Loader

Komentar dana

Vučić, Borko i pitanje konteksta

24.novembar,12:29

Ako imate Aleksandra Vučića i ekipu na bilo kakvoj vlasti, pre ili kasnije na horizontu će se ukazati neko ratno ili priratno stanje, a tada glave lako lete i još lakše krvare

Kakva bizarna slučajna podudarnost: kad god je Aleksandar Vučić na vlasti, nivo politički inspirisanog nasilja u srpskom društvu strelovito poraste. Kad Vučića udaljite od vlasti (kao 2000), nivo nasilja bitno opadne, a društvo generalno krene u pravcu upristojenja. Onda se Vučić vrati na vlast, i to mnogo veću, bržu i bolju, i eto opet drastičnog porasta nasilja. Čovek se prosto nađe u iskušenju da pomisli da to možda i nije slučajno, da tu ima neka tajna veza.

S druge strane, nije da Vučić voli nasilje, naprotiv! Ono se samo nekako dogodi u njegovoj blizini, a da on ni sam ne zna kako. Kada je onomad bio ministar informisanja, država je ustrelila Slavka Ćuruviju, otela i ubila Ivana Stambolića, napravila omanji masovni pokolj ganjajući glavu Vuka Draškovića. Ništa od toga nije inicirao ili organizovao Vučić, taman posla – on se samo nekako zatekao na vlasti kad se to dogodilo. Lično mu je bilo baš neprijatno zbog te vremenske podudarnosti, kako nam je (mnogo) kasnije ispovedio.

Danas je Vučić predsednik Srbije i – što je mnogo važnije – njen multifunkcionalni pantokrator, a Borko Stefanović, predsednik jedne političke stranke i jedan od aktera najvidljivije opozicione koalicije, iz Kruševca se vraća okrvavljene glave. Ne, nije se zatekao u posleponoćom obračunu oko prava prvenstva na štipanje umetnice u sumnjivoj drumskoj mehani, nego je išao na legalnu političku tribinu.

Rekoh li – legalnu? Pa, kako se uzme. Formalno, to je tačno. Suštinski, svako političko suprotstavljanje Pantokratoru u današnjoj je Srbiji na rubu legalnosti, i preko ruba opasnosti. Ili možda nije?

Najnovija vest kaže da su dvojica navodnih napadača na Stefanovića identifikovana i privedena, i to je svakako dobra i ohrabrujuća vest, iz svakog mogućeg razloga, a najviše zbog ovog: ne bi ih valjda hapsio neko ko ih je prethodno poslao da izmlate Stefanovića? Pa, niko ne bi radio za tako nepouzdanog poslodavca. Hoću da kažem: moguće je zamisliti da Vučić osobno i personalno nema ništa s nemilim kruševačkim događajem. On se samo, eto, zatekao na vlasti kad se Stefanovićeva glava zatekla pod šipkama kruševačkih, hm, „aktivista“. Još jedna neprijatna vremenska podudarnost, usputni teret državništva.

A opet, dođavola, nije li malo mnogo tih podudarnosti? Odgonetka se krije u sagledavanju šire slike, tzv. konteksta. Nekako, kad god se Vučić zatekne na vlasti, Srbija se zatekne u ratnom stanju, proglašenom ili samo nagoveštenom, možda čak i insceniranom, ali ipak: rat je rat, čak i kad je upriličen kao teatralna vežba u sadejstvu s partnerima iz Prištine.

Stefanovićeva je glava, dakle, okrvavljena baš na dan kada je Srbija bila izložena celodnevnom ispiranju mozga u vidu spektakularne kombinacije (pokazne vežbe?) ratnog i vanrednog stanja. I to je ono što nije slučajna podudarnost, nego istorijskim iskustvom dokazano pravilo: ako imate Aleksandra Vučića i ekipu na bilo kakvoj vlasti, pre ili kasnije na horizontu će se ukazati neko ratno ili priratno stanje, a tada glave lako lete i još lakše krvare. Ništa lično, Stefanoviću – kao da mu poručuje Vučić – samo si imao maler da naletiš glavom na loš kontekst. Posle sve prođe, pa se Vučić skrušeno pokaje, do sledeće prilike. Pardon, konteksta.

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve