Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
U većini država, međutim, Međunarodni dan demokratije se obeležava mnogo više kao ideal nego kao dostignuće. U Srbiji, svakako. Demokratijom se u Srbiji danas naziva institucionalni sistem vlasti u kojem pojedinci bliski autoritarcu putem glasova u neregularnim uslovima stiču formalni legitimitet i faktičku moć da odlučuju o svemu
Ove godine 15. septembra se po deseti put obeležava Međunarodni dan demokratije. Generalna skupština UN je 2007. godine pozvala sve članice, vladine i nevladine organizacije da taj dan obeležavaju kao dan borbe za ostvarenje demokratskih ideala. Prava učestvovanja u političkom i društvenom životu idu zajedno sa građanskim slobodama – slobodom govora i raspravljanja, zajedno sa slobodom da se formiraju političke grupe ili udruženja i slobodom da im se pristupa. Važna stavka ka ostvarenju demokratskih ideala jeste proces stabilizovanja institucija koje obezbeđuju vladavinu prava i političke procese koji omogućavaju poštenu političku borbu i očuvanje i širenje prostora sloboda i ljudskih prava.
U većini država, međutim, Međunarodni dan demokratije se obeležava mnogo više kao ideal nego kao dostignuće. U Srbiji, svakako. Demokratijom se u Srbiji danas naziva institucionalni sistem vlasti u kojem pojedinci bliski autoritarcu putem glasova u neregularnim uslovima stiču formalni legitimitet i faktičku moć da odlučuju o svemu.
Srbija spada u zemlje koje bi tek trebalo da se transformišu iz autokratskog poretka, u kojem vlast nije odgovorna i ne podleže delotvornoj kontroli, u poredak vladavine prava, osnovnih sloboda i ljudskih prava, razvijenog civilnog društva i nezavisnih institucija. Otuda je obeležavanje Međunarodnog dana demokratije veoma važno, jer nas podseća na to gde se nalazimo i gde smo se uputili.
Nerazvijena politička kultura, neuspostavljena vladavina prava, nizak nivo slobode govora i medijskih sloboda, nerazvijene i slabašne institucije, koncentracija vlasti u rukama jednog čoveka, etablirana partokratija, raširena korupcija – sve su to sistemski problemi u kojima se nalaze naša država i društvo u celini.
Golim okom je vidljivo da je Srbija danas daleko od stabilne demokratske države. Ipak, o Srbiji se govori kao o „stabilokratiji“, čije značenje izaziva konfuziju jer ukazuje na stabilnost, ali ne demokratskih institucija i vladavine prava, nego stabilnost političkih i bezbednosnih prilika. Stabilokratija je naziv za poredak u kojem su i demokratske i liberalne vrednosti pragmatično potisnute zbog takve stabilnosti. I to je žrtva građana zemalja u tranziciji koju „veliki međunarodni akteri“ s lakoćom prihvataju.
U stvari, pravilnije bi bilo takav poredak nazvati labilokratija: poredak nerazvijenih sloboda i vladavine prava sa fasadnom demokratijom lišenom pravog sadržaja. To je poredak nestabilnih temelja jer zavisi od rejtinga i dobre volje autoritarca i podrške koju dobija od velikih sila, a ne od nezavisnih institucija, i ravnoteže liberalnih i demokratskih načela i prakse. To je poredak koji počiva na fenomenu „zarobljene države“ (pojam koji koristi Svetska banka) gde se zakoni kreiraju prema potrebama moćnih pojedinaca, protivno interesu građana i države. Država je zarobljena uz pomoć političke i privredne elite koje su dobro umrežene sa moćnim pojedincima. Javne politike u službi su privatnih aktera koji korupcijom obezbeđuju legalizovane privilegije. Kleptokratske elite nastoje da kontrolišu građansko društvo kao korektora političkih procesa, formiraju svoje NVO, finansiraju ih iz državnog budžeta ili EU fondova potiskujući prave i odgovorne NVO, obesmišljavajući taj veoma važan segment demokratskog društva.
Korupcija kao autoimuna bolest svakog društva postoji i u razvijenim demokratskim državama, ali za razliku od zemalja labilokratije sa zarobljenom državom, one imaju nezavisno sudstvo koje kao posebna grana vlasti u značajnoj meri otklanja takve društvene devijacije. Put ka ostvarenju demokratskih ideala je težak i dug, ali jasno označen. Sa pretpolitičkog makadama može se preći na magistralni put demokratije tek ako se obezbede elementarni uslovi za funkcionisanje normalne demokratske države: vladavina prava, slobodni mediji i slobodni građani koji na slobodnim izborima mogu da bez pritisaka biraju i nezavisno sudstvo koje će sve to da garantuje. Tek posle toga možemo da razmišljamo o auto-putu koji vodi ka demokratskoj zajednici. O koridoru ka slobodnom i demokratskom društvu.
Prvi korak ka ostvarivanju demokratskih ideala jeste samokritično suočavanje sa stvarnošću. Sledeći korak je delanje. Odgovornost je na političkim elitama, ali i na građanima koji odlučuju o tome ko će da ih predstavlja.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve