Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Dulce Pontes, Sava centar, Beograd, 18. IV 2018.
Početkom XXI veka koncertnim pozornicama Beograda prodefilovale su – i više no po jednom – najveće fado pevačice: Tereza Salgeiro sa i bez benda Madredeuš, Misja, Kriština Branko, onoliko puta Mariza. Ljubitelji i ‘kolekcionari’ čekali su još Duls Pont’š (odsečni izgovor originalnog Dulce Pontes). I taman kad je to trebalo da se desi, prošlog marta kao najveći koncert XIX Guitar Art Festivala (GAF) – zvezda večeri je otkazala termin zbog teške bolesti svog oca. No, finiji i odgovorniji od starijih kulturnih manifestacija u našem glavnom gradu, GAF zna da je (naročito prodata) ulaznica vrsta ugovora između organizatora i posetioca, pa je odmah objavio novi datum, i eto nas ipak zajedno. Gđa Pont’š (r. ‘69) nastavila je turneju kojom obeležava 30 godina karijere, a u Sava centru skupilo se i više od 2000 ljudi (ulaznice 1490–3290d.).
Poput još nekih od koleginica joj, vedeta novog fada, Duls je počela sasvim drugačijom muzikom: školovana pijanistkinja, kao tinejdžerka prvo je pevala pop glavne struje, glumila u pozorištu i na TV-u, a ‘91. – baš kad smo mi malo slabije pratili – pesmom Lusitana Paixao (engl. Tell Me) na Pesmi Evrovizije osvojila 8. mesto, jedan od najboljih portugalskih plasmana. U poslednjoj deceniji XX veka uključila se u oživljavanje gradskog folk-izraza svoje domovine – fado – i već drugim albumom (Lagrimas, ‘93) požnjela komplimente. Uz interpretacije nekih od čuvenih tradicionala, ovo izdanje je među mega-selerima Portugala i zbog Cancao do Mar, navodno najviše izvođene pesme iz ove zemlje; našla se u holivudskim filmovima, TV špicama, a kao Harem hitom ju je 2003. učinila Sara Brajtmen. Time je slava Duls Pont’š nadrasla fado, jednako kao što i u samoj muzici tradiciju iberijskog poluostrva bogato začinjavaju afrički, arapski i brazilski uticaji, a pevačica im vešto dodaje npr. tango od Gardela do Pjacole; i sama autor, otkriva davno zaboravljene pop-pesme, ali angažuje i retke instrumente.
Duls je naravno bila u nizu ‘zvezdanih dueta’ ali sarađivala i sa džezerima Šorterom i Gurtuom; zajednički album (Focus, 2003) i turneja s Morikoneom trijumfovali, da bi drugi live snimila bez publike, u crkvama i manastirima (O Coracao Tem Tres Portas, 2006). Do nas je došla s pratećim sekstetom, no najpre je sama sela za klavir i glasom mlađe Džoan Baez zakucala Koenovu Hallelujah. Lagana, nemilosrdna progresija ove kompozicije melje i tvrđa srca pa je kao stvorena za kulminaciju ili kraj koncerta, ali nepretenciozna Duls ispucala je odmah i posle mogla da (nam) radi štagod poželi. Ipak, produžila je ‘barski’ set koji je onda obuhvatio i Aznavurovu La Boheme, da bi svedeni aranžmani postepeno uvodili muzičare – perkusionistu, sopran-saksofonistu, 2 gitarista (jedan naravski s portugezom), klaviristu i multiinstrumentalistu (uglavnom razni duvački instrumenti).
Kao što i takva postava nagoveštava, repertoar se kretao od fado-tradicionala do apstraktnih numera, tamo gde je Madredeuš išao i natrag. Ako sasvim pojednostavljeno novi fado odredimo kao postepenu modernizaciju vekovnog izraza, Duls nam je ponudila skok u (post)modernistički fado. Nije to bilo opterećujuće, čak ni u podužim tačkama jednoipočasovnog programa; prošlogodišnji album Peregrinacao presecan je lakim ambijentalnim i World Music pasažima a la Enja, bile su tu i Meu Amor Sem Aranjuez (varijacija na Rodrigov slavni koncert) i neizbežna Cancao do Mar zaraznog lajtmotiva. Ali, sve je dramatično obeležilo njeno pevanje: glas iznenađujućeg raspona i ‘ugrađenih’ specijalnih efekata, glumački razrađen u krajnostima. Škrta na priči, jedva s ponekom engleskom reči, razigrana u koreografiji za koju valja biti i razgibana, Duls Pont’š – bosonoga i u halji kao nekakva gđa Bilba Baginsa – nije zaostajala ni scenskim nastupom, naprotiv. Nikakvo čudo da je oduševila, i bisirala uz ovacije.
A tek je prvi put ovde.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve