Izložba povodom jubileja Alana Forda osim što se drži opštih mesta, priređena je u senci dela grada koji simboliše sve što su autori ovog serijala uspešno ismevali još pre pola veka. I otvorena je pod pokroviteljstvom alanfordovskih likova
Nema sumnje da je na našim prostorima Alan Ford više od strip-serijala. Sticajem okolnosti, satirične avanture disfunkcionalne Grupe TNT nastale iz pera Maksa Bunkera i Magnusa, na području bivše Jugoslavije popularnije su nego u matičnoj Italiji. Veliku zaslugu za to možemo pripisati i izvanrednoj adaptaciji prevodioca Nenada Briksija, koji je učinio da Alan Ford u našim izdanjima zaista bude duhovitiji od originala. I ukratko, već decenijama je Alan Ford ex-jugoslovenska satira života i popkulturni fenomen, čije citate poznaju i oni koji se za strip ne zanimaju.
Ipak, sve zasluge pripisuju se izvanrednom tandemu – Magnus i Bunker – koji su daleke 1969. godine u naletu inspiracije stvorili plejadu likova kojoj se i danas rado smejemo. Oni su uspeli da ispletu kompleksnu mrežu socijalne i političke kritike, improvizovane komedije, grafičkih doskočica i repetitivnih kanonskih šala, koje odolevaju vremenu i prilikama, te su i danas, pola veka od nastanka, i dalje aktuelni.
za uvećanu sliku desni klik pa »view image«BOLJE JE BITI BOGAT I ZDRAV…: Goran Vesić u „Beogradu na vodi“ otvara
izložbu povodom jubileja Alana Forda
Obeležavanju pola veka od nastanka Alana Forda pridružio se i Beograd. Tačnije „Belgrade Waterfront“ i „Color Media Communications“, koji su na savskoj promenadi Beograda na vodi priredili izložbu printova tabli i naslovnica Alana Forda. Izložbu je otvorio niko drugi do jedan od gradskih oca – Goran Vesić.
No, dok je verovatno zabavno i neizbežno Alana Forda kao niz gegova vickastih junaka, ne sme se smetnuti s uma da su Magnus i Bunker stvorili serijal kao oštru kritiku društva, pogotovu njegovih korumpiranih i izrabljivačkih strana. Bogataši, dekadentni sistemi vrednosti, politička korupcija i klasne razlike stalni su motiv Alana Forda, čak više nego visprene dosetke glavnih junaka ili Briksijeve adaptacije natpisa na Grunfovim majicama.
Magnus i Bunker bili su nemilosrdni prema političkim i bogataškim strukturama, što će teško biti prikazano na izložbi koju bi otvorio neko iz vlasti. Ili bi to učinio iz neznanja ili ultimativnog čina autoironije, jer veliki deo segmenata iz Alana Forda primenjiv je na današnjicu. Tako, na primer, poseta Amerikanaca diktatorskom režimu odigrava se u maniru Potemkinovih sela; dok predizborna kampanja iz (Ne) glasajte za Notaxa razotkriva ciničnost stranačkih skupova i razlika u porukama radničkom i bogataškom staležu.
A i kao jedan od najistaknutijih negativaca iz Alana Forda ističe se Superhik, razbojnik kužnog zadaha koji otima od siromašnih da bi dao bogatima. Osim što je epizodom Superhik serijal dobio na popularnosti u Italiji, ovaj arhineprijatelj Grupe TNT prvi put se pojavljuje da bi zapalio straćare kraj reke koje su se našle na putu izgradnji luksuznog naselja.
Već u sledećem broju pojavljuju se čuvena tri gradska oca, od milošte zvana Tri prasca zbog facijalne sličnosti sa ovim životinjama u orvelovskom maniru. Tri prasca su oličenje korupcije i bahatosti vlasti, i redovno vrše pritisak na dobroćudnog šefa policije da bi zaštitili bogate moćnike Njujorka. Magnus i Bunker ih nisu štedeli. Bilo da štite Superhika jer otima od siromašnih, ili puštaju očito krivog Centuriona na slobodu jer pripada bogatima, Tri prasca su paradigma vlasti u svakom obliku i vremenu. Jedino je pitanje koja je vlast spremna da to prizna sebi i drugima.
Izložba povodom jubileja Alana Forda osim što se drži opštih mesta, priređena je u senci dela grada koji simboliše sve što su autori ovog serijala uspešno ismevali još pre pola veka. I otvorena je pod pokroviteljstvom alanfordovskih likova, koji nisu svesni implikacija na koje ovaj strip sugeriše.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!