U gradu koji je okovan strahom, gde vlada samo zakon jačeg, pobunilo se nekoliko desetina ljudi sa porukom da je ovo što se dešava prevršilo svaku meru
U trećem mesecu građanskih protesta u Srbiji cela inicijativa dobila je novu dimenziju. Protestna šetnja organizovana je u Kosovskoj Mitrovici, njenom severnom delu, u centru onoga što režim u Beogradu veruje da kontroliše u potpunosti. U mestu u kome je godinu dana ranije, 16. januara 2018. godine ubijen Oliver Ivanović. Na inicijativu Marka Jakšića, koga deo javnosti u Srbiji poznaje preko društvene mreže Tviter, u subotu, 2. februara 2019. godine okupilo se stotinak hrabrih ljudi koji su šetali sa zahtevom da se otkriju ubice i nalogodavci ubistva Olivera Ivanovića.
Režim je probao u danima pred šetnju da uradi sve ne bi li minimizovao značaj onoga što će se u Mitrovici dogoditi. To je prva opoziciona aktivnost u gradu kojim suvereno upravlja inkarnacija SNS-a na Kosovu – Srpska lista, predvođena Milanom Radoičićem, jednim od osumnjičenih za ubistvo Ivanovića, prema zvaničnim nalazima istrage koju vodi tužilaštvo u Prištini. U gradu koji je okovan strahom, gde vlada samo zakon jačeg, pobunilo se nekoliko desetina ljudi sa porukom da je ovo što se dešava prevršilo svaku meru i da „sluge režima u Beogradu“ moraju da odstupe i omoguće svim Srbima na Kosovu da slobodno govore o svojoj budućnosti.
Reakcija zvaničnog Beograda bila je očekivano prenaglašena: sama ideja da se tamo neko solidariše sa protestima kojima je Srbija preplavljena ocenjena je kao nešto nedopustivo, nešto „čemu nema mesta“, kako je to pokušao da ocrni Marko Đurić, formalno šef kancelarije za KIM, a suštinski Vučićev posilni za Kosovo. Uprkos svemu, protest je održan, narod se okupio, ma koliko da ga je bilo i taj datum biće možda u budućnosti označen kao trenutak u kom je počela da se dešava promena čak i u tako zastrašujuće kontrolisanom prostoru.
…Marko Jakšić…
KO ZAVAĐA SRBE: Za većinu ljudi u Srbiji ime Marka Jakšića vezuje se za poznatog ortopeda iz bolnice u Mitrovici i jednog od lidera Srba u pokrajini u vreme dok je DSS Vojislava Koštunice bila dominantna snaga u Srbiji. Međutim, poslednjih godina pojavio se „novi“ Marko Jakšić, rođen 1983. godine, pravnik i „trenutno penzioner“. Naime, mladi Jakšić, koji je svojim glasom na Tviteru pokrenuo protest, bio je zaposlenik suda u Mitrovici do trenutka kada je sud, kao i druge institucije, postao deo pravosudnog sistema Republike Kosovo. U jednom trenutku bio je predstavnik Srba na pregovorima koji su vođeni na „tehničkom nivou“ u Briselu, bio je kratko i savetnik gradonačelnika Mitrovice, ali se povukao zbog toga što mu je „traženo“ da prestane sa javnim iznošenjem stavova na Tviteru. Bio je deo tima Olivera Ivanovića okupljenog u Građanskoj inicijativi SDP, koja je na izborima na Kosovu u jesen 2017. zauzela nekoliko mesta u lokalnoj skupštini.
Dan uoči protesta, Marko Jakšić podneo je ostavku na mesto odbornika jer je hteo da naglasi da taj protest nema veze sa trenutnim političkim odnosima u srpskoj zajednici na severu Kosova. Svojim hrabrim istupima na društvenim mrežama, kao i tekstovima koji su objavljivani tamo gde je to bilo moguće, pa i u „Vremenu“, skrenuo je pažnju na sebe. „Vi iz Beograda treba da vidite šta se ovde dešava da biste razumeli šta će se u Beogradu dešavati uskoro“, rekao je 2017. autoru ovog teksta. Sve što se dešavalo u poslednjih godinu dana dalo je na značaju ovoj oceni: od ubistva Olivera Ivanovića i Kosovo i Srbija su u stanju permanentne krize koja se opravdava nužnošću postizanja dogovora. Taj i takav Jakšić u najboljim godinama odvažio se da na svoj Tviter nalog postavi obaveštenje 28. januara da će protesta u Mitrovici biti. Taj tvit imao je odjek ogromnih razmera i proizveo je reakciju tipičnu za ovaj, Vučićev režim.
NEMA MESTA PROTESTIMA: Informacija koju je Jakšić podelio naterala je Vučića i njegovog ministra za Kosovo Marka Đurića da pokrenu silnu vojsku ne bi li se ovaj događaj nekako sprečio. Đurić je hitno otišao na Kosovo da vidi šta mu rade potčinjeni iz Srpske liste i da li će uspeti da proizvedu neki kontramiting ili nešto slično. Za TV Prva poručio je i da „ako u drugim delovima Srbije neko i protestuje ili deli ljude po političkoj i drugoj osnovi, ovde tome jednostavno nema mesta“. Njegova reakcija pokazala je još jednom pravu prirodu ovog režima: svi se moraju okupiti u jedan snop jer valjda samo tako neprijatelj ne može da nas polomi.
Režim se brecnuo i zato što im je koalicija Milan Radoičić – Ramuš Haradinaj obezbedila jednoglasnu podršku svih Srba sa Kosova, što do sada nije imao ni Slobodan Milošević u svojim „zlatnim danima“. SNS je, odnosno Vučić, po potpisivanju Briselskog sporazuma u proleće 2013. godine krenuo u projekat uspostavljanja kontrole nad svim mestima u kojima žive Srbi na Kosovu. Godinama unazad, od hapšenja Olivera Ivanovića i njegovog utamničenja u dogovoru sa Prištinom u zimu 2014. godine, na Kosovu nema „drugog glasa“, a vrhunac sloge dogodio se na izborima u jesen 2017. kada je Srpska lista osvojila skoro sve glasove na lokalnim izborima. Vučić je sa svojim partnerima Radoičićem i njegovim kumom Zvonkom Veselinovićem uspeo da na „svoju stranu“ pridobije i stare „kuke“ iz SPS-a koji je imao snažan uticaj u nekoliko opština sa srpskom većinom. Kontrola je potpuna i zato se sada na Marka Jakšića i par desetina njegovih saboraca krenulo iz svih oružja – finansijskih, medijskih i ostalih, da bi se u korenu suzbila i najmanja mogućnost da se na Kosovu, među Srbima, stvori autonoman glas i liderstvo koje neće slepo slediti Vučićeve naredbe.
Zato se Đurić zajapurio, potrčao „dole“ da diže narod i da organizuje kontramiting pre mitinga, pa da u Mitrovici u petak, 1. februara, okupi silan svet da bi se unapred pokazalo da su „svi“ na toj strani, a ne na strani „Haradinajevih Srba“, kako režim naziva one koji se suprotstavljaju Vučiću.
…i paljenje sveća za Olivera Ivanovića
I BI ŠETNJA, DAN PRVI: Ipak, građani Mitrovice šetali su u subotu 2. februara 2019. godine prvi put, otišli su do mesta na kome je likvidiran Oliver Ivanović, upalili su sveće i pokazali da se ne boje. Protest je prošao mirno, uz par verbalnih provokacija. Marka Jakšića podržalo je troje aktivista Lokalnog fronta iz Kraljeva, čiji je dolazak na Kosovo režim ocenio kao organizovani dolazak u autobusima. Predrag Voštinić iz Lokalnog fronta u izjavi za „Vreme“ kaže da protest nije bio u napetoj nego eksplozivnoj atmosferi: „Bilo je mnogo važno da se neslaganje izrazi u ovoj paradržavnoj prestonici. U mestu odakle se zidaju Kopaonik i Zlatibor, grade autoputevi i obezbeđuju uslovi za svakovrsne pregovore. Baš tu, jer tu ljudi nikad ne protestuju, oni samo učestvuju u manifestacijama koje organizuje država. Tu bukvalno vlada strah, a strahom se upravlja. Otuda i posebna zabrinutost organizatora za našu bezbednost. Oni znaju gde žive, a i mi smo to sada delom videli.“
Onaj koji je sve „zamesio“, Marko Jakšić, smatra da je protest već doneo neku promenu i u izjavi za „Vreme“ kaže da je, s obzirom na stanje u Mitrovici, i 100 ljudi veliki broj i da je zapravo bilo važno da se pokaže da je takva stvar moguća: „Svim radnicima institucija Republike Srbije je bilo izričito, pod pretnjom otkaza, zabranjeno da se na šetnji pojave. Korišćene su i druge metode ucenjivanja ljudi koji nisu direktno zaposleni u tim institucijama, posebno pretnje članovima porodice. Mnogi ljudi se nisu pojavili zato što nisu bili spremni da budu 1 od 20, koliko su svi očekivali da će nas biti. Utisci su neverovatni. Toliko hrabrih, pristojnih, običnih ljudi spremnih da javno pokažu da žele da znaju ko stoji iza Oliverovog ubistva, da su slobodni da misle i to iskažu javno i da podržavaju ljude koji u ostatku Srbije već nedeljama protestuju.“ Jakšić ocenjuje da je ta subota bila „bitka za dušu ovog grada“: „Niko nije očekivao toliko ljudi, stvari su se promenile, osim što naši sugrađani u svim tim ljudima vide heroje, čestitaju im, deluju spremnije i odlučnije da im se priključe, bez obzira na pretnje i strahove. Oseća se neka nova energija, nova nada. Muk koji je zavladao posle Oliverovog ubistva postao je šapat slobode. Rano je reći da je to nagoveštaj promena, ali duh slobode i prkosa, isti onaj koji je ovaj grad krasio i u najteža vremena 1999. i 2000. godine je pušten iz boce i tamo se više vratiti neće. Moći će samo da se širi i raste. Čini mi se da su toga svesni i predstavnici vlasti; kroz dve nesmotrene izjave (Đurić i Vučić) posle protesta sami traže da se sa šetnjama nastavi. I tako će i biti.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!