Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kupci "Vremena" nisu bili samo kupci – oni su bili fin, pristojan, pametan i drag svet. Kupili bi novine i ostali da raspravljaju o dnevnopolitičkim temama. Ni mi nismo bili samo prodavci, nas su kupci voleli – meni su moji redovno donosili kolače
Sećam se dana kada sam videla prvi broj „Vremena“: moja sestra i ja smo bile na Terazijama, ona je kupila novine, pokazala mi ih i rekla – „odsad ovo čitamo“. Pola godine kasnije otišla sam u Ameriku u četvrti razred srednje škole; iznenada, na američku kućnu adresu stigao mi je nenajavljen poklon od porodice: prvo „Vreme“ iz pretplate, da ne zapustim MPV u dalekom svetu.
Kolporterka sam postala čim sam se vratila, u julu 1992. Sestra me je uvela u posao. Stajale smo jedne subote (jer „Vreme“ je tad izlazilo subotom) kod Delijske česme – ona, ja i paket novina. „‘Vreme’ najnoviji broj, dan ranije nego na kioscima“, bio je tekst koji me je ubeđivala da vičem. Nećkala sam se, skupljala hrabrost i konačno prodrala. Preplašila sam i nju i sve okolo. Posle mi je to bila omiljena zabava. U takmičenju kolportera „Vremena“ u jačini glasa u finalu sam pobedila Radeta Tričkovića, koji je prodavao novine kod „Zagreba“. Radeta se svi sećaju, taj se Arkanu, kad je sa Karlom Hajncom Rumenigeom prošao da otvara Adidas radnju (a iza išli fudbaleri Obilića dvojica po dvojica), prodrao „ta-ta-ta-tira“ i ostao živ.
Prodavala sam na tri lokacije: kod hotela „Moskva“, na Banovom brdu i kod Delijske česme. Kupci „Vremena“ nisu bili samo kupci, oni su bili fin, pristojan, pametan i drag svet. Kupili bi novine i ostali da raspravljaju o dnevnopolitičkim temama. Bio je rat, bile su devedesete, i u onom moru ludila normalci su mi prijali. Uostalom, baš kao i danas. Ni mi nismo bili samo prodavci, nas su kupci voleli – meni su moji redovno donosili kolače.
Tada anoniman Čeda Jovanović kupovao je „Vreme“ kod mene. Ne sećam ga se što je bio dobar frajer, sećam ga se što je svake subote dolazio sa NIN-om u rukama. Ko je tad kupovao „Vreme“, nije kupovao NIN.
Iz štamparije u Novom Sadu „Vreme“ je dolazilo u Kosovsku. Te devedeset treće novine su redovno kasnile jer nije bilo benzina/papira/pao je sneg, nas dvadesetak smo ih nekad satima čekali i sami sebi smišljali zabavu. Omiljena mi je bila kad napravimo lažni red ispred kioska, pa ljudi stanu na kraj reda, ne pitaju šta se prodaje, nadaju se cigarama.
Postojala su izvesna pravila za prodaju novina zimi. Stavi karton pod noge, slojevito se oblači, ne miruj. Sećam se da je 31. decembra 1993. bilo minus dvadeset, a ja provela pet sati na zadatku.
Kad stojite na ulici satima, počnete da prepoznajete ljude koji prolaze. Jednom mi je tako prišao Mrki, momak fizionomije Lombrozovog dokaza koji nedostaje, izvadio pištolj i rekao: „Mala, nemoj da sam te još jednom video da prodaješ to ustaško smeće.“ Taj je redovno prolazio, znala sam ga, znala sam i da će da se vrati. Nije mi se gubila glava, ali nisam želela ni da me otera. Beograd je selo – ako vam treba šest koraka da se spojite sa svakim u svetu, za ovaj grad je potrebno dva. Drug tadašnjeg dečka moje komšinice, mladić za tu priliku obećavajućeg nadimka Krvavi me je spasao. Nikad nisam pitala šta se desilo sa Mrkim, samo znam da se nije ni osvrnuo kad se konačno pojavio tri nedelje kasnije, a ja se prodrala: „Vreme!“
Kolporterskog posla se rado sećam, kolporteri su bili duhoviti ljudi, mi smo se i van ulice družili, sa nekima se družim i danas. U sivilu devedesetih prodavanje „Vremena“ bilo je svetla tačka. Bilo je zabavno i imalo je smisla, sve što čovek može da ište dok prodaje svoje vreme.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve