Loader

Komentar dana

Mala prkosna zemlja

23.novembar,10:47

Ovaj tekst pišem dok je u toku hitno sazvana vanredna sednica Vlade Republike Srbije zbog upada specijalnih kosovskih policijskih jedinica ROSU na sever Kosova. Saznajemo da su uhapšene četiri osobe srpske nacionalnisti u vezi sa istragom zbog ubistva Olivera Ivanovića. Očekujem da se predsednik Aleksandar Vučić uskoro obrati javnosti i objasni nam koji su „pravi“ motivi lažne Vlade lažne države Kosovo da pošalje svoju lažnu policiju u severni deo Kosovske Mitrovice da hapsi Srbe.

Čitava već dugo zaglibljena srpsko-kosovska peripetija dobila je poslednjih nekolko dana zabrinjavajući zamah i sada se događaji ređaju jedan za drugim. Svaka akcija jedne strane izaziva rekaciju druge. Ono što nazivamo međunarodnom zajednicom bez nekog prepoznatljivog plana za sada obe strane poziva na uzdržanost, kovsku malo više.

Da se podsetimo najnovijih događaja: Prvo je vlast u Prištini podigla takse na robu iz Srbije za 10 odsto.

Onda je srpska vlast izvojevala u Dubaiju „veliku pobedu“ za svoj narod i rezultatom 51 : 68 (51 glas protiv, 68 za, ali je bila potrebna dvotrećinska većina) sprečila prijem „lažne države Kosovo“ u međunarodnu policijsku organizaciju Interpol. Vučić je zračio ponosom, govorio o „maloj, prkosnoj zemlji“ i onako se državnički, ali da svi mi to vidimo, uzdržavao od likovanja. Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić nimalo se nije uzdržavao od likovanja, likovao je iz petnih žila, zarumeneo se koliko je likovao i posebno se nešto nakanio na Austriju. Rekao je, otprilike, kako su (lažna država Kosovo) preko Kurca (Sebastijana, austrijskog kancelara) hteli da uđu u Interpol, te kako su preko Kurca pokušavali, tako su ga sami sebi zabili. Posle te velike pobede izvojevane za svoj narod možda je predsednik Vučić bio (opet jednom) malo razočaran u svoj narod jer nije sačekao borce za Srbiju kojima on, Vučić, komanduje, ispred Skupštine grada, kao što sačekuje sportiste kada se vrate posle nekog dobrog rezultata. Možda je narodu trebalo da objasni kakvu narod korist ima od te „velike pobede“ pa bi se narod možda i okupio da ga slavi. Ovako ispade da treba da slavimo što je komšiji crkla krava i što je Vučić u naše ime lažnoj državi Kosovo pokazao da sa njim (nama) nema šale.

Onda su vlasti u Prištini podigle carinu na srpske i bosanske proizvode, proizvode iz jedine dve postjugoslvenske države koje nisu priznale nezavisnost Kosova, za 100 odsto i tako praktično obustavile trgovinu sa Srbijom. To je ozbiljan udarac za mnoge srpske firme i budžet Sbije. Zabranjena je i prodaja proizvoda na kojima nije jasno naznačano da su namenjeni za prodaju u „pravoj“, a ne „lažnoj“ kosovskoj državi. Priština je tako grubo povredila osnovna pravila CEFTA sporazuma, minirala svaki dijalog sa Beogradom i primenila golu silu. U nekim kosovskim mestima su potom na lomači palili srpske prozvode. Stigle su, naravno, packe iz Brisela, ali prlično blage, tipa neka se Priština suzdrži više od Beograda i vlasti u Prištini su pozvane da ukinu mere usmerene protiv srpskih proizvoda. Priština je aneksom od ovih drastičnih mera izuzela deset stranih kompanija koje posluju u Srbiji.

Onda je Vučić održao sastanak sa predsatvnicima Srba sa Kosova. „Mi smo uvek spremni da na silu odgovorimo silom. Za početak možemo da im ograničimo da piju vodu, pa možemo da im oborimo energetski sistem, čak možemo i da ih potopimo. Ali to nećemo raditi i pozivam ih da sve probleme rešavamo mirno“, rekao je svom predsedniku pred TV-kamerama gradonačelnik Zubinog Potoka Stefan Vulović. Nemoj tako Stefane, rekao je Vučić, jer da bismo mi naravno mogli, samo da hoćemo, i vojsku da pošaljemo, ali da je on, predsednik, uvek za mirno rešenje.

I onda je, u petak u zoru, jedinica ROSU upala u Kosovosku Mitrovicu i pohapsila nekolicinu Srba.

Sve to pokazuje da nekadašnje strane u pravom ratu i dalje ratuju, samo ne oružjem. Bivši radikali koji se sada zovu SNS, koji su zajedno sa Slobodanom Miloševićem izgubili rat na Kosovu i potom čitavo Kosovo, nikako ne mogu da se pomire sa porazom od te „terorističke bande“ u Prištini koja je komandovala Oslobodilačkom vojskom Kosova (UČK). Vučić na čelu „nikada moćnije Srbije“ ponaša se kao da je u pitanju revanš nekog izgubljenog meča. A bivši komandanti UČK su kivni zato što bivši radikali neće da im pruže ruku i sportski priznaju poraz, nego im podmeću nogu gde stignu ne bi li im ogadili pobedu.

Kosovo koje podržavaju najmoćnije zapadne države i NATO neće odustati od nezavisnosti. Srbija koja se oslanja na Rusiju i Kinu trudi se iz petnih žila da ospori nezavisnost Kosova. Bojim se da su najnovije akcije Prištine usaglašane sa SAD i da Srbiji treba da pokažu gde joj je mesto i da srpskim vlastima treba da pokažu šta je sve „lažna država“ Kosovo u stanju da učini i do koje mere je Srbija nemoćna da to spreči. Tako je UČK nekada dizala ulog ubijajući sve veći broj srpskih policajaca i vojnika. Sećate se da je američki ambasador u Srbiji Kajli Skot nedavno procedio kroz zube, da Kosovo nije lažna država, jer da su je priznale SAD.

Poslednji put kada leva ruka Vojislava Šešelja Aleksandar Vučić i portparol Slobodana Miloševića Ivica Dačić takve poruke nisu razumeli NATO je bombardovao Srbiju nakon čega su oni izgubili Kosovo. Sada su im silna vlast i nepobedivost unutar Srbije ponovo udarili u glavu pa su se i izvan granica „male, prkosne zemlje“ malo zaigrali.

Lako je moguće da posle ovog najnovijeg kosovskog zapleta sledi konačan rasplet. Zapad gubi strpjenje.

Poslednje izdanje

Mogućnost izbora mora da postoji (1)

Podele po dubini Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve