Na državnom Kosovo štandu završi guslar, od stola sa civilna i sveštena lica se javi moderator: Ove godine imamo zaista lepu temu, i zaista jake goste!
Sajam knjiga je još jedared pokazao da može biti bolji. Po organizatorima, postignuti su novi rekordi, i u poseti, hale su bile pune i kad je padala kiša, što je dokaz da nijedno iskušenje nije onemogućilo susret čitalaca sa literaturom. Sve u svemu, Sajam sve više postaje vašar, gde je sve teže sresti pisca, reporter je za dobra četiri sata odanja sreo dvojicu. Ulogu pisaca, kako veli izdavač i kritičar Gojko Božović, su preuzele ličnosti koje su „poznate zato što su poznate“. Uz umetnice raznih fela, i istih takvih dela, potpredsednike i ministre, dominirao je i dr Vojislav Šešelj, na štandu „Velike Srbije“ d.o.o. gde je uz naslove od raznih smežuranih muda bilo zapaženo i naučno delo „Portparol lopovske stranke Aleksandar Vučić“…
KOLIČINSKI POPUST: Reporter krene redom, prvo pa „Media market“, mesto „Informera“, koji se povukao jerbo na štandovima ne mere da se peva, zauzeo „Alo“. Pod sloganima „Budi bolje informisan“ i „Srbija je izabrala Alo“, sedi postavljeni ministar Vulin, koji rado odgovara na pitanja koja kao da je sam sebi postavio. Preko puta „Srpski telegraf“, devojke u opančićima, pa taj „Blic“, „Politika“, „Jugoton“, List slobodne Srbije „Pečat“, gde dele CD sa „Gorskim vijencem“, „Novosti“, „Danas“, tu Borko Stefanović zakopčan na jedno dugme, kroz sve prođe ministar Đorđević, hitajući da odnese Vulinu nove poverljive „Alo“ informacije.
SALATA, KAFA I KOSOVO: Sajam knjiga 2017.
Onda bila hala gde ti univerziteti i fakulteti, pripadajuće Ministarstvo prosvete, sva u Putin slike Karić fondacija, gde obavijest da se desila promocija knjige „Bogoljubova salata“, koja govori o čoveku „čija je misao savremeni marketinški udžbenik“… Na kraju hale Ministarstvo prosvjete Republike Srpske, tribina o sokolskim društvima u Srba, pročitaše pesmu na tu temu, bi aplauz…
Dalje, prolaz ka Hali 1, gde bio prostor Ministarstva rada, za Vulin mandata, nema Ministarstva rada, preko puta, na svom mestu, Kancelarija za Kosovo, dalje, ka centru, na levom zidu veliki pano „Knjige koje volite“ Ljiljane Habjanović Đurović, velika reklama „Velika Srbija“ d.o.o. „Naučna dela dr Vojislava Šešelja“, nabrojana dela, ima i „Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije“.
Otvori se Hala 1, „Čarobna knjiga“, „Vulkan“, „Geopoetika“, na svom mestu „Službeni glasnik“, koji ima slogan „Kao kod Kuće“. U Kao kod kuće, laminat boje hrasta, pregradni zidovi u tapetama bele cigle, poređani kaktusi, saksije sa razni veštački zeleniš. Za tezgama muški prodavci sa bele Kao kod kuće majice, i ženski prodavci u bele Kao kod kuće majice. Reporter ubeleži mnogo dobru crvenu saksiju, u kojoj bilo mnogo dobro drvo jarko-jesenjih boja, stolove i stolice za domaćine i goste, korpe sa jabukama, opazi, upisa, knjigu „Ometena demokratija“.
Pa bil Zavod za udžbenike, velikog domoljuba i direktora Dragoljuba, koji se opredelio za svetlosivi laminat, neku zelenu lozu i puzavice sa sitno crveno cveće. Sledio je Kreativni centar, ispred koga su dve umetnice, u šareniš devojčurak stajlingu, promovisale „Knjigu za svaku devojčicu“. „Čigoja“, „Prometej“, „Laguna“, koja ima „Količinski popust“, kupiš devet knjiga popuste ti 20 posto. Na tu „Lagunu“ nastupa Vuk Drašković, potpisuje knjigu „Ko je ubio Katarinu“, govori u kameru, šta govori, a koga interesuje šta Vuk govori.
U prolazu prema sledećoj hali, ovoga puta levo, „Izdavačka kuća Dedić“. Tu imamo „Bananita“ slatkiš, imamo kafu „Moja kafa“, knjigu „Privezak za srce“, još tih srce privezaka, i imamo umetnicu Vesnu, sa frizuru, žutu bluzu u neki karneri i volani, sve se potpisiva i slikava, kome zapadne „Bananita“, kome „Moja kafa“. Preko puta Dedić kuće „Agape“, deca viču, „Evo ga Agape“, na svom mestu pesnikinja Slavica, crna kosa na pjesnički bijeli komplet, ona ima delo „Srpska orhideja“, ima „Bonton“ i svoju knjigu „Ljubav i novac“.
Slede manastiri i eparhije, Republički zavod sa statistiku, gde debela knjiga „Dva veka razvoja Srbije, statistički podaci“, samo 200 dinara, službenica uze veli da knjiga nije samo debela, nego i sadržajna, novinar odgovori da veruje statistici. Tu „Obraz svetački“, Eparhija bačka, ikone, tamjan, brojanice, u toku neka mnogo dobra promocija na štandu Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu. U produžetku manastir Svete Jelisavete iz Belorusije, tu ima „Javno predavanje iz kaligrafije“, dobiješ papir, umočiš pero, i pišeš. Kod Svete Jelisavete, uz kandila, ima kožni novčanici, male kutijice, malo veće kutijice, ćurke koje kljucaju, matuške, koje su simbol materinstva, porcelanske šolje, još matuški, gospođa za štandom imade kaže da sve to uradile monahinje.
FURAM KNJIGU: Bio i Kulturni centar Novog Sada, kamerman koji snimao objasni da ima promocija knjige o „nekom manastiru“, dalje bila „Ćirilica“, gde sedeo gospodin u gunj, koji je imao beli „Ć“ bedž, štand pisaca „Poeta“, plakat sa sliku umetnika na kome se veli da je „laureat Akademije Ivo Andrić“. Reporter bi slobodan pita, koja je to Akademija, čovek za štandom, koji nije bio umetnik sa slike, odsečno reče da autor piše istorijske romane, a da akademija nije dole od Andrićgrada i Kusturice, nego da je to akademija Radomira Smiljanića.
U to odanje novinar pozdravi predsednika SKD Slavoljuba Markovića, ubeleži „Delfi“, još tog „Vulkana“, Fakultet za medije i komunikaciju, gde ranac „Furam knjige“ bio 300 dinara. Kad video šta ima na RTS štandu, gospodin reporter krene nazad, opet Hala 1, na udarnom mestu promotivni štand „Kosmet“, momak, sa diplomatsku kravatu, sviri u sviralu „Oj vojvodo Sinđeliću“, kad opazi fotoaparat, diže se, pa dunu kolce.
Ajd’ dalje, još te „Lagune“, još „Vulkana“, još „količinskog popusta“, pa „Pravoslavna reč“, pa „trileri“, „trileri“, „trileri“, „Agora“, pisac Mihajlo Pantić na „Arhipelagu“, kod „Derete“ knjige nobelovca Išigure, reklame, bilbordi, „Uspori i videćeš čudo života“… Kod službenog izdavača „Kao kod kuće“ crvena saksija sa drvcetom u bojama jeseni u punom elementu, veliki urednik Arbutina pred korpom sa jabukama, i u Zavodu za udžbenike rasprodaja, ima knjiga od 100dinara, kod „Lagune“ nastupa umetnik Vanja Bulić, na prvom prstenu Hale 1 „Novosti“ na svom mestu, „Memorandum SANU posle 30 godina“, memoari Mire Marković „Bilo je ovako“, „Ogledalo Dobrice Ćosića“ 100 dinara.
SABRANA DELA: Knjige Vojislava Šešelja
Na tom prstenu i „Velika Srbija“ d.o.o. sa „naučna dela dr Vojislava Šešelja“. Pogolemo žensko, majica „Četnici Sever“, prodava, Šešelj potpisiva, uz svog Šarovića, i svoju Vjericu, požuruje decu oko njega, koja viču „Vojo, Vojo“. Veliki popust, što bilo 1000, sad 300 dinara, za 300 ima „Jedna banana za Kofi Anana“, i ima „Portparol lopovske stranke Aleksandar Vučić“.
Novinar uslika srpsko izdanje knjige „Tajne veze“, drugara Đorđa Matića, izađe napolje, na kafu i cigaru, jer što je dolazio ako nije pio kafu i pušio. Napolju veliki bilbordi umetnice Jasmine Ane, i velike umetnice Habjanović, opet Media market, „Kurir“ deli šta ima zađabe, i na „Blicu“ jagma, zađabe knjižurak „Šta kuvaju komšije“. Na „Jugotonu“ domaći rok, odvrnuo se i „Naxi radio“, gde vrckaju devojke u sive lasteks haljine, tu i „Penzija“, mesečnik za bolji život u trećem dobu…
Pa bila „Policijska akademija“, pitomac sa ruke napred, pitomkinja sa ruke odzada, „Megatrend“ sa leci o svi fakulteti, opet „Ministarstvo prosvjete RS“, gde na redu nova promocija, kritičar objašnjava, Promocija knjige znači objavu njenog izlaska, skretanje pažnje na nju, pokušaj da se privuče čitalačka publika i da se sazna o čemu pisac piše“. Kad kritičar, za prisutnog gospodina sa brkovi, reče da je neumorni stvaralac, novinar uze da se obavesti kod ženskog čeljadeta iz organizacije, o čemu se tu radi, ona pogleda u program, i odgovori, Nema u programu, nije trebao biti tu, to je ubačeno slučajno.
Reporter nastavi, u Andrić sali promocija knjige i Staljinu, prisutni novinari Reljić i Cvijanović, kod Kancelarije Kosovo nastupa guslar. Guslar završi, prisutna civilna i sveštena lica dadoše aplauz, devojka u plavoj haljini zatraži još jedan aplauz za guslara Odalovića, javi se moderator, koji sedeo na kraju stola sa civilna i sveštena lica, Ove godine imamo zaista lepu temu, i zaista jake goste.
Ajde opet kod „Kao kod kuće“, sve kapitalno, „Život i politika“, Dušana Čkrebića, točno 49,50 dinara, kod „Lagune“ nastupa umetnica Jelena Alimpić sa svoj „Ringišpil“, umetnica se temeljno potpisiva, još temeljnije slikava sa kupci. Reporter se pope na drugi prsten Hale 1, vidi šta ima kod „Ezoterije“, „Trećeg oka“, i vidi izbliza golemu reklamu, koja bila na krovu, „Velika Srbija“ d.o.o. Naučna dela dr Vojislava Šešelja.
Došlo vreme za povlačenje, na štandu Ministarstva prosvete i tehnološkog razvoja, novinar im’o pita, Gde su im kolege iz Ministarstva odbrane, i dobio odgovor da Ministarstvo prosveta ne zna odgovor. Sve se završilo gde počelo, na Media marketu, glavonja na „Kurir“ štandu je, preko mikrofon, pozivao zainteresovane da izmere koeficijent inteligencije, im’o uputstva, Samo pažljivo, čitaš i pratiš, za početak pritisneš, bravo… Preko puta, na „Srpskom telegrafu“ bilo krajnje istraživački, u toku je bila masaža, gospođi u ležećem položaju su masirali lice, dok je gospožda u sedećem položaju imala tretman gornjih ekstremiteta.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!