Javnost nije upoznata sa tim ko je savetnik za vojna pitanja predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ali jedna stvar je potpuno jasna – čovek smesta treba da dobije otkaz. Jer svoj posao radi tako loše da predsednik više ni u jednom nastupu vezanom za vojsku nije u stanju da izjavi bilo šta što nije u potpunosti "posvađano" sa činjenicama i brojkama
Ne bi valjalo da čovek kojeg ministar odbrane Aleksandar Vulin tako uporno naziva „vrhovnim komandantom oružanih snaga“ bude tako loše obavešten. Ali, krenimo redom…
foto: vreme arhiv…i eskadrila aviona MiG-21 u vreme JNA
Sve je počelo kada je postalo izvesno da će donacija iz Rusije od šest lovaca MiG 29 konačno stići u Srbiju. Najavljujući da će početkom oktobra doći dugo čekani lovci, Vučić je rekao da je u Srbiju za kratko vreme stiglo više aviona nego za proteklih 40 godina, dakle od 1977. godine! Problem je samo u tome što nije. Jer od 1977. godine do raspada Jugoslavije za potrebe JNA nabavljeno je više od 330 mlaznih borbenih aviona iz zemlje i inostranstva. U tom periodu nabavljen je 91 MiG-21 u verziji Bis i 25 u dvosedoj verziji UM, kupljeno je 16 MiG-ova 29, dok je iz fabrike u Mostaru u jedinice stiglo 114 aviona orao i 85 školsko-borbenih aviona supergaleb G-4. Ukupno 331 letelica.
Par dana kasnije, predsednik se donekle ispravio pa je rekao da je zahvaljujući poslu sa Rusijom Vojska Srbije (VS) u posedu „devet ili deset MiG-ova 29“, što je najveća brojka na stanju tog tipa još od 1990. godine. Pa ipak, ako se konsultuje zvanična monografija 204. lovačkog puka, dolazi se do podatka da je u rat sa NATO om 1999. godine VJ ušla sa 16 aviona tog tipa. Na 105. strani konkretno se navodi da je 24. marta u 17.45 (dva sata pred početak rata) puk imao dva aviona MiG-29 u Nišu, dva na aerodromu Ponikve, jedan u Podgorici i 11 aviona na Batajnici. Ne računajući 19 aviona tipa MiG-21.
U istoj izjavi predsednik je naveo da će, nakon što se završe remont i modernizacija, Ratno vazduhoplovstvo rešiti sve probleme sa lovačkom avijacijom u narednih 20 godina i da će to biti eskadrila koja je „ubedljivo najjača u regionu“. Na stranu što eskadrila treba da ima ne „devet ili deset“ nego od 12 do 16 aviona, to je najmanje važno, ali su i druge dve tvrdnje u najmanju ruku sporne. Prvo, „novi“ MiG-ovi iz Rusije nisu baš novi, s obzirom da imaju u proseku 28 godina. Do momenta kada se vrate sa remonta i (moguće) modernizacije imaće bar 30 godina, što je važeći vremenski resurs za letelice tog tipa. Resursi za MiG-ove 29 sada se rutinski produžavaju na 40 godina, a sve i da im proizvođač omogući upotrebu do 45 godina, to će i dalje biti bar za tri do pet godina manje od procenjenih 20 godina. Nema sumnje da ocena da će srpska vojna avijacija uskoro biti najsnažnija u regionu godi uhu prosečnog srpskog militariste, a autor ovog teksta u tom pogledu nije izuzetak. Ali, opet ostaje ta sitnica da ni to nije tako. Srbija će, doista, biti jača od BiH, Crne Gore, Makedonije i Albanije koje nemaju mlazne borbene avione. Biće jača i od Bugarske, čije se vazduhoplovstvo nalazi na dosta niskim granama. Hrvatska ima 12 MiG-ova 21, od kojih će Srbija svakako biti jača, ali se postavlja pitanje da li će ta zemlja uspeti u naumu da nabavi američke lovce F-16 do momenta kada svi srpski MiG-ovi budu remontovani i modernizovani (procena je 2021. godine). Ne treba zaboraviti da je u regionu i Mađarska koja ima 13 švedskih gripena koji su bar upola mlađi i nešto savremeniji od aktuelnih srpskih MiG-ova, a tu je i Rumunija koja ima 12 aviona F-16 i više desetina modernizovanih MiG-ova 21.
U očima poznavalaca vojne avijacije ništa bolje ne bi prošla ni predsednikova procena da, uprkos protoku vremena, i dalje nema bolje mašine od MiG-a 29. Samo u ruskoj vojsci leti na desetine boljih borbenih aviona poput Suhoja 30 i 35. Pa čak je i iz fabrike MiG u poslednjih nekoliko godina stiglo više novijih generacija koje su daleko bolji od verzije koju ima Vojska Srbije, poput verzija MiG-29M, M2 ili K, a uskoro se očekuje i dolazak znatno unapređenog MiG-a 35. Upravo je činjenica da u toj zemlji postoji znatan broj modernijih aviona dovela do odluke da se osnovne verzije MiG-a 29 izbace iz borbenih jedinica, čime je i stvoren uslov za donaciju Srbiji.
Govoreći o tome kako je vlast SNS a zatekla loše stanje, Vučić je rekao da je vojska, kada je on bio ministar odbrane, imala samo dva lovca MiG 21 i dva MiG-a 29, ali i njih van resursa. Pa ipak, ni ta tvrdnja ne prolazi činjeničnu proveru. Vučić je bio izabran za ministra odbrane krajem jula 2012. a već u septembru te godine na aerodromu Batajnica održan je veliki aero-miting povodom 100 godina srpske vojne avijacije. Na toj svečanosti, kojoj je prisustvovao i sam Vučić, letela su tri srpska MiG-a 29, što je moguće proveriti i na mnogobrojnim snimcima na Jutjubu.
Ko god da je savetovao predsednika Srbije prilikom davanja izjava o dolasku novih aviona iz Rusije, učinio mu je medveđu uslugu. To nikako nije dobro jer predsednik „kao vrhovni komandant“ treba da ima prave informacije da bi mogao da donosi adekvatne odluke. Kada bismo primenili logiku provladinih tabloida, mogli bismo tu osobu da optužimo i za sabotažu. Ali šalu na stranu.
Posao sa ruskim MiG-ovima je dobar i ovakav kakav jeste i nema potrebe da se izmišljaju netačne cifre, da se konstruiše nepostojeća snaga i da se broje avioni koji neće leteti još mesecima ili godinama. Ruska donacija i postojeći avioni u inventaru VS, kada jednom polete, omogućiće da se preživi, da se sačuva ideja o letenju i da se pregura naredna dekada. Da se dočeka trenutak kada će Srbija možda biti dovoljno finansijski jaka da porazmisli i o nabavci novih i savremenih aviona. I to nije loš rezultat, naprotiv. Loše je ako se vojska doživljava jedino kao sredstvo za političku promociju. Jer vojska je ozbiljna stvar a avijacija je veoma skup sport. I oduvek ima samo jednu namenu, a to svakako nije letenje na aero-mitinzima. Ako se ikada desi da nam avijacija zatreba u svojoj pravoj nameni, neće nam ništa vredeti nijedan afirmativan tekst u vladinom tabloidu ili izjava stranačkog analitičara u jutarnjem programu.
Vredeće nam samo oni obučeni piloti i ispravni avioni koje budemo mogli da podignemo u vazduh.
Grozne čizme
Da ne bude da je predsednikov savetnik loš samo kada je u pitanju Ratno vazduhoplovstvo, govori i Vučićeva izjava iz maja kada je rekao da je mnogo učinjeno u zanavljanju vojne opreme pa sada svi vojnici imaju nove uniforme i čizme.
„Ljudi kažu da se ne dešava ništa u vojsci, a dešava se to da više nema onih groznih čizama koje smo u JNA nosili 1988–1989, već svi imaju po dva ili tri para i više uniformi“, rekao je Vučić. Na stranu što će vam svako ko je bio u vojsci reći da „groznim JNA čizmama“ ništa živo ne fali ako su čitave, ali ni ovo baš ne odgovara situaciji ne terenu. Sajt VS i dalje je pun fotografija na kojima se mogu videti vojnici u svakodnevnim aktivnostima kako nose tu obuću. I to ne samo rezervisti, vojnici na dobrovoljnom služenju ili pripadnici oklopnih jedinica, već je te čizme moguće primetiti i na fotografijama budućih podoficira koji se obučavaju u Komandi za obuku. Novih čizama je više nego ranije, ali „grozne JNA čizme“ nisu ni blizu da budu izbačene iz upotrebe, a nema ni govora da sada svi imaju po nekoliko rezervnih pari. Jer zbog čega bi ministar Vulin, na predstavljanju rezultata 100 dana rada Ministarstva, najavio da će se nastaviti nabavke uniformi i čizama? Ma koliko da nam dobro ide, teško je poverovati da nam ide toliko dobro da će uskoro pripadnici vojske zadužiti i četvrti i peti par novih čizama.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!