Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Debitantski roman Amerikanca Bena Lernera, smešten u savremeni Madrid, duhovita je i inteligentno vođena priča o odrastanju
Mnogi priđoše da nas pozdrave, i kad se Tereza odvoji od mene kako bi se izljubila s nekim, najednom sam postao veoma svestan činjenice da nisam dovoljno privlačan za takvo okruženje. Srećom, za takve situacije imam strategiju koju sam razvio tokom brojnih poseta Njujorku s maloumnom decom poznatih. Otvorim oči samo malo više nego što je normalno, tačno koliko treba, izvijem obrve i pustim usne da se izviju u nagoveštaj osmejka. Kad složim taj izraz, ostavim ga na licu puštajući da odražava nešto između neverice i prepoznavanja, dosadu umanjenu jedino blagim antropološkim zanimanjem za okruženje, izraz koji u sebi sadrži izvesnu dozu prezira za koji se nadam da će se protumačiti kao politički, kao nagoveštaj da ću se posle noći provedene u banalnim zadovoljstvima vratiti u prve redove u nekakvoj borbi u odnosu na koju je sve što doživim u takvom društvu ništavno. Takav izraz lica ima za cilj da moji nedostaci izgledaju kao lični izbor, da mojoj neurednoj kosi i odeći daju snagu bunta, da pokažu kako je moj život negde drugde, kako sam bio deo tog miljea i napustio ga, a sad se vraćam kao ambasador nekog istinskijeg, opipljivijeg sveta.
Za razliku od Beograda, Madrid ima železničku stanicu. To jest, više njih, ali zna se koja je Glavna. I ta se nalazi u centru grada, a gde bi drugde? I ne, ne zove se „Centar“ (zašto bi neko stanicu nazivao „Centar“? Može onda isto tako da je nazove „Stanica“) nego Atoča (Atocha). Na Atoči su islamistički fašisti 2004. izveli seriju bombaških napada u kojima je poginulo 193 ljudi.
Amerikanac Ben Lerner (rođ. 1979.) debitovao je kao romanopisac knjigom Polazak sa stanice Atoča, izvorno objavljenom 2011, sada dostupnom i kod nas (preveo Aleksandar Milajić; Booka, Beograd 2018). Imao je, dakle, 32 godine kada je roman objavljen, i nekako se čini da to i jeste pravo doba: Atoča je, naime, neka vrsta bildungsromana ukrštena s pikareskom, što nekako baš ide uz Španiju, zemlju u kojoj je (to jest, najvećim delom u Madrid, ili u njegove pomodne bo-bo četvrti) radnja romana smeštena. Mladi američki pesnik Adam Gordon dobija stipendiju za duži boravak u Madridu, ali umesto „istraživanja“ zarad kojeg se obreo u španskoj prestonici, Gordon se bavi uglavnom ama baš svačim drugim, a neretko i baš ničim osim životarenja u high stanju, ili u nekoj od svojih opsesivnih ili pak ljubavnih epizoda (a ne znaš koje je tu ludilo gore). Gordon je, zapravo, prava arhetipska slika uzornog i čestitog američkog momka sa Srednjeg Zapada, koji najviše na svetu mrzi sopstvenu sliku uzornog i čestitog američkog momka sa Srednjeg Zapada; Evropa je – pa još latinska, romanska – ono njegovo daleko a opet ne isuviše egzotično Drugo, ono što tom čestitom momku treba kao bekstvo od zadatosti vlastitog okruženja i životnih projekcija. Izgleda da se u tom smislu ništa nije promenilo od vremena Henrija Milera do danas: jedino što više ne hrle svi Ameri potrebiti evropskog štiha u Pariz ili barem udobni istojezični London, jer je Evropa danas sva nekako… mnogo dostupnija. Ta, ko bi, uostalom, išao u Frankov Madrid?! Ovo danas je nešto sasvim drugo…
Lerner, pardon, Gordon, zatiče se u Madridu baš u vreme terorističkog napada na Atoči, i tome je posvećen jedan deo romana, no pisac nije reporter koji rovari po prizorima morbidnog spektakla; Atoča mu je zanimljiva kao tačka koja je delila špansko društvo, jer se odigrala uoči samih izbora, a u početku se mislilo da je bombe postavila baskijska ETA. Gordon je povremeno vrlo solidan posmatrač španskog društva, mentaliteta i kulture, no češće je neko ko ne razume ni sebe ni druge, ima ogromne probleme sa španskim jezikom – a engleski koristi samo u krajnjoj iznudici; uostalom, znate već kako je to sa Špancima i engleskim, karamba i karambita! – što dovodi do niza bizarnih situacija, i zapravo mu ponajčešće nije jasno šta uopšte radi tu gde se obreo, i nije li mu pametnije da se naprosto pokupi kući dok nije napravio neku nepopravljivu štetu. No, nema ničega slađeg od dugog, a ipak relativno udobnog boravka negde jako daleko od kuće i svega poznatog i sputavajućeg; Gordon kroz madridski period zapravo prolazi inicijaciju odrastanja i sazrevanja, crtajući prve jasnije konture samospoznaje, prolazeći bez „zlatnog padobrana“ kućnog okruženja kroz ozbiljna iskušenja ljubavi, prijateljstava, literarnih okušavanja i (ne)uspeha, umetnosti samopotvrđivanja… Ben Lerner, naravno, neće propustiti bezbroj prilika za neodoljivo duhovito poigravanje s opštim mestima savremenih parada sujete, od „umetničkog sveta“ pa nadalje. Nije ni čudo, kad pogledaš, da se Džonatanu Frenzenu toliko svideo ovaj roman…
Booka je izgleda zacrtala upoznavanje naše publike s novim severnoameričkim piscima kao jednu od svojih programskih linija, i to je jako dobro, jer je ta scena ponovo neverovatno dinamična. Polazak sa stanice Atoča, doduše, nema snagu i dalekosežnost Objave kakvu nose Ja mrzim internet Džareta Kobeka ili Otvoreni grad Tedžu Kola, ali je roman vredan svake p(l)až(nj)e, ne samo na plaži, nego i kad krenu „kiše jesenje“. A što se teško ranjene stanice Atoča tiče, Madriđani su je „opravili“ i nastavili dalje, ne dajući nitkovima da zaustave život. Beogradu, pak, terorizam uopšte nije potreban: on sam sebi odseče onu (ili bilo koju drugu) stvar. I nikome ništa. Biće da ovde ima mnogo više od 193 mrtvih, mada svi naizgled dišu, hodaju, pa čak i govore.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve