Loader

Komentar dana

Ministrova unutrašnja drama

20.decembar,11:14

Šta god da je Dijana Hrkalović u radila Lučanima – upalilo je. Jedna od posledica tog rada biće i sve više građana na ulicama Beograda

Što li bi dr Nebojša Stefanović dao da je poput Dijane Hrkalović mogao stati ispred Boška Obradovića i poručiti držanjem čitavog tijela da preko njega živog neće proći hodnikom? Ovako, u policijskoj stanici Guča, državna sekretarka u MUP-u ispade naprednjačka Lara Kroft, a sam ministar je i dalje ostao puki Nebojša iz Beograda iz „Utiska nedelje“.

U prvi mah, nije sve izgledalo izgubljeno. Da su policajci „postupili“ kao što je Stefanović želio da im naredi, još je mogao odigrati ulogu princa na bijelom konju koji, u posljednjem trenutku, spašava princezu u sportskoj odjeći i kose vezane u rep od vakele predsjednika Dveri. Kako li bi tada izgledala naslovna strana Informera ili „Minut – dva“ na Pinku? Tko bi tada bio naprednjački akcioni heroj, a?

Međutim, „život nije bajka, život nije film“. Preživljavajući unutrašnju dramu – neizrecivu mješavinu zavisti, samosažaljenja i osujećenosti – Stefanović je zatražio dozvolu od Vučića da naredi „postupanje“ i tako zasjeni Hrkalović. Možda je šef stranke i države samo kratko rekao „Ne“ i spustio slušalicu, a možda se i grubo izdrao na svog ministra. Na primjer – otkud mu ideja da pred put na sjednicu Savjeta bezbjednosti u Njujorku imaju još jednog premlaćenog lidera Saveza za Srbiju; radi li i Stefanović za takunsku osovinu Đilas-Šolak?

Nema ničeg teže za svakog pravog sljedbenika od sumnje u njegovu lojalnost. Samurajski spremno Stefanović je zato ponudio ostavku, tu najveću žrtvu koju on može dati. Vučić je ostao duboko ganut: pohvalivši revnost i plemenitost svog ministra, javno se zarekao da će zajedno sići sa političke scene – sa štitom ili na njemu. Hrkalović dolaze i prolaze, jedan je Nebojša iz Beograda.

U međuvremenu, završeni su lokanoj izbori u Lučanima. Naprednjaci su trijumfirali, a kako i ne bi? Od kad postoji ta općina, nikada nisu bili upregnuti toliki državni i paradržavni resursi za jednu efemernu izbornu pobjedu; nikad po glavi stanovnika nije bilo toliko aktivista iz Vojvodine, crnih džipova, kratko podšišanih momaka i državnih funkcionara – od ministra omladine i sporta, Vanje Udovičića do samog Vučića. I, naravno, na sam dan za glasanje – Hrkalović.

Ne znamo što je državna sekretarka radila u Lučanima, ali znamo kako izgledaju izbori u Srbiji posljednjih sedam godina. Zbog toga je sasvim blisko pameti da je Hrkalović možda određivala lokalnim policajcima kada trebaju intervenirati a kada ne, koordinirala njihovo sadejstvo sa „pajser brigadama“, kreativno tumačila upotrebu „mjera“ i ličnih podataka – da ne nabrajamo sve mogućnosti iz njenog djelokruga.

Što god da je radila – upalilo je. Jedna od posljedica tog rada, biće i sve više građana na ulicama Beograda, iz subote u subotu, iz mjeseca u mjesec. Zbog toga je sasvim realno da dr Stefanović ponovo poželi u Informeru i na Pinku pet minuta slave izmakle u Lučanima, a Vućić tako stekne priliku da mu ispuni obećanje o zajedničkom povlačenju.

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve