U priručniku "Mediji i prava deteta" navodi se da novinari, foto-reporteri i urednici često prikazuju patnje dece uhvaćene u okolnostima na koje ona ne mogu uticati ili dece koju odrasli eksploatišu, odnosno zlostavljaju. Utisak je da je dete koje je posetio predsednik u izolacionoj hemato-onkološkoj sobi u jeku epidemije gripa, uhvaćeno baš u okolnostima na koje nije moglo da utiče, kao i da je politički eksploatisano
Prilikom prošlonedeljne posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ministra zdravlja dr Zlatibora Lončar i pratećih televizijskih kamera Odeljenju dečije hemato-onkologije Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić“, videli smo kako izgleda grubo kršenje prava deteta, posebno osetljive grupe dece, i šta je klasična zloupotreba dece u političke svrhe. Predsednik je bez zaštitne maske na licu ušao u bolesničku sobu deteta iako mu je lekar sa klinike, vidno uznemiren, preporučio da ne ulazi u izolacionu sobu, što se i čulo na snimku. Ipak, Vučić je ušao u izolacioni blok, rukovao se sa majkom, pitao dečaka da mu pokaže mišiće, seo pored njega, zagrlio ga i poljubio. Sve u jeku epidemije gripa. Kasnije je Lončar pokušao da ga opravda rekavši da je reč o detetu sa najtežim oboljenjem koje ima neizvestan ishod, i da mu je predsednik, eto, izašao u susret budući da je dečak tražio da se slika s njim…
Sve u vezi sa posetom predsednika Institutu za majku i dete bilo je pogrešno – prekršene su bolničke procedure, ugrožena su sva moguća prava deteta (na zdravstvenu zaštitu, na privatnost) i najbolji interes deteta, pogaženo je dostojanstvo lekara koji je apelovao da se ne ulazi u sterilnu sobu usred epidemije gripa.
Najbrži u osudi ovog čina bio je Zoran Radovanović, profesor epidemiologije u penziji (videti okvir „Kršenje normi“), koji je upravo tih dana upozoravao javnost da opasnost od gripa nije prošla i da će se epidemija produžiti najmanje do polovine marta. Poseta predsednika i ekipe novinara desila se 19. februara, u sedmoj epidemijskoj nedelji u kojoj se broj umrlih od gripa popeo na 30, među kojima ima i dece.
„Predsednik nije smeo ni da uđe u zdravstvenu ustanovu jer postoji zabrana zbog epidemije gripa. Ako je već prodro tamo, nerazumno je bilo da šeta po odeljenjima, a posebno je rizično banuti u odeljenje za rak krvi (onkohematologija). Prihvatimo i to, ali zapanjujuće je uletati u izolacioni blok tog odeljenja!“, reaguje Zoran Radovanović u izjavi za „Vreme“. Delegaciju su pratili novinari i foto-reporteri, najzastupljeniji u toj masi, koji nisu bili upozoreni o mogućim rizicima. „Drugo, osoba zaražena virusom gripa zarazna je i krajem inkubacije. Treće i najvažnije, teško obolelu decu ugrožavaju i relativno bezazlene klice. Sve što imamo u nosu, a to je raskošna paleta mikroba, nalazi se na našim prstima i odeći – najviše u predelu oko dugmadi i džepova, a najmanje između plećaka, upravo u delu koji je Vučić skoro jedino zaštitio svojim landaravo nabačenim mantilom.“
Kršenje normi
Neoprostiv gaf napravio je A. Vučić sa svojom svitom. Ima tu mnogo ako.
Ako su zabranjene posete bolnicama, to važi i za kraljeve.
Ako se ipak dolazi u bolnicu, za to mora da postoji medicinsko opravdanje.
Ako je razlog samopromocija političara, to već postaje socijalna patologija.
Ako se norme ipak ignorišu, treba ostati u ulaznom holu ili, eventualno, u ambulantno-prijemnom delu.
Ako se već zalazi po odeljenjima, moraju se izbegavati visoko rizična odeljenja.
Ako se, na silu, bane na hemato-onkologiju, nužno je poštovati mere zaštite.
Ako je maska smaknuta, mantil napola nabačen preko odela, a ostala zaštita ignorisana, to je nedopustiva bahatost.
Ako se, uz to, dodiruje dete pod imunosupresivnim tretmanom, tu razum prestaje.
Ako ministar zdravlja posetu pravda težinom bolesti mališana kojima je ostala još jedino radost da vide Vođu, možemo samo da viknemo: „Upomoć!“
(Preuzeto sa FB naloga Zorana Radovanovića)
(foto: marija janković)
OSUDE I ODSUSTVO REAKCIJE
Oglasilo se i Nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka (NURDOR) koje u svom saopštenju navodi da smatra svojom obavezom da skrene pažnju i upozori na svaku situaciju u kojoj se ne vodi računa o uslovima i ugrožava život dece obolele od malignih bolesti. Podseća se da su posete svim odeljenjima a ne samo dečijoj hematologiji, usled epidemije, već nedelju dana najstrože zabranjene. „Na odeljenja u posetu ne mogu otići najbliža porodica, psiholozi, socijalni radnici, dakle osobe čija je uloga važna u procesu lečenja. Razlozi za ovo su i više nego opravdani, s obzirom da su deca obolela od raka veoma oslabljenog imuniteta i da bi i najmanji kontakt sa bilo kakvim virusom mogao biti rizičan do mere da ugrozi život malih pacijenata“, piše u saopštenju.
Dodaje se da je apsolutno nedopustivo da se ova pravila zanemaruju iz bilo kojih razloga. „Ulazak na odeljenje pedijatrijske hemato-onkologije u vreme kada je to strogo zabranjeno, u sobe pacijenata, od strane više osoba bez bilo kakve adekvatne zaštite, bez maske i sa otvorenim kontaktom – dakle mimo svih medicinskih standarda – direktno ugrožava život dece koja se leče. Nezamislivo je da bilo ko u njihove sobe uvodi foto-reportere i to pored upozorenja prisutnog lekara da se tamo ne ulazi. Ne smemo i ne želimo da zamišljamo moguće posledice ovakve nemarnosti“, saopšteno je.
NURDOR navodi da ne želi da ulazi u paušalne ocene toga koji su motivi posete „organizovane na ovako nemaran način“. „Država i nosioci državnih funkcija ne bi smeli nikada i ni na koji način da dovode u opasnost živote dece, pa ni iz najboljih mogućih namera“, piše u saopštenju. Povodom izjave ministra Lončara da je reč o deci čija je prognoza izlečenja krajnje neizvesna – ovakvu izjavu NURDOR smatra „krajnje neodgovornom“.
„Pre svega, procenat izlečenja malignih bolesti kod dece je iznad 70 odsto. Na drugom mestu, odmah nakon adekvatne medicinske terapije, neizmerno je važan pozitivan pristup okoline i društvene zajednice, pružanje podrške i vera u izlečenje. Od ljudi sa odgovornih funkcija ne smeju dolaziti izjave poput ove, koje sugerišu da bilo šta potencijalno predstavlja ispunjenje poslednje želje detetu – pa ni to da vidi bilo kog političara“, navodi NURDOR.
foto: zoran žestić / tanjug
U saopštenju se kaže da je, dokle god traje lečenje, apsolutno neophodno poštovati sve medicinske standarde u svakom trenutku i pružiti deci i roditeljima svaku vrstu podrške i ohrabrenja. NURDOR, koji već 15 godina ima misiju unapređenja uslova lečenja i života dece obolele od raka, pozdravlja odluku države da uloži 263 miliona dinara iz javnih sredstava u rekonstrukciju sterilnog bloka na hemato-onkološkom odeljenju Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić“.
Portal „Bebac“ je takođe osudio, kako navode u saopštenju, krajnje neodgovorno i bahato ponašanje ministra zdravlja Zlatibora Lončara i predsednika Aleksandra Vučića. Prema oceni portala „Bebac“, oni su zarad lične promocije ugrozili život dece na hematološkom odeljenju u Beogradu. „Korišćenje dece na ovakav način, i to za vreme epidemije gripa i pojačanih mera bezbednosti u celoj zemlji, neprimereno je i nedopustivo. Zbog epidemije gripa pojačane su mere zaštite u celoj Srbiji. Deca ne idu u školu, a u bolnicama su zabranjene posete. I dok najbliži članovi porodice ne mogu da obiđu svoje najmilije, predsednik Vučić može sa sve novinarima i kamermanima da uđe na hematološko odeljenje Instituta za majku i dete“, navodi „Bebac“ i dodaje da ne postoji nijedno epidemiološko pravilo po kojem predsednik države ima pravo da obilazi decu sa najtežim oboljenjima i to usred epidemije.
Kako dodaju, deca koja se leče na odeljenju hemato-onkologije visoko su ugrožena i u redovnim uslovima jer i najobičnija prehlada može biti kobna za njih. „Mere predostrožnosti i bezbednosti sprovode se, kada su ovako bolesna deca u pitanju, svakog dana, a posebno u situaciji epidemije. Uprkos tome, predsednik Vučić zarad fotografisanja i lične promocije ušao je u bolesničku sobu i to bez zaštitne maske“, navodi portal „Bebac“. Umesto da zaštiti prava pacijenta, da obezbedi najadekvatnije uslove za lečenje naših mališana, ministar zdravlja Zlatibor Lončar smatra da je ovakav postupak moralan čin, a opravdanje nalazi u želji bolesnog deteta da vidi predsednika Vučića“, piše ovaj portal.
Reagovao je i Zaštitnik građana na naš upit, što je posebno izdvojeno u okviru „Odgovor stručne službe Zaštitnika građana na pitanja nedeljnika ‘Vreme’“.
Odgovor stručne službe Zaštitnika građana na pitanja »Vremena«
Institucija Zaštitnik građana proverava sve činjenice, ne samo u ovom nego i u svim slučajevima koji mogu biti na štetu prava deteta, što je pored nadležnosti i zakonskih ovlašćenja po kojima postupa, predviđeno i Konvencijom o pravima deteta, najvišim pravnim instrumentom u oblasti zaštite prava deteta. U članu 3 Konvencije stoji da su u svim aktivnostima koje se tiču dece od primarnog značaja interesi dece bez obzira da li ih sprovode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tela. Takođe, član 24 predviđa da države članice priznaju pravo deteta na najviši nivo zdravstvene i medicinske zaštite i na rehabilitaciju. Države članice će nastojati da nijednom detetu ne bude uskraćeno pravo na takvu zdravstvenu zaštitu, kaže se, između ostalog, u Konvenciji o pravima deteta.
Ukoliko bi se ispostavilo da je zdravstvena ustanova, prilikom posete predsednika Republike i njegovih saradnika, dozvolila ulazak zvaničnika bez adekvatnih preventivnih mera koje bi sprečile negativne posledice neposrednog kontakta obolele dece sa njima i bez prethodne procene rizika kojima se obolela deca izlažu, onda bismo mogli govoriti o povređenim pravima koja su navedena. Međutim, bez potpunih informacija ne možemo utvrditi da li je došlo do povrede prava.
Stoga je Zaštitnik građana uputio dopis Ministarstvu zdravlja Republike Srbije u kome je zatražio da dostavi informaciju o tome da li su u slučaju posete predsednika Republike Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije „Dr Vukan Čupić“ poštovane preventivne mere i da li je obavljena prethodna procena rizika za obolelu decu. Po dobijanju tražene informacije i sagledanih svih relevantnih činjenica, Zaštitnik građana će postupati u skladu sa svojim ovlašćenjima i nadležnostima.
NEĆEMO ULAZITI
Da su dečak i njegova majka tražili da ih poseti predsednik, profesor Radovanović smatra da je to malo verovatno: „Budimo ozbiljni. Šta bi bilo da su hteli da se s predsednikom provozaju tramvajem? A kako su unapred mogli da izraze želju kada su bili u strogoj izolaciji? Predsednika su videli tek kad je hrupio u njihovu sobu, mimo očekivanja (setite se direktorovog krika „Nećemo ulaziti“). Uzgred, kad se jednom stavi, kao što mu je, doduše ovlaš, namestio direktor na početku posete, maska se ne navlači ponovo, već se baca. Gradonačelnik je shvatio uzaludnost takve zaštite, pa je nije ni navukao na lice. Originalnost je pokazao i Vođa, prebacivši masku preko Adamove jabučice, kao da ima traheostomu. Zašto visoko pozicionirani lekari u hijerarhiji vlasti – ministar zdravlja i gradonačelnik Beograda – nisu sprečili Vučića da zađe u sterilni blok? Upravo taj primer otkriva koliko smo zabrazdili. U romanu Antonija Isakovića Gospodar i sluge opisan je sistem vladavine u kojem su čak i Kardelj i Ranković samo obične sluge. Na delu je „fenomen bicikliste“ – pogni se i gazi.
Lončar je rekao da deci u izolacionom bloku treba pružiti zadovoljstvo da sretnu predsednika jer su ozbiljno bolesna i pitanje je da li će preživeti.
„Sigurno se i sam ministar stidi te svoje izjave. Poruka je da su deca obolela od raka krvotvornih organa već prežaljena i da im treba samo još ispuniti poslednju želju. Ona danas kod nas preživljavaju u više od 70 odsto slučajeva, naravno pod uslovom da su u izolaciji. A zar mislite da je malom detetu najvažnije u životu da sretne predsednika za koga i ne zna?“, nastavlja profesor Radovanović. „Uvredljivo za zdrav razum zvuči objašnjenje da je Vođa došao u Institut da se dogovara o građevinskim radovima. On je predsednik Republike, a ne srednjovekovni velmoža koji daruje metohe. Odluku o dodeljenim sredstvima donela je Vlada. Tačka. Čak i da je rešio da posreduje (?!), mogao je da pozove čelnike Instituta telefonom ili da ih dovede k sebi, kako ne bi kršio zabranu posete zdravstvenim ustanovama. Ako je već zapeo da dođe, zar nije bilo prirodno da se sastanak održi u konferencijskoj sali Instituta? Da li su mališani pravi sagovornici za rekonstrukciju zgrade? Ko je tu lud?“
Ove godine obeležava se 30 godina od usvajanja Konvencije o pravima deteta na Generalnoj skupštini UN-a, 29. novembra 1989, a koju je Republika Srbija ratifikovala 18. decembra 1990. godine. U Rezimeu Konvencije UN-a o pravima deteta navodi se da se u Konvenciji ne spominju uloga i odgovornost novinara, ali oni kao čuvari javnog interesa imaju posebnu ulogu onda kad se vlast ogluši o svoje obaveze prema deci. Između ostalog, kao najbolji interes deteta navodi se da sve aktivnosti koje se tiču deteta moraju u punoj meri uzeti u obzir ono što je najbolje za njega, kao i da je država dužna da obezbedi brigu ako to ne čine roditelji ili drugi čija je to obaveza. Kad je reč o zdravlju i zdravstvenoj zaštiti, navodi se da dete ima pravo na najviši stepen zaštite i na pristup zdravstvenim i medicinskim uslugama, pre svega na osnovnu i preventivnu zaštitu, na obrazovanje o javnom zdravlju i na smanjenje smrtnosti novoređenčadi, kao i da je država obavezna da radi na iskorenjivanju štetnih običaja.
U priručniku „Mediji i prava deteta“, dostupnom na sajtu UNICEF-a (kao i Konvencija), navodi se takođe da novinari, foto-reporteri i urednici često prikazuju patnje dece uhvaćene u okolnostima na koje ona ne mogu uticati ili dece koju odrasli eksploatišu, odnosno zlostavljaju. Utisak je da je dete koje je predsednik posetio sa ekipom svojih saradnika i novinarima, bilo uhvaćeno u okolnostima na koje nije moglo da utiče, kao i da je bilo politički eksploatisano.
Etički odbor nije zasedao, a ne zna se kad će
Lekarska komora Srbije nije se oglasila povodom posete predsednika. Na upit „Vremena“ da li je sa etičkog i medicinskog stanovišta poseta predsednika bila opravdana, da li su prekršene procedure i koje, a ako nisu, zašto nisu, da li je prekršeno pravo deteta iz posebno osetljive grupe na zdravlje budući da je poseta upriličena usred epidemije gripa, odgovoreno nam je da su „pitanja prosleđena Etičkom odboru Lekarske komore Srbije, kolegi Željku Mihiću“. Avaj, kolega Mihić nije mogao da nam odgovori na pitanja zato što Etički odbor nije zasedao, a ne zna se kad će, objašnjavaju. Nije mogao da nam odgovori ni predsednik Lekarske komore jer su „ovih dana u velikoj gužvi“. Na molbu da nam potvrde prijem e-mail poruke, nisu odgovorili. Međutim, oglasio se Aktiv žena Pokreta socijalista. Po njihovoj izvitoperenoj logici, bolesnu decu nisu zloupotrebili oni koji su upali u Institut mimo zabrane i bez zaštite, već oni koji ukazuju na ogromnu opasnost od infekcije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!