Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Nova premijera Šabačkog pozorišta je intrigantna, uznemirujuća, psihotična, scenski maštovita priča o položaju umetnika u Srbiji danas
M: Jel Šumadija zato što živimo u šumi?
F: Zato i samo zato. Nema drugih konotacija.
(iz razgovora Maje Pelević i Filipa Vujoševića, objavljenog u programskoj knjižici predstave Šumadija)
Zagušljivo. U dečjoj sobi koju smo prerasli, a nismo džinovi. Ljudi u četrdesetim godinama obučeni kao školarci. Kao da će se pojaviti Branko Kockica ili početi „Na slovo, na slovo“. Pesnik F, naš junak u nerazjašnjenom odnosu sa sestrom. Sposoban da čezne, bez obzira na sve. Živi, naravno, kao svi stanovnici ove zemlje, u zemlji čuda. Muza je glumica Suzana Lukić as herself. Moldavija je san o kojem se sanja, a koji se da ostvariti. F je frustriran, jer je sveden na ulogu dečaka, a to odavno nije. Neprimerena situacija. A društveni sistem vas omamljuje i pritiska. Kao košmar. Ne uspeva čak ni kada želite da postanete član Stranke da biste bili na „pobedničkoj strani“. Predstavu Šumadija Filipa Vujoševića u Šabačkom pozorištu režirala je Maja Pelević.
U predstavi igraju: Vladimir Milojević, Suzana Lukić, Sonja Milojević, Aleksandra Ristić i Kristina Pajkić. Igra se sekantno, na granici između otklona i farse. Vladimir Milojević igra F-a ubedljivo, precizno – frustriranog, zarobljenog. Suzana Lukić igra sebe, odnosno pesnikovu Muzu, tj. Duha Suzane Lukić – samouvereno i spontano.
Rediteljka Maja Pelević na sceni stvara uznemirujuću, teskobnu atmosferu. Pesnik F je na pogrešnom putu, ali ga iznutra vodi tačan san. Tek kada se dođe do same ivice, kada pesnik ode na most da izvrši suicid, stvarnost i san nalaze tajni prolaz kroz koji Suzana Lukić prolazi i pojavljuje se kao muza od krvi i mesa i spasava pesnika.
Atmosfera je psihotična, asocirala me na onu u predstavi Virgin Suicides Suzan Kenedi, zatim na Alisu u zemlji čuda. Surrealna na način na koji je to stvarnost koja nas okružuje. Koliko god da je Šumadija pseudoautobiografska drama (kako navodi Filip Vujošević u razgovoru sa Majom Pelević u programskoj knjižici), koja se ogleda u treš estetici, ona je i kritika društva izrečena bez rukavica, a i priča generacije rođene krajem 70-ih koja odrasta u 40-im godinama i priziva, makar kroz farsu, srećan kraj, odnosno novi početak. Uprkos svemu i ne svesnom voljom, nego nesvesno. Filip Vujošević se u Šumadiji vraća pevanju, poezisu u njegovom izvornom značenju. Sve ogledajući se u poslu kopirajtera u marketinškoj agenciji. Upravo na taj način, stvarima dovedenim do apsurda se vraća smisao. Granica između svesnog i nesvesnog je kroz čitavu dramu lakopropustljiva, mešaju se san i java. Da bi rešenje došlo po principu „što je spolja to je i unutra“.
Maja Pelević kao rediteljka kreira treš bajku (likove pratimo kroz san, javu i televizijske programe), suočavajući vas sa persiflažom i kičom, iza kojeg vas uvodi u tečno ispričanu priču, uznemirujuću i jaku. U trenutku kada Suzana Lukić plače i iznova ponavlja scenu i pita nas u publici koliko je dobra glumica, tom intervencijom, prelaskom granice ka publici, mešanjem pozorišne i naše stvarnosti, lako vas hvata u narativ, čiji deo postajete. Filip Vujošević nam pokazuje kako odnos spasava čoveka i uz svu (auto)ironiju pokazuje veru u drugog. Koliko god da je svet naopak.
Scenografija Isidore Spasić podražava zagušljivi neprimereni dečji svet. Kostim (takođe Isidora Spasić) je kostim učenika u školi, svi su jednaki i svima je teško da se izbave iz košmarnog sna u kojem su. Buđenje koje pesnik doživi na mostu uz muzu koja najzad dobija ljudsko obličje je hepiend. „Ovo je drama o položaju umetnika u Srbiji danas“, stoji u programskoj knjižici. Dakle, u prostoru između sna i jave je mesto na kojem se dešava. I na koncu čeka nas volšeban hepiend. Zapravo ne vidim kako drugačije zaokružiti priču.
Sedite mirno na vašem sedištu i znajte: tim predstave je opasno namerio da vas savlada. I uspeva da vam kaže i pokaže ono što je naumio.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve