsednik odbora je izvesni Saša Obradović, potpuno nepoznat ne samo na političkoj sceni Kragujevca, već i Kragujevčanima. Predstavlja se kao uspešan biznismen.
Koliko se zna, on se nedavno doselio iz Kruševca. Pojedini sagovornici kažu da je tolika zainteresovanost Kragujevčana za Srpsku desnicu da nisu mogli da nađu predsednika gradskog odbora u gradu. Opet, priča se da ta osoba neće više biti predsednik lokalnog odbora, pa sve nekako izgleda neozbiljno. Uzgred, u Kragujevcu je nepisano pravilo, kao i u drugim gradovima i opštinama, da je predsednik gradskog odbora onaj koji može da plaća zakup prostora.
Delovanje Srpske desnice svodi se na sporadična saopštenja koja niko od lokalnih medija ne objavljuje jer ih se ne uzima za ozbiljno. Na otvaranju odbora služili su pršut i sir, a publiku je zabavljao i guslar Marko, rodoljubive stihove je govorio lokalni mladi glumac. Oni koji su se pojavili kao članovi lokalnog rukovodstva stranke su osobe koje su nepoznate u Kragujevcu. Osnivačka skupština bila je u prostorijama Pozorišta za decu, koje se redovno izdaje za potrebe političkih skupova. Zanimljivo je samo da su sedišta u pozorištu mala, za decu, pa gosti nekako čudno izgledaju kada se u njih uguraju.
U Kragujevcu je skoro čitava politička scena „desna“. I raniji gradonačelnik Veroljub Stevanović sada se pomera ka desnoj koaliciji Spas, DSS, Dveri, a ni SPS nije daleko od desnice, pošto su glasali da ulica u Kragujevcu dobije ime Draže Mihailovića.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!