Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Putujuće pozorište Miloševićevih sledbenika nastavlja hodočašće Srbijom; svi k'o jedan, revolucionarni, bez mane i straha, jedina im mana što su i akteri i publika
Socijalisti su, kako rekoše, veliki i narodni miting, u odbranu slobode i Slobodana, zakazali u popodnevnim satima, kod spomen-obeležja u NATO agresiji poginulom pilotu Milenku Pavloviću(?), tačno 4. maja, na dvogodišnjicu njegove smrti. Pozvali sve patriotske snage. Na istom mestu bili i prošle godine, u broju i organizovano, pod transparent „Pokazali smo da možemo da se branimo, gradimo i razvijamo“ stao narod, tadašnji Milomir Minić, tadašnji Milutin Mrkonjić, tadašnji komandant avijacije Spasoje Smiljanić, koji je avijatičarski stao u odbranu legalno i legitimno izabranog rukovodstva…
SREĆAN RAD: Ove godine, u prepodnevnim satima, novo opštinsko rukovodstvo, sa članovima porodice i delegacijom RV-a i PVO-a, položilo vence na mestu spomen-obeležja pilotu Pavloviću. Onda došlo popodne, drugovi uzeli da pristižu autobusima, Čačak, Kraljevo, Kragujevac, Obrenovac, Inđija… Kako izađoše, pokazaše šta znaju. Povadili zastave, razapeli transparente, izlepili čela i prsa junačka, isukali megafone iskovane u tajnim megafaonicama, svaki u svom šesn’estercu udario u deseterac, pa to bije i razbija, „Slobodane narod želi / da sudbinu s tobom deli“… Iskusni, totalno u godinama, oko glava vezali crvene trake „Narodna straža“, po telu izlepili nalepnice „Slobo vrati se“, ispisali šta je ko znao, podigli Slobodanove postere „Pod zastavom slobode“, iz sveg grla i raspoloživih megafona složno zapevali „Ustao si srpski rode / željan pravde i slobode“… Udružili mladost i godine, jedan, k’o Senta, kajle oko ruke, kajle oko vrata, mobilni u džepićima, tera u limeni megafon, prati drugarica u godinama, u ličnoj radionici skrojila kartonsku „Slobo vrati se“ kapu sa štitnikom za uši, nema ih mnogo, po policiji koja nije viđena 800, al’ deluju. Kako stignu iz autobusa, prisutnima zažele „srećan rad“, uključe se, povade zvečke, pa opletu, ko patriotsku pesmu, ko patriotsko kolo, onima koje prepoznaju kao ubačene elemente u ritmu skandiranja, pokazuju srednji prst. To samo čini to…
Stigoše i drugovi Živorad i Igić, Baki i Anđelković, Živadin i Jovanović, i drugova još. Učesnici velikog i narodnog mitinga uvežbano priđoše mikrofonu, koji beše diskretno postavljen uz spomen-obeležje. K’o jedan isturiše ko je šta imao, a imali su, vitlaju priručnim sredstvima, ne posustaju, Živadin i Baki položiše vence, pokloniše se, kao iskusne patriote stadoše mirno, skandiranje Baki, Baki, pređe u huk Slobo, Slobo, mikrofon sve hvata, snažno ozvučenje sa kamiona mnogostruko uzvraća… Jedan mlad i socijalistički i napredno glavat zamoli mesta za goste, svirnu himna, glavonja upozori da je himna, svi se do’vatiše himne, glavonja obnarodova da su Živadin i Baki položili, sa kamiona iznenađenje, disko-džokej li je, najavljuje prisutne i viđene patriote, ovi sa uzdignutim rukama pozdravljaju i otpozdravljaju, Goran u plavoj trenerci Trivan, Ratko poznat kao pištoljdžija Zečević, Oskar dokazano Kovač, Živorad i Igić, Živadin i Baki… kulminacija, to sve hvata i uzvraća „Pustite Slobu“, iz džepova ispadaju sledovanja, sendviči, keks, boksovi „Srbije“, „pointa“…
U SLOBODU I ZA SLOBODU: Mikrofona se domaćinski pri’vati čelnik valjevskih socijalista Miroslav Srećković, evocira uspomene na heroja pilota, kako su uspešno organizovali život u ratu, nijedan dan bez struje, lečili bolesne i povređene, porađali trudnice… Pa od govornice pozdraviše prisutnu braću sa Kosova, pa viknuše „Ne damo Kosovo“, pa izađe jedan i srpski prozva k. del Ponte, pa grunu „izdaja, izdaja“, pa se usloži „Oćemo izbore“… Pope se i jedna u crnini i, ucveljena za poginulim sinom, ucveljeno prozva psa lutalicu koji se odaziva na Čović, za njom se mikrofona iskusno pri’vati drug Baki, iskusno pomeša rodove, padeže i glagole, „Srbija voli da živi u slobodu i za slobodu“, pa reče o Rubinu i Hakerupu, da „ne možemo da gledamo slepih očiju kada naše vojnike stavljaju na struju, kada probijaju kroz tetive, kada stavljaju kiselinu“… da će ovaj stroj ljudi uvek biti za Srbiju, za slobodu Slobodana Miloševića. Onaj po pištolju poznati Zečević raportira o drugu Bjelici koji je u kazamatu, ali koji je preko advokata uspeo da dostavi poruku, to sve krenu na Kosovo, u izbore…
Ondak se javi Živadin i drug beše li Jovanović, reklo bi se fotogrej naočari, tufna kravata sto-posto, zagleda se u drugove, pozdravi građane Valjeva i druge goste iz drugih gradova, pa nadahnuto, treba li reći pesnički, sroči, „Slobodan Milošević više drži do obraza i dostojanstva / nego do milostinje iz inostranstva“… Pa kad to uzeše da se natpevavaju, u Živadina četiri ruke, to tako tapše, u Živadina tri grla, to tako viče, „Idemo po Slobu“, pa kad to mikrofon do’vati a ozvučenje vrati, pa kad izlomiše Srbiju, kad udariše „Srbi — ja, Srbi – ja“, kakva policijska procena o 800, k’o da je, Bože me prosti, sve što ima Slobodanovih patriota na jednom mestu. Došlo dotle da je neupućena žena iz obližnje zgrade, sve sa flašicom i cuclom, sišla među patriote da pita šta se događa, ne može dete da joj spava. I pored ove kolateralne štete Živadin nastavi, kako nego poletno, da su svi jedinstveni, i u rukovodstvu i u članstvu, nema meke, srednje i tvrde struje, svi su k’o jedan, za Srbiju, Jugoslaviju, socijalnu pravdu… Još jedared viknuše, drug voditelj, od drugova oslovljavan sa Backo, crnogorski krupno i završno viknu Sve za Srbiju, Srbija nizašta, pozva na sledeći narodni skup u Nišu, tačno na ravnogorski 12. maj. Učesnici smotaše šta su imali da smotaju, u koloni, koja je bila pod komandom, marševskim korakom, krenuše prema prevoznim sredstvima.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve