Loader

Komentar dana

Drž’te me da ne odem

02.januar,09:01

Svako radi ono što mora, uključujući i Aleksandra Vučića. Da je Boris Tadić na vlasti, naprednjaci bi „zapalili“ Beograd zbog situacije sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Međutim, aktualni predsjednik Srbije nije baš nikako u stanju izići u susret svom biračkom tijelu, proključalom od bijesa. Razlog je prost: Milo Đukanović bolje stoji u Briselu i Vašingtonu, a Vučić ni po koju cijenu ne bi da se tamo zamjera kako zbog radikalske prošlosti, tako i političke budućnosti. Zato, u iznudici, čini jedno što može – na svaki način nastoji pomjeriri fokus domaće javnosti.

Najava meteorskog razvoja Srbije čija je kruna prosječna zarada od 900 eura 2025, na prvi pogled ima uobičajenu propagandnu svrhu kao i pred svake izbore. No, riječ je samo o pripremi terena za nešto mnogo krupnije. Što je to, vidjelo se poslije sjednice Glavnog odbora Srpske napredne stranke.

Čitalac već zna – Aleksandar Vučić od juna iduće godine neće više biti predsjednik SNS-a. Naprednjački glasači mora da su konsternirani ukoliko se ovo obistini: što li će biti sa obećanim putevima, proizvodnji električnih automobila i prosječnom zaradom od 900 eura, odnosno, sa njihovim stranačkim zapošljavanjem, kapitalnim projektnim ugrađivanjem i svim vrstama privilegija? Nije zato na stranci da razbija glavu zbog SPC-a i Crne Gore, nego je na njenim baronima da kleče, ljube Vučiću skute i umole ga nekako da se predomisli. Ako je suditi po njihovim izjavama po tom pitanju, to im ne treba dva puta reći.

Mnogi analitičari sumnjaju u Vučićevo povlačenje sa čela SNS-a. U tom kontekstu govore da je isto tako tvrdio kako se neće kandidirati za predsjednika Srbija i podsjećaju na zlehudu sudbinu Tome Nikolića kada je ispustio stranku iz ruku…

Ipak, ono što je bilo ne mora se ponoviti. Za početak, Vučić je u minulih osam godina temeljito pročistio stranku i u njoj više nema 222. čovjeka iza njega, a kamoli li drugog kao što je on bio Nikoliću. Zaista, vjeruje li itko da o ičem bitnom išta danas odlučuju premijerka, gradonačelnik Beograda, svi ministri redom, napredanjački poslanici? Potpuno je nebitno tko su dok slušaju i, u tom smislu, ništa se ne može promijeniti osim njih na ovom ili onom položaju zavisno od Vučićevog nahođenja. Isto važi i za njegovog nasljednika u SNS-u ukoliko ostane pri odluci o povlačenju. Na kraju – ali nipošto na posljednjem mjestu – stoji i činjenica da je Vučić neusporedivo popularniji od svoje partije, te da mu to i te kako može poslužiti kao veliki adut na presjedničkim izborima 2022.

Dakle, naprednjaci imaju o čemu mozgati. Na primjer – hoće li Vučića naslijediti netko iz stranačkih struktura i kako će to uticati unutrašnju ravnotežu klanova? Ili – da li će izabrati neku javnu ličnost bez veće političke vokacije po ugledu na izbornu listu sastavljenu za beogradske izbore? Možda nešto treće? Izvjesno je samo jedno – ne pitajte nikog u SNS-u za SPC i Crnu Goru dok Vučić govori kako će se povući sa čela partije.

Poslednje izdanje

Mogućnost izbora mora da postoji (1)

Podele po dubini Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve